Sve je više naučnih dokaza da mentalno zdravlje nije pod našom kontrolom
Sve je više ljudi sa mentalnim teškoćama, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u svijetu, takođe sve je i više rezultata raznih medicinskih i drugih istraživanja koji govore da se mentalno zdravlje može dovesti u direktnu vezu sa općim zdravstvenim stanjem, tj. oboljenjima. U Bosni i Hercegovini stručnjaci za mentalno zdravlje većinu mentalnih oboljenja i teškoća dovode u vezu sa društvenim ambijentom, odnosno činjenicom da je Bosna i Hercegovina postkonfliktno društvo, sa izraženim socijalnim problemima i još uvijek prisutnim posljedicama ratnih trauma i društvenih destrukcija.
Tako je nedavna studija pokazala da je depresija, bolest koja može utjecati na cijelo tijelo – na ćelijskom nivou. Istraživači sa Univerziteta u Granadi sproveli su analize prethodnih studija, gdje su uporedili ljude koji se znaju kontrolisati i one depresivne, liječene antidepresivima (uz pomoć biomarkera u ćeliji). Konkretno, oni su pogledali nivo malondialdehida – kao biomarkera u tijelu koje ukazuje na ćelijsko pogoršanje i oksidativnog stresa – pronalaze vezu između depresije i povišenog nivoa baze. Oksidativni stres se javlja kada se tijelo bori da izbaci višak radikala, koji su molekule koje mogu negativno mijenjati proteine, lipide i DNK u organizmu (izazivaju bolesti). Ova studija pokazuje vezu između depresije i oksidativnog stresa.
Prije tretmana, depresivni ljudi su imali visok nivo malondialdehida, a nizak nivo antioksidanata, cinka i mokraćne kiseline, što ukazuje na oksidativni stres. Nakon tretmana njihov nivo malondialdehida se znatno smanjio, tada se ti pacijenti po nivou depresije nisu razlikovali od mentalno zdravih ljudi.
Dokazano je da depresiju treba smatrati sistemskom bolešću. Rezultati pokazuju da oksidativni stres igra važnu ulogu u stvaranju depresije, i da antidepresivima može doći do napretka ove vrste stresa. Prethodna istraživanja pokazuju jasnu vezu između mentalnog zdravlja osobe i fiziološkog stanja. Stručnjaci smatraju da depresija može biti i genetske prirode. Takođe, poznati su i fizički simptomi kao npr. gastrointestinalni problemi i teške glavobolje. Uprkos ovoj vezi, nedavna istraživanja koja su objavljena u poznatom časopisu, govore o tome kako je depresija povezana sa astmom i dijabetesom. Pomoćnik direktora univerziteta u Michigan-u, izjavio je da je suština da se naučnici bave problematikom mentalnog zdravlja, ne da samo pokušavaju smanjiti bol. Rezultati su objavljeni u časopisu „Journal of Clinical Psychiatry“.
Ne treba značiti da smo izgubili uspomene ako izgubimo pristup njima
Da li je moguće da možemo koristiti tehnologiju za stimulaciju mozga? Nova studija iz Massachusetts Institute of Technology (MIT), kaže da je to moguće. Neuronaučnici su počeli izučavati gubitak pamćenja kod pocijenata oboljelih od Alzheimerove bolesti. Sve funkcije pacijenta počinju slabiti kako poremećaj napreduje. Prema autorima, većina istraživanja ima za cilj da shvati odnos između memorije oštećenja i formiranja plakova i proteina koji označavaju Alzheimerovu bolest.
Ali, kada je u pitanju početak bolesti, stručnjaci još uvijek ne znaju da li je gubitak pamćenja zbog stvarne memorije umanjenja ili smanjivanje sposobnosti da se sjete. Da biste saznali više, neurolozi su u komoru stavili grupu zdravih miševa i onih oboljelih od ove bolesti, dok su na njihova stopala stavili elektro-šokove. Poslije prvog šoka kod svih miševa se pokazao strah. Poslije nekoliko dana kada su miševi opet dovedeni u komoru zdravi, pokazali su strah, dok se oboljeli miševi tog nisu sjećali.
Vodeći autor studije, Dheeraj Roy, MIT student, izjavio je da je kratkoročno pamćenje poslije dužeg vremena umanjeno u odnosu na dugoročno. Neuronaučnici su uz pomoć engrama testirali miševe i oni su osjetili šok memorije. Dok su miševi sa Alzheimerovom bolesti pokazali strah. Ako želimo da se sjetimo nečeg, ćelije za memoriju će se aktivirati na odgovarajući znak, rekao je koautor studije Susumu Tonegawa, direktor RIKEN-MIT Centar za Neural Circuit genetiku u Picower Instituta za učenje i memoriju. Dakle, to treba da znači da ne možemo izgubiti svoje uspomene, samo nam je nekad otežan pristup njima. Ipak toliko toga o mentalnom zdravlju je jos nepoznato i dugo će ostati.
