Piše: Rinat Kevrić 

Historija sporta usko je vezana za navijačke skupine, a sport, kao takav, svoju popularnost između ostalog može zahvaliti navijačima. Mada postoji tendencija (od 70-ih  prošlog stoljeća) da se formiraju sve radikalniji navijački i ekstremistički pokreti unutar navijačkih skupina, a nažalost tome smo i posvjedočili tokom 90-ih godina na prostoru bivše Jugoslavije. Veliki problem u sferi navijanja predstavljaju huligani, koji se najčešće organizuju u manje grupe, koje su sklone nasilju na sportskim terenima, ali i izvan njih. Neke od tih grupa su povezane sa ekstremnim grupama, desničarskim organizacijama ili podržavaju fašističke pokrete iz perioda Drugog svjetskog rata.

Film koji na možda najbolji način govori o negativnim konotacijama koje sa sobom nosi uključenost u ovaj svijet i  vjerovatno najpoznatiji film koji govori o svijetu huliganizma “Grean streat hooligans” na jedan potpuno realan i objektivan način predstavlja svijet huliganizma i njegove neželjene posljedice koje ostavlja na same huligane kao i na njihovu porodicu. Osim što je ovaj film stekao kultni status širom svijeta, na jedan krajnje intrigantan i vjerodostojan način govori o ovom fenomenu i negativnim imlikacijama koje se vežu uz huliganizam. Kako navodi Dougie Brimson u svojoj knjizi “Početni udarac”, pojam huliganizma je danas razvijena i nadasve raširena pojava prisutna u cijelom svijetu, a odnosi se na devijantno ponašanje i način življenja pojedinca ili skupine koji se svojim ponašanjem ne uklapaju u primjerene društvene norme. Huliganstvo je vrlo zanimljiva pojava i mnoge zanima tko su ti ljudi, zašto to rade, čime se bave i što ih navodi na takvo ponašanje te koji su im krajnji ciljevi.

Ako bi povukli paralele između huliganizma u Velikoj Britaniji gdje se uglavnom manifestuje kroz nasilje i društveno neprihvatljivo ponašanje pojedinaca ili skupine u vidu destrukcije javnog dobra, u našem društvu, na prvu bismo uočili da su načini na koje se huliganizam manifestuje, osim nasilja, javlja i kao podrška radikalnim, ekstremističkim skupinama koje u svojoj srži zagovaraju desničarske ideologije i fašističke parole. Ovakvo ponašanje sve češće je prisutno na našim stadionima ili dvoranama, i huliganizam se kao takav uglavnom veže za timske sportove, mada postoje primjeri huliganizma i na pojedinačnim sportskim događajima. Zapravo, ovaj oblik društveno devijantnog ponašanja, iako, u suštini jeste dio navijačkog dekora, no međutim, ne možemo ga direktno dovesti u vezu sa navijačkim skupinama. Na prvu, da, jer huligani idu organizovano na utakmice i slave svoj klub, ali NE u biti. Huliganske skupine ne pružaju podršku svom klubu, čak šta više, klub često bude finansijski i disciplinsko kažnjen zbog njihovih “navijačkih” ispada. Shodno tome, njihove posjete sportskim manifestacijama uglavnom su vezane za sebične i partikularne intrese, gdje oni, veličaju ratne zločince, pružaju verbalnu podršku ekstremističkim i radikalnim grupacijama. Jedan od posljednjih takvih događaja je upravo i incident koji se desio u Beogradu kada su navijači Crvene Zvezde prilikom rukometne utakmice protiv Novog Pazara iskoristili za veličanje Ratka Mladića i vrijeđanje gostujuće ekipe.

Takvo “navijanje” u Evropi je regulisamo zakonom i ne može se bez posljedica, na stadionima, isticati fašistička, kao i nacionalistička obilježja. Kako navodi Al Jazeera Balkans, rukometaši Crvene zvezde i Novog Pazara igrali su utakmicu Superlige Srbije, elitnog nacionalnog takmičenja, no, umjesto uobičajenog navijanja u korist domaće, “podrška” Zvezdi sa tribina na utakmici svela se na najgnusnije uvrede na račun gostujuće ekipe, o čemu svjedoče video snimci i fotografije sa lica mjesta. “Skandiranje osuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću, veliki transparenti uvredljivog sadržaja i zastave sa šajkačama koje predstavljaju uobičajen kolorit okupljanja kojima se veličaju zločinački pohodi Ratka Mladića i njemu sličnih osuđenih ratnih zločinaca, bili su dio atmosfere u kojoj su rukometaši Novog Pazara bili prisiljeni odigrati meč.”

Huliganizam kroz historiju uz osvrt na današnjicu

Huliganizam prestavlja društveni fenomen koji je veoma raširen u modernom društu, tačnije, on prestavlja sve oblike kršenja društvenih normi, bontona i krajnje devijantno i destruktivno ponašanje. Sam termin huliganizam veže se za irskog kriminalca (osuđenog 1898. godine) Patrik Huligan. Na samim počecima ovaj društveni fenomen vlasti su doživljavale kao benignu društvenu pojavu. Nakon Drugog svjetskog rata dolazi do ekspanzije ovog fenomena posebno u Engleskoj, a nakon 1985. godine vlasti donose niz zakona i tako regulišu ovaj vid okupljanja i destruktivnog ponašanja. Tačnije, 1985. godine, bilo je na rasporedu finale Lige Šampiona između engleskog Liverpoola i talijanskog Juventusa, ali navijači engleskog kluba u želji da se probiju do navijača Juventusa izazvali su na stadionu Heysel (Belgija) jednu od najpoznatijih tragedija u svijetu sporta. Epilog je bilo 39 mrtvih navijača, uključujući i dvoje djece, uglavnom Stare dame iz Torina, a preko 600 povrijeđenih navijača. Ova tragedija je ujedno podstaknula i UEFU, ali i inicirala i prisilila vlasti da se ozbiljno pozabave ovim fenomenom. A, sam događaj je doveo do zabrane engleskim timovima iz evropskih takmičenja na pet godina. Ono što je važno naglasiti, da is am fudbalski klub Liverpool nije zaboravio na žrtve, te svake godine odaju počast.

Huliganizam u našoj državi je uobičajena društvena pojava i vrlo često je posredno u službi onih koji vladaju, kako lokalne tako i državne vlasti, te se putem njega u javnost plasira govor mržnje i sve tendeciozne ideologije koje vlast na suptilan način pokušava provesti. Pored šovinističkih komentara vrlo često srećemo i fašističke natpise (kako na stadionima, tako i u matičnim gradovima), ovim natpisima se dodatno podgrijava religijska, nacionalna netrepeljivost u našoj državi i pruža se, podrška radikalnim, ekstremističkim grupama, koje zahvaljujući, upravo, fenomenu huliganizma postaju oubičajena pojava na našem društvenom nebu. A, pored toga vrši se i radikalizacija stanovništva koje je sve manje tolerantno prema drugima , s tim u vezi, svjedoci smo da su se na ksenofobnoj mapi zadnjih godina našli i ljudi u pokretu (migranti), koji prema mnogobrojnim međunarodnim ugovorima, čiji je potpisnik i naša zemlja, imaju zagarantovano poštivanje ljudskih prava i sloboda, ali u praksi je ipak drugačija situacija. U našoj društvenoj realnosti zadnjih godina je sve učestalija praksa da se osnivaju i veličaju radikalne, ekstremističke grupe, u tom kontekstu, objavljen je i tekst o tome kako navijači i desničari sve više pokazuju naklonost prema ovim radikalnim skupinama. Konkretno su za primjer uzeti huligani koji navijaju za fudbalski klub “Zrinjski”.

Grupa navijača fudbalskog kluba “Zrinjski”, koja nosi majice “Skinheads Mostar”, tokom proteklih pet godina najmanje je dva puta javno isticala simbole koje koristi i ukrajinski bataljon “Azov”, na koji se godinama ugledaju ultradesničari širom svijeta, ali su i sami objavljivali simbole zabranjene na evropskim stadionima, pokazuje istraživanje Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Zbog ovakvih radikalnih pokreta i njihovog agresivnog, destruktivnog ponašanja vrlo često stradaju i nevine žrtve. Upravo zbog ovih grupa (huligana), navijačke skupine su na lošem glasu u cjelosti. I prema stereotipnom mišljenju pripadnost navijačkoj skupini određenog kluba često nosi negativnu implikaciju da je riječ o huliganu, a dobro znamo da biti navijač i biti huligan nemaju isto značenje.

Gledatelji oduvijek imaju važnu ulogu u sportu, jer bez njih sport ne bi uživao toliku popularnost. Za razliku od gledatelja u pozorištu, sportski gledatelji nisu ograničeni pljeskom i smijehom, mogu zviždati, vikati, imati veće zahtjeve i želje. Također, imaju izuzetnu potrebu povicima utjecati na igru što se često pretvara u osjećaj neprijateljstva, ljutnje ili bijesa te u konačnici dovodi i do nasilnog ponašanja. Kod navijača se javlja otvoreno emocionalno ponašanje kao razina uzbuđenja pa nije neuobičajeno vidjeti ga kako psuje, viče, ljubi nekog, pleše ili plače. Navijači često misle da znaju bolje od trenera, da vide bolje od sudije ili žele više od igrača.

U konačnici, možemo zaključiti da huligani ne dolaze na sportske terene da pogledaju utakmicu i pruže podršku svom klubu, nego da ispolje svoje nagomilano nezadovoljstvo, frustracije i iskažu svoje radikalne poglede na svijet, te samim time i uništavaju javnu imovinu i direktno štete fudbalskom klubu.

„Ovaj tekst podržava Fond za rezilijentnost, Globalne inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala. Sva mišljenja ili stavovi izraženi u tekstu odgovornost su autora teksta i Kluba “MASA” Mostar i nisu nužno mišljenja ili stavovi Globalne inicijative.”