Piše: Irena Stanišić

Slavena Rajić, majka četvorogodišnje djevojčice, diplomirani psiholog, predsjednica  Aktiva mladih osoba s invaliditetom Koalicije ”KOLOSI”, uspješna i ostvarena žena i roditelj kojoj invaliditet ne predstavlja prepreku već daje vjetar u leđa. Njeno dugogodišnje zalaganje i borba za bolji položaj mladih s invaliditetom ne može proći nezapaženo.

Slavenina borba počinje od četrnaestog  mjeseca života kada joj je otkrivena dijagnoza – Hemipareza desne strane, odnosno blagi oblik Cerebralne paralize. To podrazumijeva djelimičnu oduzetost desne strane, odnosno desnih ekstremiteta – desne noge i ruke. U periodu rata nije bilo mnogo mogućnosti, međutim Slavenini roditelji davali su sve od sebe –  iako im je 80 posto okoline govorilo ”kako nisu normalni”.

Doktori, dijagnoze i preporuke su se smjenjivali do trenutka kad im jedan od doktora nije rekao da ”Slavena može biti sve što poželi u životu, osim balerina – ali ukoliko se oni, roditelji, postave na pravi način”.

Ono što je njoj pomoglo u daljem životu je upravo to što su se njeni roditelji vodili savjetima doktora i nijednog trenutka nisu željeli da ona osjeti da nešto ne može. Sve to joj je pomoglo da danas ruši barijere i mijenja mišljenja okoline.

Đačko doba i invaliditet

Pored roditeljske bezuslovne podrške, važnu ulogu tokom najosjetljivijeg perioda Slavena je imala i od učiteljice.  Iako se, tada, za inkluziju kao oblik obrazovanja nije znalo, učiteljica se maksimalno trudila da se prilagodi Slaveni i njenoj situciji. Nikada tokom prve četiri godine osnovnog obrazovanja Slavena nije doživjela neprijatnost zbog svoje poteškoće, međutim u periodu puberteta i srednjoškolskog obrazovanja  morala se suočiti sa ”čudnim” pitanjima i pogledima okoline.

Navodi da joj je to jedan od najtežih perioda, period kada ni roditelji ni nastavnici nisu moglu uticati na djecu. Slobodno su postavljali pitanja koja su ih zanimala – a Slavena u tom trenutku nije imala adekvatan odgovor, što joj je vrlo teško padalo. Kako kaže, često je poželjela da se sakrije od svih, u svoja četiri zida, i da ne odgovara na takva pitanja – ali je uvijek imala neke odbrambene mehanizme koje je koristila kao masku da drugi ne primijete koliko joj je teško, da ne osjete ni najmanju neprijatnost.

Na početku srednje škole je imala sreću da upozna djevojku, sada najbolju drugaricu, koja joj je rekla ”da će svi njen problem posmatrati onakvim kakvim ga ona predstavi i da bez obzira da li imaš ili nemaš  problem, odnosno poteškoću,  neki ljudi te jednostavno neće voljeti, odnosno hoće”. ”Ova rečenica je bila ključ za moje samopouzdanje, i danas je” – kaže Slavena.

Na Filozofski fakultet u Palama, na smjeru za  psihologiju diplomirala je 2014. godine, i do sada je promijenila dva radna mjesta. Pripravnićki staž odradila je u vrtiću ”Čika Jova Zmaj” u Bijeljini, a poslije toga kroz projekat UDAS-a, odnosno Organizacije za pomoć osobama s invaliditetom, radila je stručnu praksu u Centru za socijalni rad Bijeljina.

Borba za posao i napori mladih osoba s invaliditetom za bolje sutra

U vrtiću je radila svoj posao –  pripravnik psiholog, i nije bilo radnog zadatka koji je dobila a da nije mogla da ispuni. Svojim trudom, radom i zalaganjem uspjevala je da sruši sve ( i potencijalne) predrasude o radnom  angažovanju mladih sa invaliditetom. Posle dva mjeseca, kaže, da se osjetila kao potpuno ravnopravan radnik koga ne gledaju drugim očima, ne sažaljevaju, i što je najbitnije gledaju kao nekoga ko je isti i ravnopravan kao i oni.

Navodi još da lica s invaliditetom imaju veliki problem kada je upitanju zapošljavanje, samim tim što im poslodavci ne pružaju dovoljno šansi i prilika, te imaju predrasude o tome da li mogu i da li će obavljati poslove na adekvatan način.

Na području grada Bijeljina trenutno ima više 800 lica sa nekom vrstom poteškoće. Koalicija ”KOLOSI” sadrži trenutno trinaest udruženja osoba s invaliditetom sa područja grada Bijeljina. Odlučili su se na udruživanje kako bi mogli lakše da ostvare svoja prava. Koalicija ”KOLOSI” osnovana je 2018. godine tako što su se mladi složili da ”o potrebama mladih ne mogu odlučivati stari zato što se potrebe korjenito razlikuju” i samim tim su mladi  odlučili da se samostalno bore uz njihovu podršku. Trenutno koalicija mladih piše svoj prvi projekat. Kako predsjednica koalicije navodi – malim koracima se postiže mnogo i u tom duhu rade i opstaju.

Preko koalicije ”KOLOSI” napisan je dopis Gradskoj upravi Bijeljina; da je potrebno raditi na zapošljavanju mladih osoba s invaliditetom i da je stav koji zastupaju da inkluzija nije završena samo kada se završi proces obrazovanja nego kada se osoba s invaliditetom zaposli i stupi u radni odnos – i dobijen je potvrdan povratni odgovor. U sklopu koalicije ”KOLOSI” ima mnogo  osoba sa VSS, ali i osobe sa SSS mogu stupiti u radni odnos, uzimajući u obzir strane ličnosti koje su očuvane i mogu ”zaraditi samostalno”. Svi članovi koalicije jednoglasni su u svojim zahtjevima – ”ne želimo biti na teretu roditeljima, zajednici i državi – želimo ravnopravnu  priliku da zaradimo svoj novac!”

Aktivnosti Koalicije „KOLOSI“ u vrijeme pandemije

Osvrnule smo se i na uticaj globalne pandemije izazvane virusom COVID-19. Predsjednica navodi da je u velikoj mjeri situacija uticala na usporen rad koalicije i angažovanje članova, ali ga nije zaustavila. Članovi su imali zoom sastanke skoro svakodnevno, komunikaciju preko društvenih mreža, koalicija je dodijeljivala pakete pomoći za najugroženije. Apelovali su na korištenje vizira zbog osoba s oštećenim sluhom. Ljudi koje koriste gestikulaciju kao način komunikacije imaju poteškoće da, na primjer, čitaju sa usana dok sagovornik nosi masku.

Koalicija ”KOLOSI” je od velike društvene važnosti za podizanje svijesti stanovništva o statusu osoba s invaliditetom i njihovom VELIKOM potencijalu.

Slavena navodi da koalicija ima podršku gradske uprave i radi se na poboljšanju položaja osoba s invaliditetom i osoba sa poteškoćama u razvoju. Grad Bijeljina je poprilično prilagođen osobama s invaliditetom; imamo semafor koji je prilagođen slijepim i slabovidnim – semafor sa zvučnim signalom, zatim prilagođen prilaz ustanovama kao što su galerija i muzej. U domu zdravlja obezbijeđen je ginekološki sto koji je prilagođen ženama s invaliditetom. Od gradske uprave dobijen je potvrdan odgovor što se tiče prevoza osoba s invaliditetom – uskoro će biti obezbijeđeno vozilo koje će funkcionisati po principu taksi prevoza, te će biti prilagođeno osobama sa poteškoćama i invaliditetom.

“Svaka osoba s invaliditetom ima kvalitetne strane svoje ličnosti. Voljela bih apelovati na društvo u globalu, da obrate pažnju na veličinu svake osobe s poteškoćom, na njihove talente, mogućnosti i to bez obzira na nivo školovanja. Talent je jedno, a školovanje nešto sasvim drugo. Mnoge osobe s invaliditetom bi mogle biti ravnopravni članovi redovnog obrazovanja, ali budu prebačeni u specijalne škole. To odluči neko umjesto njih”, poruka je  Slavene Rajić.