Položaj osoba s invaliditetom u Bosni i Hercegovini regulisan je domaćim i međunarodnim propisima. Jednako veliki broj državnih, entitetskih i lokalnih vlasti, domaćih nevladinih organizacija registrovanih  na različitim nivoima, kao i međunarodnih organizacija koje se bave pitanjima osoba s invaliditetom, njihovim pravima i položajem u društvu, ipak nisu dovoljno unaprijedili status osoba sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini. Nažalost, broj osoba s invaliditetom u BiH i dalje je nemoguće precizno utvrditi. Agencija za statistiku BiH procjenjuje da na temelju podataka dobivenih od Zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje u oba entiteta ima više od 270.000 građana s invaliditetom. Dok se prema popisu stanovništa iz 2013. godine, u Bosni i Hercegovini od ukupno 3.531.159 stanovnika/ca, 294.058 (8,33%)  ima neki stepen invaliditeta.[1] Prema domaćim zakonima, osobe koje su rođene s urođenim ili stečenim slušnim i/ili oštećenjima vida, tjelesnim invaliditetom, intelektualnim teškoćama, autizmom, poremećajima u razvoju i mentalnim oštećenjem mogu postići taj status.

Problemi sa kojima se susreću osobe sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini

• Ključni problem u oblasti ljudskih prava u BiH je veliki jaz između njihove teorije i prakse. Osobe s invaliditetom (u daljem tekstu OSI) u Bosni i Hercegovini očekuju da će se društvo više pozabaviti poboljšanjem njihovog položaja i rješavanjem problema s kojima se suočavaju i omogućiti im da tako postanu njegovi ravnopravni članovi i doprinose razvoju. No, problem se očituje u neprovođenju javnih politika u sektoru pravde i u usporenim reformskim procesima.
• Poseban izazov, kada je u pitanju zaštita ljudskih prava osoba sa invaliditetom jeste postojanje određenog broja recidiva starog sistema koji ne idu u korak sa savremenim standardima iz oblasti zakonodavstva i sudske prakse. Stoga, Global Analitika realizacijom aktivnosti uz podršku Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo, Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo i Ministarstva zdravstva Kantona Sarajevo, doprinosi promoviranju i podizanju svijesti kod građana o potrebi i građanskoj dužnosti zalaganja za veće poštivanje ljudskih prava svih građana Bosne i Hercegovine, ravnopravno.
• Anti-diskriminaciono zakonodavstvo se ne primjenjuje i ne provodi sistemski, a nedostatak jasne definicije diskriminacije na temelju invalidnosti s djelotvornim i primjenjivim sankcijama u odnosu na član 2. Zakona o zabrani diskriminacije dodatno čini pitanje. Odbor UN-a za prava osoba s invaliditetom[2] zabrinut je zbog nedostatka informacija o lokalnim i nacionalnim kampanjama, programima za podizanje svijesti i programima obuke osoblja javnih i privatnih medija te o tome je li tekst Konvencija o pravima osoba s invaliditetom dostupna i na znakovnim jezicima. Odbor je također zabrinut zbog nedostatka informacija o specifičnim i dostupnim mjerama, kao i transparentnim protokolima koji osiguravaju proceduralni i dobni smještaj u sudskim postupcima, uključujući službe vezane uz funkciju notara. Odbor je zabrinut zbog trenutnog režima skrbništva, koji je u suprotnosti s Konvencijom i općim komentarom Odbora broj 1 (2014) o jednakom priznanju pred zakonom. Zabrinut je zbog nedostatka transparentnih i djelotvornih pravnih lijekova, osobito u pogledu trenutne prakse oduzimanja osobama s invaliditetom u pune pravnoj sposobnosti. Odbor je ozbiljno zabrinut zbog poricanja prava na brak i glasanje.
• Osobe s invaliditetom često su žrtve seksualnog nasilja, a društvo ne čini ništa da bi ih zaštitilo. Takve okolnosti ih stavljaju u nejednak položaj  pred zakonom, ali također djeluju na njihovo mentalno zdravlje i značajno povećavaju stigmu koja je već u velikoj mjeri prisutna. Velika zabrinutost treba predstavljati i nedostatak podataka o djelotvornim mjerama za sprječavanje nasilja nad osobama s invaliditetom, osobito žena s invaliditetom, te nasilje nad djecom s teškoćama u razvoju, uključujući seksualno nasilje, u svim okruženjima, te o nedostatku mehanizama za podnošenje pritužbi na počinitelje i pravne lijekove. Mnogobrojni primjeri kršenja ljudskih prava nad osobama sa invaliditetom se upravo dešavaju zbog njihove „nevidljivosti“ u društvu, odnosno samo društvo ne uviđa njihov status i ne pridaje pažnju koju zaslužuje poštivanje ljudskih prava osoba sa invaliditetom.
• Brojne institucije koje osobe s invaliditetom trebaju ili žele posjetiti nisu opremljene potrebnim pristupnim putevima i dizalom za osobe s invaliditetom. To značajno smanjuje spremnost tih pojedinaca da pokrenu parnicu kako bi pokušali zaštititi svoja prava. Povod za zabrinutost predstavlja i podatak da sadašnja praksa dopušta lišavanje slobode osoba s invaliditetom na osnovi oštećenja i omogućava prisilnu hospitalizaciju i prisilnu institucionalizaciju djece i odraslih s intelektualnim i/ili psihosocijalnim teškoćama.
• Obrazovanje za osobe sa invaliditetom u velikoj mjeri nije prilagođeno osobama sa invaliditetom, počevši od problema finansiranja asistenata u nastavi u osnovnim školama za djecu sa poteškoćama, do toga da ni sam fizički prilaz nije omogućen na velikom broju univerziteta širom Bosne i Hercegovine. Takođe, odvijanje nastavnog procesa sa osobe sa invaliditetom koje imaju oštećen sluh, skoro pa da je u potpunosti nemoguć, osim svijetlih primjera poput učiteljice Sanele Ljumanović Osnovne škole “Osman Nakaš”, koja je u praksu sprovela inkluziju, naučivši čitav svoj razred da komuniciraju znakovnim jezikom.

3. decembar – Međunarodni dan osoba sa invaliditetom

Širom svijeta se 3. decembar obilježava kao Međunarodni dan osobama sa invaliditetom, kojim se želi naglasiti važnost jednakosti prava osoba sa invaliditetom u društvu, ali i obaveza potpisnica Konvencije osoba sa invaliditetom.

Međunarodni dan osoba sa invaliditetom ima za cilj da promoviše razumijevanje problema invaliditeta i mobiliše podršku za dostojanstvo, prava i dobrobit osoba sa invaliditetom. 

Ove godine, 3. decembar Global Analitika promovira u saradnji sa Fakultetom političkih nauka Univerziteta u Sarajevu kroz organizaciju međunarodne konferencije uz učešće aktivista i osoba s invaliditetom iz Hrvatske, Albanije, Srbije i Bosne i Hercegovine.

Na našoj ovogodišnjoj konferenciji ‘Podrži ljudska prava osoba s invaliditetom 2019’, govornici su bili doc. dr. Sabira Gadžo Šašić ispred Fakulteta političkih nauka, Dora Varjačić iz Hrvatske, Svetlana Janković iz Srbije, Merushe Zenelli iz Albanije, Rinat Kevrić i Nijaz Memić predstavljajući stanje u Bosni i Hercegovini, uz moderaciju Anese Agović.

Na konferenciji koja je bila usmjerena za studente Fakulteta političkih nauka, posebno odsjeka za socijalni rad, imali smo za cilj da uz komparaciju legislative i praksi navedenih zemalja učesnica naglasimo trenutno stanje po pitanju poštivanja ljudskih prava osoba s invaliditetom. 

Začarani krug socijalne isključenosti, siromaštva, odbačenosti, nerazumijevanja, diskriminacije je nešto sa čime se svaka osoba sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini susreće, ukoliko nema podrške svoje porodice ili nije finansijski obezbijeđena od strane porodice. No, koliko su tek članovi porodice osoba sa invaliditetom u posljednjih trideset godina osjetili odbačenost, prijeke poglede i predrasude na svojoj “koži” samo zato što je njihov član porodice drugačiji, su neka od pitanja koja su postavljena tokom konferencije.

Naše društvo je naučeno da prihvata stereotipe i predrasude, te iste usvaja, bez imalo kritičkog promišljanja, jer je mnogo lakše ad hoc prihvatiti nešto, negoli se uhvatiti u koštac sa vjetrenjačama. Biti aktivista u Bosni i Hercegovini nije lako, kao ni bilo gdje u svijetu, gdje je vladavina prava na niskom nivou, a želite promjene, želite bolje društvo za sebe, svoje dijete, za sve one koji se ne mogu sami brinuti o sebi. Ali, aktivizam nije samo pitanje dobronamjernosti, već i pitanje morala u ovom slučaju, jer omogućavanje poštivanja prava svake osobe u našoj državi treba da bude imperativ svih nas.

Da bismo mogli kao društvo efektivno odgovoriti na probleme sa kojima se susreću osobe sa invaliditetom, moramo omogućiti da se i dostojanstveno uključe u društvene tokove uz našu podršku, a ne sažaljenje. Osobe sa invaliditetom pripadaju ranjivoj kategoriji našeg društva, ali je potrebno sistemski zaštiti njihova prava i osnažiti ih da se aktivno uključe u zaštitu svojih prava, pružajući im jednake prilike i mogućnost obrazovanja, profesionalnog usavršavanja i zapošljavanja.

Global Analitika ovim putem iskazuje podršku svim osobama sa invaliditetom, ali i aktivistima koji se svojim trudom i radom zalažu da omoguće bolji život osobama sa invaliditetom, sa porukom: NE ODUSTAJTE! Nemojte odustajati, iako smatrate da ste mnogo učinili, a da nema konkretnog napretka. Svaka aktivnost je stepenica više i dokaz da zajedničkim snagama želimo učiniti naše društvo boljim za sve!

[1] http://istinomjer.ba/un-konvencija-o-pravima-osoba-sa-invaliditetom-u-bih-samo-je-mrtvo-slovo-na-papiru/

[2] http://tbinternet.ohchr.org/Treaties/CRPD/Shared%20Documents/BIH/INT_CRPD_COC_BIH_27186_E.doc