Kortizol je od suštinske važnosti za život: ali može (kao i stres) oštetiti mozak.
Moderni svijet koji se ubrzano mijenja ostavlja na čovjeka nesagledive posljedice: povećan stres i nedostatak unutrašnje ravnoteže/snage. U svijetu koji se ubrzano mijenja sve je više nametnutih obaveza koje trebamo riješiti. Ponekad ljudi nemaju vremena da se vrate u ravnotežu i čini se da je to zadnje na njihovoj listi prioriteta. O povezanosti stresa i bolesti govorilo se već u devetnaestom vijeku, od kada se ta povezanost počela i istraživati. Danas i sami često prepoznajemo da je jedan od uzroka bolesti stres, a ono što je naučno dokazano je da stresan način života može imati negativan uticaj na dužinu života, kardiovaskularne bolesti, imunološke poremećaje i patofiziološke posljedice na normalno starenje.
Naučnici sa univerziteta u Maastrichhtu u svojim istraživanjima stresnih epizoda u životima ljudi došli su do zaključka da su visok nivo stresa i nastanak kancera – povezani. Povrdili su da stres ubrzava rast ćelija kancera, i blokira sposobnost tijela da se bori protiv njega. Takođe, stres stimuliše sintezu novih krvnih ćelija u tumoru i ubrzava rast određenih vrsta tumora. Druge studije su pokazale da snažan stres, čak i u intervalu od samo nekoliko dana dovodi do slabljenja imuniteta, čineći nas ranjivim. Naučnici sa univerziteta u Aucklandu su dokazali da stres utiče i na sporije zarastanje rana. Naučnici sumnjaju da je glavni „krivac“ i „razarač“ u našem tijelu hormon stresa – kortizol koji može uticati na rad imunog sistema i ograničiti njegovu sposobnost.
Za BiH ne postoje pouzdani podaci koliko je ljudi oboljelo od PTSP-a, ali procjene Svjetske zdravstvene organizacije su zabrinjavajuće: vjeruje se da PTSP u BiH ima više od 10% stanovništva. Doc. dr. Z. Sinanović u svojim istraživanjima ističe da se poslijeratne štete zbog oštećenja mentalnog zdravlja stanovništva BiH ogledaju u 1,750.000 osoba koje imaju neki sa stresom povezani psihički poremećaj.
Kortizol kojeg često nazivaju „hormon stresa“ je od suštinske važnosti za život. Zašto bi onda mogao biti i opasan? Kortizol je hormon koji luči naša nadbubrežna žlijezda. Zadužen je za nadziranje gladi, varenja, krvnog pritiska, budnosti i sna, fizičke aktivnosti i kapaciteta nošenja sa stresom. Njegovo izlučivanje je povećano svaki put kad je tijelo izloženo stresu, bilo fizičkom ili mentalnom. Jedna od ključnih zadaća kortizola je povećanje nivoa glukoze u trenucima stresa kako bismo imali dovoljno energije za reakciju borbe ili bijega, tj. nošenje sa iznenadnom zahtjevnom situacijom. Ako stanje stresa potraje energija se iscrpljuje, glukoza dolazi teže do ćelija, javlja se nagli umor, vrtoglavica, razdražljivost i pad nivoa šećera u krvi. Iako kortizol često povezujemo sa stresom, on nam omogućava da se nosimo sa svakodnevnicom. Lučenje kortizola ima svoj ritam. Profesor Joe Herbert u svojim studijama objašnjava da nivoi kortizola u krvi variraju. Oni su najviši ujutro; postoji još jedan talas oko 30 minuta nakon što se osoba probudi, a onda je stalan pad u toku dana, tako da do mraka, nivo može biti nula.
Problemi nastaju ako su nivoi kortizola povećani na duži vremenski period, kao što je to kod Kušingovog sindroma obično rezultat sekretornih tumora ili nadbubrežne žlijezde ili hipofize. Pacijenti s Kušingovovim sindromom imaju naznačene kognitivne probleme, kao što su oštećenja memorije; često su depresivni, što se može brzo riješiti nakon što se nivoi kortizola normalizuju – za razliku od kognitivnih deficita koji mogu ostati. Umjetni kortizol steroidi se obično daju pacijentima koji pate od različitih poremećaja, posebno onih koje odlikuje upala – kao što je artritis. Danas, ovaj tretman se daje povremeno jer inače postoji rizik bilo od depresije ili manije. Veliko istraživanje pacijenata u Velikoj Britaniji pokazalo je da je povezanost između tretmana steroidima i depresije zapravo sasvim uobičajena.
Nivoi kortizola, kao i sve drugo, variraju od osobe do osobe. Depresija obično počinje u adolescenciji: rizici da se ovo desi su povećani sa relativno povišenim nivoima jutarnjeg kortizola. Takođe je ubrzan kod nekih ljudi uzrokovan nevoljom: gubitak, npr.(voljene osobe, posla, novca itd.). Da li to zavisi od načina na koji njihovi nivoi kortizola reaguju je zanimljivo pitanje. Depresija je dvaputa uobičajenija kod žena nego kod muškaraca: i žene imaju oko 20% veće nivoe kortizola ujutro. Postoji li povezanost? Žene takođe više prijavljuju neželjene „životne događaje“ tako da su kortizol i način života u interakciji.
Eksperimentalne studije pokazuju da kortizol može oštetiti mozak. Hipokampus, koje je zadužen za određene vrste memorije je posebno ranjiv. Hipokampus je jedan od rijetkih mjesta u mozgu odraslih koji nastavlja stvarati nove nervne ćelije (neurone). Neuroni mišijeg hipokampusa kojima su dati kortikosteron (njihova verzija kortizola) pokazali su iskrivljene „grane drveta“ neurona i značajno suzbijanje stvaranja novih neurona. Da li ovo doprinosi depresiji? Još uvijek nije dokazano, ističe profesor Joe Herbert. Kako navodi u svom naučnom radu, kortizol radi nešto drugo: povišeni nivoi osnažuju druge oštećujuće faktore. Ugrožavajući efekt kortizola može imati i druge posljedice. Pacijenti sa istorijom ponovljene depresije imaju oko dvaput veći rizik od Alzheimerove bolesti – to može biti čak i veće za neke podtipove depresije.
U toku depresije nivoi kortizola mogu biti poremećeni (oko polovine slučajeva). Nivoi u jutarnjim satima mogu biti povišeni, ali uobičajena zajednička karakteristika je da ostaju visoki tokom dana, tako da je normalni dnevni ritam izgubljen. Kortizol ima snažan efekat na raspoloženje, pamćenje i donošenje odluka, tako da njegov uticaj na moždane funkcije i njegova uloga u odgovaranju na stres treba zainteresovati neurologe, psihijatre i kliničke psihologe.
Uporan, nekontrolisani stres koji je posebno odgovoran za povišene nivoe kortizola nije dobar za mozak, zaključuje profesor Joe Herbert u svojim studijama „Hormoni i mozak“.
Kada je riječ o bh društvu posljedice socijalne i ekonomske neizvjesnosti trpe mnogi građani u BiH. Stoga je razumljivo postojanje aktuelnog stanja bh društva u kojem preovladava strah za egzistenciju. „Društvo nezaposlenosti“ kako se može okarakterisati bh društvo povećava rizike po mentalno zdravlje građana. Nepovjerenje građana u predstavnike i institucije vlasti, tolerantnost na nasilje, sveopšti osjećaj nesigurnosti i nezaštićenosti, kršenje ljudskih prava i sloboda su rizični faktori koji vode do povećanja potreba pojedinaca da se kvalitetnije nose sa stresom. Poseban problem u bh društvu predstavljaju i ostaci ratnog nasilja i ratnih trauma iz minulog sukoba. Veliki broj ljudi je prošao kroz strašne životne situacije i bili su prisiljeni da se sami izbore sa stresom, bez stručne podrške. Takva teška iskustva prenose se i danas na mlađe generacije i oblikuju njihovu sliku društva. Bh neuropsihijatar S. Logo ističe činjenicu da je svjetski trend korištenja anti-depresiva kod nas odavno zastupljen i u porastu, što možemo pripisati stilu i nedaćama života koji doprinose tome da se kod pojedinaca razvije depresija.
Tjeskoba, nervoza, nesigurnost, gubitak apetita ili prekomjeran apetit, glavobolja, ograničeno komuniciranje, promjene raspoloženja, agresivnost, srdžba, nesanica, sve su to znakovi da smo pod stresom. Da biste lakše kontrolisali nivo kortizola i nosili sa svakodnevnim stresnim situacijama preporučuje se uvođenje promjena u vaš način života kako biste smanjili uticaj stresa. Upravo odlučivanje na ove korake već ima pozitivan učinak. Kako biste spriječili ili ublažili stres, ponekad možete promijeniti samu stresnu situaciju, a ponekad svoj odnos ili pogled na situaciju: zadržite osjećaj za humor u situacijama koje mogu izazvati stres, održavajte ravnotežu između rada i zabave, pronađite vrijeme za opuštanje, podijelite probleme s prijateljima i porodicom te upoznajte svoje granice tolerancije na stres. Tjelovježba je jako učinkovita terapija za stres te na taj način smanjuje i nivo kortizola, te poboljšava opšte zdravlje. Joga se pokazala najdjelotvornijim oblikom tjelovježbe za stres i smanjenje nivoa kortizola. Ukoliko ste pobornik vikend-rekreacije jer u toku sedmice jednostavno ne stignete ubaciti u raspored neki oblik tjelovježbe, imajte na umu važnost ravnoteže pa se stvarno pridržavajte toga da nijedan vikend ne preskočite. Bilo da se radi o slikanju, čitanju, pisanju, kursu šivanja, fotografisanju…Sve što vas smiruje i čini sretnima je dobrodošlo! Vrijeme za to uvijek morate naći, jer nije da na taj način imate hobi, već i utičete na cjelokupni organizam smanjivanjem nivoa kortizola, odnosno stresa! Budite što više samouvjereni jer osobe koje svoje emocije drže u sebi imaju manje aktivne NK (natural killer cells) ćelije, nego što to imaju otvoreni ljudi. Zato što više pokušajte dijeliti svoje probleme i poteškoće s drugima. Što više se viđajte s prijateljima. Razgovor s bliskim osobama, rad na sebi, te pomoć psihoterapeuta su neki od savjeta stručnjaka kako izbjeći stres i biti pozitivan.
Neke od vježbi temelje se na pravilnom disanju, odnosno funkcionisanju tako da se osoba koncentriše na jednostavan, opuštajući sadržaj, pri čemu sadržaj na koji smo bili “prisiljeni” nestaje i pri tome se odmaramo. Tehnike opuštanja poput dubokog disanja mogu pomoći, a ako primijetite da problem i dalje postoji i da se i dalje osjećate anksiozno, vrijeme je da potražite pomoć psihologa ili psihijatra.
Pokušajte sa meditacijom, bavite se yogom, pronađite aktivnosti (hobi) koje vas opuštaju, bavite se fizičkom vježbom, šetajte prirodom, učite duboko disanje, promijenite ishranu. Pokretač svake promjene ste upravo Vi!
