CYBER

Da li tehnologija zaista može doprinijeti načinu razmišljanja vaše djece?

Piše: Anesa Agović

Da li su vaša djeca u 21. vijeku spremna razmišljati i fokusirati se na uspjeh u životu?

Svakodnevno koristimo naše kapacitete za razmišljanje, analiziramo segmente koji nas zanimaju i koji imaju uticaj na naše okruženje, a samim tim donosimo zaključke zasnovane na iskustvu, spoznaji, informisanju i znanju. To nas upućuje na ljudska stvaralaštva i samim tim nam je omogućeno da komuniciramo, kreiramo, gradimo, unapređujemo se i adaptiramo na životne situacije. U skladu sa vremenom, javljaju se nove tehnologije predvođene internetom, koje imaju jak uticaj na svakodnevni život djece. Na tehnološka dostignuća gledamo sa dozom opreza gdje imamo pozitivnu i negativnu stranu tj. koristan i(ili) štetan uticaj na njihovo razmišljanje. Ovaj uticaj ne djeluje samo na djecu, na površinu njihovog razmišljanja. Umjesto toga, jer se njihovi mozgovi i dalje razvijaju, česta izlaganja tzv. “digitalnih roditelja” tehnologiji, zapravo povezuje mozak na načine koji su mnogo drugačiji, nego kod prethodnih generacija.

Tehnološki pisac Nicholas Carr navodi da je pojava čitanja motivisala mozak da se skoncentriše i razvija maštu. Nasuprot tome, uspon korištenja interneta ojačava našu sposobnost da brzo i efikasno skeniramo informacije.

Efekti tehnologije na djecu su kompleksni, s obzirom na benefite, ali i posljedice. Da li tehnologija pomaže ili “škodi” u razvoju razmišljanja djece zavisi od toga koja specifična tehnologija se koristi, kako i u kojoj frekvenciji. Kada analiziramo oblasti u kojima tehnologija ima najjači uticaj na to kako djeca razmišljaju, smatramo obaveznim pojmove kao što su: pažnja, preopterećenje informacija, donošenje odluke i memorisanje/učenje.

Pojava televizora je tu pažnju promijenila na vizuelne sfere, fragmentiranu odnosno parcijalnu pažnju i na manju dozu mašte. U nastavku, pojava interneta djecu potiskuje u potpuno drugačije okruženje praćeno distrakcijama, a kontinuitet pažnje je nemoguće uspostaviti, dok je mašta nepotrebna. Korištenjem interneta smo izloženi pristupu informacija koje pristižu velikom brzinom, širok je spektar istih i zbog toga smo primorani prekratko biti fokusirani na jednu temu. Neprekidno čitanje teksta jedne prezentacije nije isto što i prezentacija koja uključuje video, jer tekstualna, konstatnim čitanjem daje prostor za kreiranje slike u glavi, motiviše na razmišljanje i bolje razumijevanje.

Izlaganje tehnologiji nema uvijek negativne strane i posljedice. Korištenje video igara i drugih ekranskih medija  poboljšavaju vizuelno-prostorne mogućnosti, povećavaju sposobnost koncentrisanja, vrijeme reakcije i sposobnost da se identifikuju detalji. Upotreba internet pretaživača može djecu odvesti s jednog traga na drugi, a oni znatiželjni će formirati količinom informacija posebnu temu koja će ih dalje motivisati na istraživačko postupanje. Putem pretraživača djeci je omogućeno da pamte gdje i kako mogu istražiti potrebne teme. Djeca ne moraju zapamtiti sve, ali je važno naučiti ih kako da pronađu informacije koje im trebaju i kako da znaju u svakom momentu gdje raspolažu s nekim podatkom.

Etiketu negativnog korištenje interneta dobilo je stanje u kojem djeca previše vremena provode pred ekranima uređaja, a premalo u čitanju, igranju sa vršnjacima i sl.

UNICEF – Sigurniji digitalni svijet za djecu 

Shodno činjenici da su jedan od tri korisnika online prostora, djeca, i uzimajući sve pomenute negativne parametre u obzir, vidimo da se premalo radi na zaštiti od opasnosti u cyber prostoru. O povećanju dječijeg pristupa sigurnim online sadržajima govori UNICEF-ov izvještaj baziran na sveobuhvatnom pregledu različitih načina uticaja digitalne tehnologije na djecu kao i na njihove živote, uz procjenu sigurnosnih rizika. Naglasak je i na nedovoljnoj brizi vlade i privatnog sektora u izlaganju djece novim rizicima i opasnostima, gdje je poseban osvrt na kategoriju djece i mladih pod rizikom. Neizostavna cjelina izvještaja govori i opasnostima koje vrebaju u cyber prostoru, žrtvama online svijeta, cyberbullyinga, te koja djeca su najugroženija. U ovom dijelu izvještaja opisana su i razmišljanja mladih o tome koliko im online dešavanja mogu naštetiti, kako je tu štetu moguće spriječiti i kako zaštiti dječiju privatnost.

“Bez obzira na sve, digitalna tehnologija je sada već nepremostiv dio naših života. U digitalnom svijetu, naš dvostruki izazov je kako ublažiti štetu uz pružanje maksimalne koristi interneta za svako dijete”, rekao je izvršni direktor UNICEF-a Anthony Lake.

Izvještaj ima za cilj istraživanje prednosti koje digitalna tehnologija može priuštiti djeci, prvenstveno ugroženim kategorijama, onima  koji žive u siromaštvu ili lokalitetima koji su pogođeni određenim humanitarnim krizama. Uz ovakve analize moguće je izgraditi podlogu na kojoj će biti transparentni njihovi stavovi i ostvariti povezanost i pristup informacijama. Kako se navodi u izvještaju, internet povećava izloženost djece rizicima i opasnostima, uključujući zloupotrebu njihovih privatnih informacija, pristup štetnim sadržajima i virtualno zlostavljanje. Napredak u proizvodnji mobilnih uređaja dovodi do potencijalne opasnosti da je nadzor nad djecom sve manji. Tzv. “mračni web” omogućava najgore načine iskorištavanja kroz različite oblike kriminala, poput trgovine ljudima i seksulano zlostavljanje djece.

Izazovi virtualno svijeta danas

U konstantnom razmatranju je “zavisnost” djece o digitalnoj tehnologiji kao i svakodnevni uticaj na razvoj mozga shodno vremenu koje provode ispred ekrana. Poznata je i činjenica da su mladi najprisutnija starosna grupa na internetu.

Kada govorimo o nasilnicima, zabrinjavajuće su činjenice da je online prostor vrlo podložan za širenje govora mržnje, cyberbulling, kao i radikalizaciju, s obzirom da vam je potencijalna žrtva nadohvat ruke i prisutna 0/24 sata. Što ide u prilog činjenici da nasilnici mogu konstantno pokušavati da ostvare kontakt na bilo koji način, putem bilo koje društvene mreže. Internet je podložno tlo za takva djelovanje samim tim što su svi ranjivi, odnosno jer bilo ko može postati žrtva. Problem je što su djeca više raspoložena za tipkanje, a u puno manjem obimu za razgovor, pa je samim time i teško ostvariti komunikaciju i saznati da li se nešto slično dešava i u našem okruženju. Najteža je spoznaja da takva maltretiranja i ugnjetavanja imaju velike posljedice, čak i smrtonosne, jer je takav oblik nasilja nevidljiva epidemija.

Uz podatak iz izvještaja Regulatorne agencije za komunikacije (RAK) da je broj internet pretplatnika u BiH u 2016. godini porastao za 104,57 posto u odnosu na godinu prije, rezultati istraživanja Global Analitike pokazuju da je moguće očekivati izraženiji broj slučajeva nasilja na internetu. U proteklom periodu Global Analitika je na području Kantona Sarajevo, Hercegovačko-neretvanskog, Zapadno-hercegovačkog i Unsko-sanskog kantona realizovala projekt s ciljem prevencije nasilja na internetu. Organizirane su interaktivne radionice s učenicima, roditeljima te nastavnim i stručnim osobljem, koji su ujedno učestvovali u istraživanju, a rezultati tih istraživanja su zabrinjavajući. Preko 60 posto ispitanika smatra da su djeca slabijeg materijalnog stanja, odnosno siromašnija, češće žrtve zlostavljanja na internetu, nego djeca koja su u boljoj socio-ekonomskoj situaciji. Dok preko 19 odnosno 20 posto ispitanika se ne slaže ili donekle slaže sa tom konstatacijom, što je vidljivo iz priloženog grafikona.

Bosna i Hercegovina zaostaje za zapadom, ali naša djeca ne zaostaju u pretjeranom provođenju vremena na internetu, što je postao evidentan zdravstveni i posebno psihološki problem. Internet i druga tehnološka dostignuća treba da  unaprijede naš način života, ali ne treba da preuzmu ulogu roditelja, prijatelja, škole ili sl.

Napredak tehnologije nam je omogućio globalizaciju svijeta u kojem nam treba omogućiti dostupnost informacijama i prilikama, a ne da postane sredstvo koje nas udaljava jedno od drugih ili pak odgaja djecu.

Da bi smo internet učinili sigurnim, moramo napraviti čvrste i stabilne temelje za sigurno korištenje interneta od strane djece i mladih, uz sveobuhvatno zajedničko djelovanje koje možemo ostvariti uz podršku državnog i privatnog sektora, akademske zajednice, kao i nevladinih organizacija. Uzimajući u obzir sve navedeno, bitno je dodati i vrlo važnu ulogu porodice, u pogledu preventivnog djelovanja, te kako postaviti prioritete pri korištenju interneta, da bismo spriječili zloupotrebu korištenja interneta.

Facebooktwitterpinterestlinkedinmail