Piše: Sanadin Voloder
Islam daje sveobuhvatni program za životni sistem pojedinca i zajednice. S obzirom na historijski period i geografski prostor islam je od svog početka pokazao socijalnu osjetljivost i brigu o svim slojevima društva. U izvorima islama jasno se tretiraju prava i odnos prema osobama koje imaju urođeni ili stečeni invaliditet.
Tako naprimjer, jedno od 114 poglavlja u Kur’anu nosi naziv Namrštio se, a povod objave tih ajeta je slučaj koji se desio između Poslanika, a.s., i jednog starijeg slijepog ashaba po imenu Abdullah ibn Ummi-Mektum. On je ne znajući da se Poslanik nalazi u društvu vodećih osoba Meke i da im govori o islamu došao do Poslanika prekinuvši njegov govor i tražeći odgovor na svoja pitanja. Poslanik, a.s., se okrenuo od njega i namrštio što je bio povod za objavu slijedećih ajeta:
U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!
- On se namrštio i okrenuo
- zato što je slijepac njemu prišao.
- A šta ti znaš, možda će se on očistiti,
- ili opomenuti, pa da mu Opomena koristi.
- A što se tiče onoga koji je bogat,
- ti se njemu okrećeš,
- a ti nisi odgovoran da se on ne očisti.
- A što se tiče onoga koji ti je došao žureći,
- a on se boji,
- ti njega zanemaruješ.
- Ne čini tako! Zbilja je to pouka,
- pa ko hoće, opomenut će se (time)…
Kur’an, sura ‘Abese
To je bio jasan pokazatelj vjernicima i drugima u Meki na samom početku širenja islama kakav status imaju osobe oštećenog zdravlja u islamskom sistemu vrijednosti.
Razlika između teorije i prakse
Kur’an jasno naređuje ravnopravni status osoba s invaliditetom, a postoji više djela koja su učenjaci pisali o položaju osoba s invaliditetom u islamu. Islam na invaliditet gleda kroz emocionalnu alhemiju, odnosno kao iskušenje za pojedinca, njegovu porodicu i zajednicu koja je na svakodnevnom ispitu savjesti.
Zbog toga islam se protivi izolaciji ovakvih osoba i zalaže se za njihovo ravnopravno učešće u društvenim procesima gdje su oni zapravo katalizator socijalne senzibilnosti koja donosi dobrobit svima.
Prvi vladari, odnosno halife počele su sa razvojem posebnih ustanova, odnosno vakufa koji su namijenjeni za brigu osoba sa invaliditetom. Bez obzira na jasna pravila i smjernice aktuelno stanje među muslimanima Bosne i Hercegovine i svijeta po ovom pitanju nije zadovoljavajuće.
Danas u svijetu ima oko 700 miliona osoba sa invaliditetom, a prema predviđanjima Svjetske zdravstvene organizacije 2050. godine ove osobe činiti će 15% ukupne svjetske populacije. U Bosni i Hercegovini ima preko 350.000 osoba sa invaliditetom.
Postoje pozitivni primjeri kao što je Roditeljska kuća za djecu oboljelu od raka u Sarajevu u čijoj izgradnji je većim dijelom učestvovala Vakufska direkcija koja priprema isti projekat u Tuzli. Rijasetov Ured za društvenu brigu u svom radu daje veliku podršku pojedincima i udruženjima koja brinu za osobe sa posebnim potrebama. Također, ovaj Ured organizuje aktivnosti volontera, prije svega stipendista Islamske zajednice kroz svoje socijalne projekte, s obzirom da se izdvajaju sredstva za stipendiranje učenika i studenata – osoba s invaliditetom. U Sarajevu je u aprilu 2016. godine održan seminar “Unapređivanje prava osoba sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini” u organizaciji Islamske organizacije za edukaciju, nauku i kulturu – ISESCO i Ureda za društvenu brigu Rijaseta Islamske zajednice što predstavlja veliki doprinos Islamske zajednice za afirmaciju ove problematike.
Potrebno je jako mnogo uraditi na reviziji islamske literature koja se koristi u obrazovnim procesima kroz institucije Islamske zajednice od mekteba i fakulteta kad je u pitanju definisanje pojmova invaliditeta i opisa osoba s invaliditetom i otežanim socijalnim stanjem.
Mnogi termini koji su se kod nas “udomaćili”, a dolaze iz orijentalnih jezika imaju prije svega pogrdno značenje pa je potrebno iznaći adekvatnu zamjenu.
Posebno treba istaći potrebu adekvatne obrade ove tematike kroz mekteb i nastavu vjeronauke kako bi se kod djece u najranijoj dobi razvila svijest i pozitivan odnos prema svim članovima društva.
Medrese su vrlo specifične srednje škole i obzirom na organizaciju nastave i internata daju učenicima brojne prilike za sticanje raznovrsnih vještina. Primjer studenta sa oštećenjem vida Behram-begove medrese u Tuzli Salkana Delića je odličan pokazatelj kako je jedna obrazovna institucija unutar Islamske zajednice uspješno odgovorila na izazov sa kojim se prvi put susreće. Salkan je od rođenja slijep, ali ga to nije omelo da svoje školovanje nastavi na Islamskom pedagoškom fakultetu Univerziteta u Zenici, a poznat je po navijanju za FK Sloboda.
Medžlis Tuzla obilježava Dan brige o slijepim i slabovidnim licima što je odličan primjer za druge medžlise, a JU Specijalna biblioteka “Behram-beg” u Tuzli za osobe s invaliditetom, te starije i nemoćne sa područja Tuzle, koje zbog fizičke spriječenosti ne mogu posjećivati Biblioteku uvela je uslugu dostave knjiga na kućnu adresu.
O pitanjima položaja i odnosa prema osobama s oštećenjem vida u islamu pisali su dr. Hasanović i dr. Jašić sa Fakulteta islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu. Oni su u svom istraživanju, između ostalog, obradili pogrešnu upotrebu riječi slijepac u prijevodima Kur’ana na bosanski jezik što je dobar početak za otvaranje diskusije o prilagođavanju teksta prijevoda Kur’ana prilikom štampe novog tiraža.
Nažalost, jako je prisutna upotreba riječi slijepac umjesto slijepa osoba, odnosno osoba s oštećenjem vida. Iako naizgled simbolična u ovom slučaju razlika između imenice (slijepac) i pridjeva (slijepa osoba) je u suštini ogromna. Slijepac je ona osoba koja ima očinji vid, ali ne vidi Istinu ili je namjerno poriče, a sa druge strane slijepa osoba je ona osoba koja je od rođenja ili tokom života izgubila vid što nije umanjilo njen “duhovni vid” za spoznaju islama.
Dostupnost džamija za osobe sa otežanim kretanjem
Stanje i odnos prema osobama kojima je otežano kretanje na najbolji način oslikava pitanje postavljeno Fetva-eminu Islamske zajednice u BiH dr. Enesu Ljevakoviću, odnosno njegov odgovor.
Pitanje: Ja sam invalidna osoba i za svakodnevno kretanje koristim invalidska kolica. U lokalnoj zajednici gdje živim postoje dvije džamije u radijusu od oko 1 km. Nijedna od tih džamija nema uređen arhitektonski pristup osobama sa tjelesnim onesposobljenjem. Diskriminirajući stav lokalnog džematskog odbora je da džamije nemaju i ne treba da imaju takvu vrstu prilaza. Šta Rijaset, Islamska zajednica i državne institucije rade na rješavanja problema pristupačnosti vjerskih objekata u cijeloj BiH osobama kao što sam ja? Po svim zakonima, domaćim, međunarodnim, a prije svega po Allahovom zakonu ja bih trebao kao i svi ostali da imam pravo ući u vjerski objekat i obaviti molitvu. Oduzimanjem tog prava vrši se diskriminacija nad osobama kao što sam ja.
Odgovor: Zahvaljujemo Vam što postavljate i inicirate, odnosno potencirate ovo pitanje. Nažalost i na sramotu svih nas (mislim prije svega na odgovorne u džematu i Zajednici općenito) da osobe u invalidskim kolicima nisu u stanju na lahak i jednostavan način pristupiti i ući u većinu naših džamija i mesdžida. Vjerovatno je slično stanje i u državnim ustanovama i drugim vjerskim zajednicima. Takav odnos prema osobama s posebnim potrebama mora biti promijenjen. Vjerske zajednice trebaju biti na čelu nastojanja da se naš odnos prema tim osobama poboljša i popravi. Vaše pismo ćemo proslijediti našim nadležnim organima na razmatranje i poduzimanje potrebnih mjera. Naprosto, ta diskriminacija mora prestati. Nadamo se da će se problem pristupačnosti džamija i drugih objekata IZ riješiti u dogledno vrijeme.
Pored fizičkih barijera potrebno je ulaganje truda u prevazilaženje komunikacijskih prepreka kroz upotrebu znakovnog jezika i veću dostupnost knjiga na Brajevom pismu. Trenutno unutar Islamske zajednice u BiH djeluje jedan imam koji preko znakovnog jezika prenosi vrijednosti islama osobama sa oštećenim sluhom što svakako nije dovoljno s obzirom na potrebe na terenu.
Jako simpatičan bajramski poklon nam je ovog ljeta došao iz Mostara gdje je uz saradnju imama džemata Podgorani Admira ef. Čopelja i dječijeg hora sa Ajšom Macić nastala bajramska ilahija na znakovnom jeziku.
Zajednička vrijednost abrahamskih religija sadržana je kroz, između ostalog, kazivanja o poslaniku Jakubu koji je zbog tuge za sinom Jusufom izgubio vid, te sudbina poslanika Ejuba koji zbog teške bolesti ostao sam i izgubio svu imovinu. Ovi i drugi slični primjeri nas obavezuju na udruživanje u ulaganju napora za izgradnju društva u kojem će biti svi ravnopravni bez obzira na izgled i fizičke (ne)mogućnosti.
