Ekološki kriminal sve više uzima primat kao način brze zarade, te finansiranja različitih oružanih skupina i kriminalnih organizacija.
Krijumčarenje bjelokosti, vađenje zlata, ilegalni “porezi” na prirodne resurse i druga kaznena djela čine 38 posto prihoda kojima se financiraju sukobi i oružane skupine, navodi se u izvještaju Interpola, koji prenosi Dnevnik.hr.
Ono što ovu vrsti kriminaliteta spaja sa svakom drugom vrstom organiziranog kriminala jeste njena masovnost, iako postoje različita mišljenja da ekoliški kriminal nije toliko masovan, tačnije nije rasprostranjen kao npr. rasparčavanje i preprodaja opojnih droga, opet se nameće teza, da li nije rasprostranjen ili samo nije dovoljno pravosuđe zainteresirano za procesuiranje kaznih djela počinjenih u ovoj oblasti.
Bosna i Hercegovina zauzima 49. mjesto od 193 zemlje članice Ujedinjenih nacija po zastupljenosti organizovanog kriminala, dok je među 44 evropske zemlje peta na listi, govore podaci Globalnog indeksa organizovanog kriminala za 2020. godinu.
Mnogo je više izvršenih djela, nego što je to evidentirano u bilo koj vrsti izvještaja. Značajanu ulogu upravo u podizanju svijesti o ekološkom kriminalu, ali i stvaranju pritiska na pravosuđe, imaju masovni mediji. Rasprostranjenost i brzina kojom se jedna vijest može širiti putem online medija je iznimno velika, te samim time dolazak do velikog broja građana, pa i aktivista i boraca za bolju životnu sredinu, bi urodio plodom. Na ovakav način bi se javno mnijenje informiralo o samom pojmu „ekoliški kriminal“, ali posljedicama koje proizilaze iz djelovanja organizacija koje crpe dobit iz ovakvog kriminala.
Uticaj na javno mnijenje
Nelegalne sjeće šume mogu proizvesti klizišta, krijumčaranje i ubijanje zaštićenih vrsta, gradnje tvornica i zagađenja izvora rijeka, mogu prouzrukovati veće posljedice za ljude, nego što to možemo zamisliti. Upravo, pravilnim informiranjem o ovoj temi, došlo bi se do razine svijesti kod građana, da bi počeli primjećivati svako odstupanje od onoga kako treba biti. Takvim načinom bi se povećao i broj prijava, ali i sudskih procesa koja bi znatno uticali na smanjenje ekološkog kriminala. Mediji, kao sedma sila, i prva karika u kreiranju javnog mnijenja imaju znatnu ulogu u samom društvu, a sudeći prema dosadašnjim iskustvima, odnosno nedovoljnom broju tekstova ili priloga o ovoj temi, može se zaključiti da ekološki kriminal nije toliko interesantna tema za izvještavanje.
Razotkrivanje ekološkog kriminala ima veliki značaj za jednu državu, upravo iz razloga što se može prekinuti lanac organiziranog kriminala, te tako spriječiti veća šteta. Različite afere koje su mediji razotkrili, dobile su svoje epilog na sudu, a akteri istih i po nekoliko godina zatvora. Što nam opet pokazuje koliko ulogu imaju novinari, te koliki pritisak se može proizvesti na samo pravosuđe. Zbog takvog uticaja na skoro sve segmente društva, uloga medija je izuzetno značajna, ali i nedovoljno iskorištena u ovoj sferi. S tim u vezi, potrebno je potaknuti novinare da počnu istraživati oblike ekološkog kriminala u državi Bosni i Hercegovini, kako bi se i akterima samih kriminalnih radnji dalo do znanja da ipak mogu biti razotkriveni. Takvim istraživačkim djelovanjem bi se olakšao radi istražnih organa, te poboljšao i sami rad sudstva.
Upravo jedna od takvih afera koja je razotktivena odnose se izvoz otpada koji vrši italijnaska mafija, te na taj način stiče finansijsku dobit, a o tome je pisao novinar Oleg Lokmić za Aljazeeru.
Još jedno od krivičnih djela koje je razotkriveno u medijima odnosi se na Hrtvatsku, a za Jutranji list je o tome pisala Hajdi Karakaš Jakubin. Kako je navedeno u tekstu riječ je o poduzetniku koji je na šumskom području napravio ilegalnu deponiju koja je ugrozila životnu sredinu građana, a samim time i građane i njihovo zdravlje.
Mediji imaju i zadaću edukacije javnosti o ekološkom kriminalu i njegovim uzrocima. Kroz dokumentarce, reportaže i posebne emisije, mediji mogu detaljno istražiti teme kao što su nezakonite sječe šuma, nelegalan ribolov ili trgovina divljim životinjama.
Ovakvi programi pružaju dublje razumijevanje problema i potiču gledatelje na razmišljanje o načinima na koje se mogu pridružiti borbi protiv ekološkog kriminala.
Također, mediji igraju ključnu ulogu u promociji održivih praksi i odgovornog ponašanja prema okolišu. Informacije o recikliranju, energetskoj učinkovitosti i drugim održivim inicijativama mogu se širiti putem različitih medijskih platformi. Edukacija kroz medije može promijeniti obrasce potrošnje i ponašanja ljudi, što može smanjiti potrebu za ekološkim kriminalom.
Međutim, nameće se sljedeće pitanje da li novinari, ali i mediji, ciljano izbjegavaju izvještavati o temama ekološkog kriminala, zbog posljedica koje mogu proizvesti, tačnije prijetnji i ucjena od strane onih o kojima izvještavaju. Nerijetko svjedočimo napadima na novinare koji proizilaze iz toga što novinari samo rade svoj posao te izvještavaju o kriminalu ili radnjama pojednih kriminalnih organizacija, što može uzrokovati i dugoročnije posljedice na same medije.
Nezainteresiranost ili strah novinara
Iako postoje mehanizmi zaštite novinara, može se zaključiti da oni nisu dovoljni, te da je upravo to jedan od razloga što se sami novinari ne upuštaju u razoktrivanje ekoloških kriminalnih radnji na teritoriji Bosne i Hercegovine. Veliki broj primjera postoji, gdje su novinari napadnuti, te im se stavljaju mete na čelo. Centar za istraživačko novinarsto (CIN) je prije nekoliko mjeseci objavio upravo tekst na tu temu, pod nazivom “Mete su iscrtane, novinari se s razlogom plaše“.
Važno je napomenuti i to da uglavnom ekološki kriminal nije usmjeren samo na jednu državu, odnosno jedan lokalitet te u većini slučajeva se usmjerava na više država, što znači da jedan kriminalna organizacija „oridinira“ na više država, konkretno Zapadnog Balkana. S tim u vezi, znači da mediji u Bosni i Hercegovini, jedan dio radnji mogu ispratiti, ali onda dolazi do problema nedovoljne međunarodne saradnje, ne samo u pravosuđu, veći i među medijima.
Postojanje ekoloških kriminalnih radnji u okviru države Bosne i Hercegovine je nesporno, međutim većina ovakvih činova se prebacuje i na susjedne države, što znači da praćenje priče medijima u BiH je onemogućeno samim prelaskom granice.
Činjenično stanje je da postoji nezainteresovanost od strane medija o ovoj temi, ali kao što smo već naveli, ta neziantersovanost može da proizilazi i iz samog straha. Ključno je navesti da uloga medija ima veliki značaj, ali da nije iskorštena na efikasniji način, kada je riječ o izvještavanju o ekološkom kriminalu.
Mediji su uvijek bili kreatori mišljenja koje bi uzimalo primati u društvu, te sami mediji su ti koji će nekome pomoći ili u potpunosti našteti svojim prilozima i tekstovima. Kada se uzme takva konstalacija stvari, jasno je koliku ulogu jedan mediji može imati na život običnog čovjeka. Pisanje o ekološkom kriminalu ne bi samo dalo do znanja da on postoji i da pravosudni organi treba da reagiraju, već bi se podigla i kolektivna svijest, te tako ostavljao manji prostor za mavlerzacije i ponavljanje istih kaznenih djela.
Aktivizam i građansko novinarstvo
S razvojem društvenih medija, svaka osoba ima potencijal da postane novinar ili aktivist. Društvene mreže omogućavaju ljudima da dijele informacije i priče o ekološkom kriminalu te da pozivaju na akciju. Ova vrsta građanskog novinarstva može brzo privući pažnju i potaknuti kampanje za očuvanje okoliša. Svaka društvena mreža je platforma na koju je prijavljeno preko nekoliko stotina miliona ljudi, pa od toga imamo Twitter, odnosno X, gdje i najveći politički zvaničnici iznose svoje stvaove, pa sve do TikTok-a preko kojeg i potpuni anonimus može postati izuzetno popularan i steći milionsku publiku. Pregledi viralnih videosnimaka na TikToku prelaze i po nekoliko miliona, što je odlična platforma za iznositi mišljenje i stavove, ali i pozvati na različite akcije ili društvena okupljanja. Poputno jedna nova generacija mladih ljudi koji su svoje karijere počeli graditi na ovoj platformi, te stekli publiku koja ih prati i pomno sluša. Pravilnim korištenjem takve „moći“ i tolike publike, te društveno-odgovornim djelovanje, se može postići veliku uspjeh i u proklemaciji društvenih pitanja.
Hashtagovi, viralni videozapisi i kampanje na društvenim mrežama postali su moćno sredstvo za podizanje svijesti o ekološkom kriminalu. Aktivističke grupe i organizacije često koriste društvene mreže kako bi okupile podršku za svoje inicijative i mobilizirale građane.
Ovaj tekst je izrađen uz podršku projekta „Misli o prirodi!“ koji implementira Centar za promociju civilnog društva, a finansijski podržava Švedska. Sadržaj ovog materijala je isključiva odgovornost Global Analitike i ne odražava nužno stavove Centra za promociju civilnog društva i Švedske.
