Piše: Anesa Balić
Pravo na slobodu izražavanja jedno je od temeljnih ljudskih prava. Sloboda izražavanja podrazumijeva iskazivanje mišljenja, širenja i primanja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti. Tu nailazimo na tanku liniju između slobode izražavanja koja lahko prelazi u govor mržnje. Govor mržnje i seksizam su danas sve češći pojavni oblici u svakodnevnom govoru i na društvenim mrežama. Seksistički govor mržnje može biti bilo koji vid neželjenog seksualno sugestibilnog govora kao dio šireg procesa seksualne objektivizacije žene, koji može biti povezan s različitim rizicima za mentalno zdravlje.
Preporuka Vijeća Europe koja govor mržnje definira kao “sve oblike izražavanja koji šire, potiču, promiču ili opravdavaju rasnu mržnju, ksenofobiju, antisemitizam i druge oblike mržnje temeljene na netoleranciji, uključujući i netoleranciju izraženu agresivnim nacionalizmom i etnocentrizmom, diskriminacijom ili neprijateljstvom prema manjinama, imigrantima ili ljudima imigrantskog porijekla.” (Rokša-Zubčević, Bender, Vojvodić, 2017: 10).
Prema Preporuci Odbora ministara vijeća Evrope (The Committee of Ministers – CM) / Rec 2019, seksizam se definira kao bilo koji čin, gesta, vizuelni prikaz, izgovorena ili napisana riječ, praksa ili ponašanje zasnovano na ideji da je neka osoba ili grupa osoba podređena zbog svog spola, a koji se javlja u javnoj ili privatnoj sferi, na mreži ili van nje, a čija je svrha ili učinak: kršenje urođenog dostojanstva ili prava osobe ili grupe lica; što rezultira fizičkom, seksualnom, psihološkom ili socio-ekonomskom štetom ili patnjom za osobu ili grupu osoba; ili stvara zastrašujuće, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje; ili što predstavlja prepreku autonomiji i potpunom ostvarivanju ljudskih prava od strane osobe ili grupe osoba; ili održava i jača rodne stereotipe.
Jedan od oblika ispoljavanja govora mržnje svakako su sekstistički komentari i uvrede. Seksistički govor mržnje svakodnevni je fenomen za mnoge žene, koji se tek počinje rješavati.
Prema definiciji koja stoji na stranicama Vijeća Evrope, seksizam je svaki oblik izražavanja (čin, riječ, gesta, slika) koji se temelji na ideji da su neke osobe, najčešće žene, inferiorne zbog svog spola. Seksizam i seksističko ponašanje jačaju rodne stereotipe. Evropski sud za ljudska prava smatra da “pitanje stereotipa o određenoj grupi u društvu leži u činjenici da zabranjuje individualnu procjenu njihovih kapaciteta i potreba”. Pojedinačni slučajevi seksizma možda se čine bezazlenima, ali stvaraju ozračje zastrašivanja, straha i nesigurnosti. To ima za posljedicu prihvaćanje nasilja, uglavnom nad ženama i djevojčicama.
Ženama se na temelju njihovih bioloških obilježja i predrasuda dodjeljuju uloge na nižoj društvenoj poziciji. Naravno, svi ti stereotipi rodnih uloga i odnosa nazivaju se seksizam. Seksizam je jedan od glavnih uzroka neravnopravnosti spolova, koji nesrazmjerno pogađa i djevojke i žene. Neke skupine žena posebno su na meti seksizma. Neke od skupina su djevojke, novinarke, ili žene iz javnog života, političarke, ali svaka žena i djevojka potencijalna su meta seksističkog govora mržnje.
Prema istraživanju Vijeća Evrope u sprječavanju i borbi protiv seksizma, vidljivi su i zapanjujući podaci, recimo u odnosu na muškarce, žene provode gotovo dvostruko više vremena obavljajući neplaćene kućanske poslove (u zemljama Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (Organisation for Economic Co-operation and Development – OECD)), 63% novinarki suočilo se s verbalnim zlostavljanjem, 59% žena u Amsterdamu prijavilo je neki oblik uličnog uznemiravanja, muškarci predstavljaju 75% izvora i tema vijesti u Europi i sl.
Također, seksizam je raširen i rasprostranjen u svim sferama društva pa tako i na internetu. I Internet i društveni mediji čine sredstva za slobodu izražavanja i promovisanje rodne ravnopravnosti, ali isto tako omogućavaju počinocima da izraze uvredljive misli i upražnjavaju uvredljivo ponašanje.
Internet pruža novu dimenziju izražavanja i prenošenja seksizma, posebno seksističkog govora mržnje širokoj publici. Međutim, korijeni seksizma ne leže u tehnologiji, već u trajnim spolnim neravnopravnostima.
Osim toga, društvene pojave kao što je kampanja #MeToo, niz akcija i mjera politike koje je pokrenula u različitim dijelovima svijeta (od 2017. nadalje), uključujući u državama članicama Vijeća Europe, pomogle su u rasvjetljavanju sveprisutnosti seksizma i potrebe za snažnijim mjerama za borbu protiv seksizma. Seksizam i stereotipi i dalje su široko rasprostranjeni i imaju veliki utjecaj na obrazovanje, učešće žena u ekonomiji i javnom životu. Države se potiču na usvajanje zakona koji osuđuju seksizam i kriminaliziraju seksistički govor mržnje.
Historijski gledano pojmovi “spol” i “rod” koristili su se naizmjenično, i danas je njihova upotreba sve različitija. Općenito, pojam “spol” predstavlja biološke razlike između muškarca i žene. Pojam “rod” se teže definira, ali može se odnositi na ulogu muškarca i žene u društvu ili rodni identitet. “Gender” (rod) predstavlja društveno uslovljene razlike između žena i muškaraca koje su, za razliku od bioloških i fizioloških razlika, naučene, promjenljive i zavise od različitih faktora: kulture, religije, društvenog i političkog uređenja, ekonomske situacije, klase, starosne dobi, etničke pripadnosti itd.
Jednakost između muškaraca i žena podrazumijeva jednaka prava, odgovornosti i mogućnosti. Jednakost ne promoviše identičnost muškaraca i žena, već uvažava njihovo pravo na različitost.
Rodni stereotipi posljedica su i uzrok duboko ukorijenjenih stavova, vrijednosti, normi i predrasuda. Služe za opravdavanje i održavanje povijesnih odnosa u kojima muškarci imaju prevlast nad ženama, kao i seksističkih stavova koji sprječavaju napredovanje ravnopravnosti spolova. Primjeri neravnopravnosti spolova najuočljiviji su kada je u pitanju učešće žena u javnom i političkom životu, zatim njihov položaj na tržištu rada koji je karakterističan po višestrukoj opterećenosti žena u domenu tržišne ekonomije, te povećano nasilje nad ženama, uključujući i nasilje u porodici. Iako nejednakost nije iskorijenjena, Evropska unija (EU) je posljednjih godina ostvarila značajan napredak na polju rodne ravnopravnosti, posebno na poljima: zakonodavstva o jednakom tretmanu, rodno osviještene politike i integracije rodne perspektive u sve politike, posebnih mjera za bolji položaj žena.
Nedovoljna zastupljenost žena u donošenju odluka vrlo je široko i višestruko pitanje. Treba ga staviti u kontekst niza političkih napora usmjerenih ka poboljšanju rodne ravnopravnosti. To uključuje politike za povećanje stope zaposlenosti žena, smanjenje rodne razlike u platama, borbu protiv rodne segregacije u obrazovanju i zapošljavanju i rješavanje netransparentnih šema nominacija i napredovanja koje još uvijek prevladavaju u političkoj i korporativnoj kulturi.
Strategijom za rodnu ravnopravnost Savjeta Evrope 2018- 2023 naglašeno je da rodna ravnopravnost ima ključnu ulogu u zaštiti ljudskih prava, funkcionisanju demokratije i dobre vladavine, poštovanju vladavine prava i promovisanju dobrobiti svih, da obuhvata jednaka prava za žene i muškarce, djevojčice i dječake, kao i istu vidljivost, osnaženost, odgovornost i učešće u svim sferama javnog i privatnog života, te da podrazumijeva jednak pristup resursima i njihovu jednaku raspodjelu među ženama i muškarcima.