Piše: Amina Kolašinac

Evidentna je činjenica da govor mržnje na tribinama nije ništa novo kako na Balkanu tako ni u svijetu. Fudbalski stadioni su postali arena za promociju političkih i nacionalističkih ideja. Mnogi koriste takva okupljanja kako bi izrazili lično nezadovoljstvo prema svemu što je drugačije od onog čemu oni pripadaju, kao i prema svakome ko ne izražava isto mišljenje kao ta osoba. Nije rijetkost da na sportskim terenima, a naročito fudbalskim odjekuje govor mržnje, prijetnje, nasilje i sve ono negativno što dovodi do ozbiljnijih ishoda.

Ono što je čitavu javnost uznemirilo u proteklom periodu jeste incident koji se desio na Euro 2020. Naime, Fudbalski savez Engleske (FA) osudio je rasističko vrijeđanje reprezentativaca Marcusa Rashforda, Jadonua Sancha i Bukayoua Sake nakon što su promašili jedanaesterce u finalu evropskog prvenstva protiv Italije. Reprezentacija Italije nakon izvođenja jedanaesteraca osvojila je titulu prvaka Evrope, a pojedini engleski fudbaleri bili su na meti rasista na društvenim mrežama.

Rasistički govor mržnje je još uvijek problem u Engleskoj

U komentarima postova na Sakinom profilu pojavljivale su se bezbrojne poruka mržnje: emoji majmuna, banane, gorile i čimpanze, zatim komentari “Saka bi trebao natrag u Afriku” i sl. Rasistički govor mržnje je još uvijek problem u Engleskoj, i u nogometu. I to usprkos svim apelima, svim kampanjama i svim demantijima. Mržnja je ipak tu, iza ugla, čeka svoju šansu da nastupa. I ako u trenucima bolnog poraza treba pronaći žrtvene janjce, onda se jednostavno uzme nekoliko mladih, crnih igrača. Rasistički povici na stadionu su zahvaljujući i otporu aktivne navijačke scene, u mnogim dijelovima svijeta postali rijetkost. Sa ova tri engleska nogometaša solidarizirali su se široki slojevi društva.

Bukayo Saka je izjavio sljedeće: “Odmah sam znao kakvu ću mržnju uskoro primiti i tužna je stvarnost da vaše moćne platforme ne čine dovoljno da zaustave ove poruke, jer nema mjesta rasizmu ili mržnji bilo koje vrste u nogometu ili bilo kojem dijelu društva.”

Fudbalska asocijacija Engleske i Boris Johnson osudili su rasističke ispade i napade na igrače. Iz opozicione Laburističke partije su dali prijedlog da se rasistima zabrani ulazak na stadione. Onima koji zlostavljaju fudbalere putem interneta biće izricana kazna do deset godina bez mogućnosti da uđu na stadion, rekao je Johnson. Osim toga i tehnološke kompanije, odgovorne za društvene mreže, će takođe biti kažnjavane ako ne sprječavaju online vrijeđanje i zlostavljanje.

Iz Fudbalskog saveza Engleske su saopštili sljedeće: “Zgroženi smo što su neki članovi našeg tima, koji su ovog ljeta dali sve za dres, bili izloženi diskriminatornom zlostavljanju na društvenim mrežama”.

Moramo spomenuti i to da je mural u Vitingtonu, dijelu Manchestera u kojem je Rashford odrastao, bio je uništen poslije poraza Engleske u finalu evropskog prvenstva uz rasističke uvrede. Britanska policija je uhapsila 11 osoba zbog rasističkih uvreda upućenih reprezentativcima Engleske nakon njihovog poraza u finalu evropskog prvenstva od Italije. Rasističke ispade su osudili britanski premijer, Nogometnog saveza Engleske te menadžer Gareth Southgate. Od ukupno 207 postova koji se smatraju prekršajem, 123 profila su izvan Velike Britanije, a 34 potiču s Otoka.

“Postoje ljudi koji vjeruju da se mogu sakriti iza profila na društvenim mrežama i da mogu proći nekažnjeno nakon pisanja rasističkih komentara. Trebaju razmisliti ponovo, imamo istražitelje koji aktivno tragaju za takvim komentarima povezanim s utakmicom, a ako bude kršenja zakona, oni koji su ih napisali bit će uhapšeni. Naša istraga se nastavlja, zahvalni smo onima koji su prijavili rasističke postove”, izjavio je jedan od šefova policije Mark Roberts.

Uhapšene su tri osobe iz Londona, dvije iz Christchurcha te po jedna iz Runcorna i Salea. Ostali su iz Readinga, Folkestonea, Shrewsburyja i Worchestera.

Ono što je interesantno jeste da je Twitter saopštio da je tokom incidenta uklonio više od 1.000 postova u roku  od 24 sata i suspendovao mnoge naloge zbog kršenja pravila. Takođe, Facebook je saopštio da je nedavno najavio oštrije mjere na svojoj platformi Instagram, uključujući trajno brisanje naloga koji iznova šalju nasilne direktne poruke.

Rasizam u fudbalu je u posljednjih 40 godina znatno opao

Iako rasizam u fudbalu i dalje traje, dosta je opao od 1980-tih, prema profesoru Ellis Cashmoreu, sociologu i stručnjaku za rasizam u fudbalu sa Univerziteta Aston.

“Današnji rasizam nije ni blizu nivoa iz 1980-tih i neobično je što se i dalje drži ovog sporta s obzirom da je toliko raznolik.”

Profesor Cashmore je 2014. godine sproveo studiju u kojoj je učestvovalo 2.500 anonimnih ljubitelja fudbala kako bi pokušao da otkrije stavove prema rasizmu. Otkrio je da je polovina svih navijača bila svjedok ili je doživjela neki oblik rasizma u britanskom fudbalu.

O govoru mržnje na sportskim terenima razgovarali smo i sa našim sagovornikom, Namikom Salkićem. Gospodin Salkić je, magistar sporta i tjelesnog odgoja a zaposlen je kao nastavnik sporta u prvoj privatnoj osnovnoj školi “Isa – Beg Ishaković” u  Sarajevu. Pored škole, trener je u nogometnoj Akademiji “J Academy Sarajevo“.

“Ono što bih prvenstveno istakao jeste da je sport društvena kategorija čiji je primarni cilj promovisanje pozitivnih društvenih vrijednosti kojima spaja, ujedinjuje i uči kako pojedinca tako i društvo kao cjelinu normama i standardima lijepog ponašanja i fair playa, te međusobnog pomanja i uvažavanja, prvenstveno na terenu.”

“Nažalost, svjedoci smo različitih oblika devijantnog ponašanja kako pojedinaca tako i određenih društvenih grupa, koje kroz svoj govor, ponašanje ili prikazivanje šire i podstiču govor mržnje zasnovan na etičkim, vjerskim, nacionalnim i drugim pripadnostima. Različitost je ono što bi svi mi trebali prihvatiti i prigrliti, a ne osuđivati i širiti negativnu energiju te podsticati na govor mržnje.”

O tome kako vidi govor govor mržnje na sportskim terenima, Salkić nam govori sljedeće: “Govor mržnje je globalni problem, nije usko vezan za određeno teritorijalno područje i zajednicu. Konkretno, njegovo prisustvo je vidljivo na različitim sportskim terenima, utakmicama, u različitim sportovima, a nekako, reklo bi se da ga je najviše prisutno upravo na nogometnim tribinama među navijačima, kako u nerazvijenim tako i u razvijenim zemljama svijeta, što je pokazatelj da govor mržnje ne poznaje socijalne, ekonomske niti bilo kakve druge društvene razlike razlike.”

Načini borbe protiv govora mržnje na sportskim terenima

Salkić nam otkriva da iskorjenjivanje govora mržnje leži upravo u strožijim mjerama i oštrijim sankcijama.

“Jedan od načina borbe protiv govora mržnje, huliganstva i devijantnog ponašanja na sportskim trenima jeste da se kroz strožije mjere zakona reguliše problem govora mržnje i drugih neprihvatljivih ponašanja, kroz oštro sankcionisanje počinioca. A kao primjer nam može poslužiti i Engleska koja je imala ogroman problem huliganizma koji je riješila primjenom niza zakona, među kojima je i zatvorska kazna.”

“Drugi način jeste da mlade učimo kroz školovanje ali i kroz neformalno obrazovanje ispravnim vrijednostima te da im plasiramo pozitivne sportske priče kao inspiraciju, a njih je svakako više ali su u drugom planu, te da ih vlastitim primjerom podstičemo u činjenju dobra, što će u konačnici sigurno imati pozitivnog efekta na suzbijanju govora mržnje a u samoj konačnici i na njegovom potpunom iskorjenjivanju.”

Za sami kraj, poruka našeg sagovornika bila bi: “Sportom protiv govora mržnje!”

Ovaj tekst je nastao u okviru projekta “Suzbijanje govora mržnje kroz osnaživanje mladih” (“Suppressing Hate Speech Through Empowerment of Youth”) je finansiran od strane Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Holandije u BiH kao dio MATRA (Društvena transformacija) programa. Projekat sprovode partnerske organizacije Inicijativa mladih za ljudska prava u BiH i Global Analitika.