Razgovarala: Iman Hamzić
Moć muzikoterapije sve više je aktivna i prisutna u sferi rehabilitacijske medicine. Muzikoterapija je terapeutsko korištenje muzike i njenih elemenata (zvuk, ritam, melodija, harmonija itd.) u svrhu postizanja fizičkih, emocionalnih, mentalnih, socijalnih i kognitivnih potreba svakog pojedinca. Ovakvu vrstu terapije provodi kvalificirani muzički terapeut individualno ili grupno kako bi osigurao i unaprijedio komunikaciju, učenje, izražaj, organizaciju i druge bitne terapeutske ciljeve.
Drugim riječima, muzikoterapija predstavlja neposrednu upotrebu muzike s ciljem rehabilitacije i podrške psihoterapiji. Muzika je oduvijek igrala veliku ulogu u životu svih nas na različitim područjima. Zahvaljujući savremenom dobu, koristi i sposobnosti muzičkih terapeuta su sve više priznati, veliki broj centara za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju odlučuje se upravo za ovaj način oporavka i održavanja zdravlja pacijenata. Muzikoterapija u rehabilitaciji ima za cilj poboljšati snagu, opseg pokreta, ravnoteže, komunikacije i same spoznaje. Jezik i muzika zajedno su povezani i unapređuju važne društvene funkcije poput komunikacije, saradnje i socijalne kohezije, muzika se veže za sami dio ljudske prirode i vrlo je značajna za jezičnu evoluciju.
O važnosti muzikoterapije osoba s invaliditetom razgovarali smo sa Almom Lepir iz Sarajeva, magistricom muzike, praktičar Peter Hess zvučne masaže, KliK ekspert u primjeni zvuka u radu sa djecom, praktičar Theta healinga, Reiki master.
Kakav značaj ima muzika u rehabilitaciji osoba s invaliditetom ?
Alma Lepir : Muzika, uopće, ima veliki uticaj na zdravlje ljudi, bez obzira na uzrast ili stanje osobe. Sastavni dio muzike je frekvencija, koja direktno dotiče i najsitniju ćeliju našeg organizma i ostavlja trag. Muzika može potaknuti naše emocije, može uticati na raspoloženje, ubrzati ili usporiti aktivnosti, podići adrenalin, umiriti um, pojačati volju i utišati strasti, te djeluje kao sredstvo za razonodu i zato je vrlo često neadekvatno protumačena. Ali, muzika je ustvari vrlo kompleksna, moćna i još uvijek nedovoljno istražena.
Kako muzika ima uticaj na čovječanstvo, na cijelu Planetu Zemlju, tako je nezaobilazno sredstvo i u rehabilitaciji osoba s invaliditetom. Kada govorimo o upotrebi muzike sa ovom osjetljivom kategorijom ljudi, onda često mislimo na muzikoterapiju. Bez obzira na muzikoterapiju, muzika ima i mnogo drugih oblika primjene u ovom polju, kao npr. muzičke stimulacije, ritmičke stimulacije, stimulacije pokretom, a ako se osvrnemo na djecu, bilo da se radi o djeci s invaliditetom ili bez, muzika potiče cjelokupan razvoj djeteta, pruža jedinstvena različita iskustva i na razvojno primjeren način utiče na promjene u dječijem ponašanju, olakšavajući razvoj komunikacije, socijalno/emocionalnih, senzomotornih i kognitivnih vještina.
Na koji način muzika utiče na psihosocijalno i emocionalno stanje osoba s invaliditetom ?
Alma Letir : Različite aktivnosti utiču na pojedina razvojna područja, bilo da se radi o razvoju govora, općoj fizičkoj koordinaciji, socijalnoj i emocionalnoj interakciji kao i na kognitivne i psihološke ciljeve. Poseban oblik razvoja djetetovog razumijevanja svijeta oko sebe jeste socio-spoznajni razvoj. Uspostavljanje kontakta, proširivanje interakcije para, podržavanje i jačanje interpersonalnih odnosa, poboljšavanje grupnog ponašanja (dijeljenje, poštovanje drugih), osporavanje izolacije i povlačenja, unaprijeđenje grupnog jedinstva, unaprijeđenje osjećaja pripadnosti.
S obzirom na strukturu muzičke igre, nema djeteta koje na neki način ne može biti učesnik u njenom izvođenju, te je ona jedna od glavnih aktivnosti za razvoj socijalnih aktivnosti (pozdravna pjesma, različite muzičke igre sa pokretima, igre u kolu, igre u parovima, igre u koloni, pjevanje, sviranje na instrumentima grupno ili individualno). Sve ove aktivnosti omogućavaju svjesnost druge djece i shvatanje da su drugi potrebni da bi se zabavilo u igrama. Kroz sve ove različite muzičke aktivnosti djeca postepeno razvijaju odnose prema sebi i drugim ljudima iz svoje okoline.
Prvi djetetov odnos je emocionalni odnos, izražavanje emocija pomaže djetetu signalizirati okolini svoje potrebe i stupiti u sve složenije odnose sa okolinom.
Družeći se i učeći uz muziku povećavamo emocionalnu svjesnost, podižemo raspoloženje, razvijamo kreativnost i maštu, smanjujemo neprimjereno ponašanje, ublažavamo bojažljivo ponašanje sa isticanjem na razvoj uživanja i pozitivnog iskustva, poboljšavamo dječije samopoštovanje, vještine odlučivanja, vještine kopiranja, razvoj samostalnosti i nezavisnosti, razvoj inicijative, te razvoj mnogih drugih psihološko/emocionalnih ciljeva.
Možete li nam opisati kako izgledaju tretmani muzikoterapije?
Alma Lepir: Tretmani muzikoterapije imaju svoju strukturu, tačno određeno vrijeme, mjesto i terapeutski cilj. Muzikoterapeuti odabiru određenu, već postojeću, poznatu i priznatu muzikoterapijsku metodu koja se temelji na muzičkoj improvizaciji.
Preko muzike se pokušava ostvariti određena komunikacija s ciljem uočavanja djetetovih poteškoća kako bi mu se pomoglo u jačanju njegovog fizičkog, mentalnog, socijalnog i emocionalnog zdravlja. Osim tjelesnih oštećenja, pojavljuju se i određene poteškoće u učenju, problemi s izražavanjem emocija, poteškoće u komunikaciji, manje ili više izražena mentalna oštećenja, a uz pomoć muzikoterapije nastoje se umanjiti takve poteškoće i to na način koji najbolje odgovara pojedinom djetetu.
Da li je naše društvo dovoljno informisano i svjesno mogućnosti koje nude tretmani muzikoterapije?
Alma Lepir: Naše društvo nije svjesno mnogih benefita koji nas okružuju, pa tako ni muzikoterapije. Ali, kako ja volim gledati pozitivno na sve oko sebe, onda mogu reći da smo daleko odskočili (u pozitivnom smislu) za razliku od vremena kada sam ja tek ulazila u svijet muzikoterapije.
Ono što me raduje jeste da je sve više ljudi koji primjenjuju muzikoterapiju, traže i žele se edukovati. Omladini i studentima se pružaju puno veće mogućnosti i muzikoterapija nije više nepoznanica. Ljudi postaju svjesniji da im treba i da postoji nešto više u prirodi i prirodnom, pa tako i u muzici i zvuku. Počinju se prepuštati stvarnom životu koji ih okružuje, a ne onome što se nameće.
S obzirom na to da imate duži niz godina iskustva u radu sa osobama oštećenog sluha i govora, kako zapravo osobe oštećenog sluha mogu osjećati muziku?
Alma Lepir: Na prvi spomen muzika i osobe oštećenog sluha, često mislimo kako ne postoji veza između to dvoje, ali moj rad u Centru za slušnu i govornu rehabilitaciju bazirao se na tome kako približiti muziku osobama oštećenog sluha i kako iskoristiti sve benefite muzike u cjelokupnom psihofizičkom razvoju ove djece. Ovo je vrlo opsežna tema, ali pokušat ću to objasniti na najkraći mogući način.
Muzika, tj. svaki zvuk ima svoju vlastitu frekvenciju i vibraciju, koja dopire do osobe. Slušno oštećene osobe osjećaju tu vibraciju, koja se putem koštane provodljivosti zvuka prenosi do centra za sluh u mozgu. Ukoliko nisu u mogućnosti da slušaju i čuju muziku putem slušnih dlačica u mozgu, oni mogu da je osjete ali na taj način i da je još intenzivnije dožive.
Muzika u radu sa ovom populacijom može se koristi i kao rehabilitacijsko sredstvo za razvoj motorike, govora, kognitivnih i latentnih sposobnosti, ali također može biti i sredstvo komunikacije, izražaja emocija, daje osjećaj pripadnosti, jača samopouzdanje, opušta, motiviše i radi na još mnogo drugih, ali vrlo važnih potreba svakog čovjeka.
Kome se preporučuje muzikoterapija i kakav je njen potencijal?
Alma Lepir: Ako mogu biti iskrena, ja bih je preporučila svim živim bićima. Svaka osoba prolazi kroz razne faze svog života, susreće se sa mnogim izazovima, od rođenja pa do duboke starosti. Muzikoterapija ima veliki značaj u svakoj toj fazi. Pomoći će nam da ojačamo, izgradimo samopouzdanje, da lakše izađemo iz traume, da lakše otpustimo programe koji nam više ne koriste, da prihvatimo nove tokove koji tek dolaze. Pomože nam da izrazimo naše emocije, pravi most između nas i svijeta, ali isto tako nas povezuje i sa nama samima. Ne postoji dobno ograničenje, od začetka u majčinoj utrobi, pa sve do duboke starosti, muzikoterapija i ta neobjašnjiva moć muzike može biti naš stalni pratilac kroz život.
Ono što moram da istaknem jeste da slušanje muzike dok se opuštamo ili provodimo vrijeme sa društvom, nije isto što i muzikoterapija. Ono može imati terapijski učinak, na primjer, da podigne nivo našeg raspoloženja ili da nas relaksira nakon napornog dana. Ali, tretmani muzikoterapije imaju svoj poseban način primjene, strukturu i elemente rada koji se sprovode.
Mi se nadamo da će muzikoterpaija zaživjeti u našrem društvu, te postati jedan od načina na koji se možemo pozvati u našoj rehabilitaciji. Kako je naša sagovornica istakla, slušanje muzike i muzikoterapija nije isto, te upravo kroz ovakav vidi terapije i osobe s oštećenjem sluha mogu da probude svoja osjetila i da osjete na pravi način ono što muzika nosi.
