Razgovarao: Rinat Kevrić

U našem društvu, posebno zadnjih 10-ak godina govor mržnje je postao prisutan u medijima i u javnom prostoru, i u tom kontekstu mnogi ga opravdavaju slobodom govora. Ovom prilikom naši sagovornici su bili uposlenici Mreže za izgradnju mira, koji su itekako relevantni da diskutuju o ovoj temu i daju svoj doprinos kroz ovaj intervju.

U kompleksnom društvu kao što je naše, gdje nam postaje uobičajeno vrijeđanje drugih i drukčijih, koliko govor mržnje neki opravdavaju  slobodom govora?

Maida Zagorac: Govor mržnje nikada ne smije biti opravdan, a pogotovo jednom značajnom slobodom, kao što je sloboda govora i izražavanja koja je jedan od temelja demokratskog društva. Nažalost, svjedočimo da mnogi svoj govor mržnje, koji iznose u online ili u offline sferi, izjednačavaju upravo sa slobodom govora čime opravdavaju svoje postupke ali i traže opravdanje od šireg društva. Govor mržnje nerijetko bude opravdavan jer “to je oduvijek tako”, “to se oduvijek tako govori”, “to se oduvijek tako radi”, čime se isti pokušava opravdati i čime mu se oduzima karakter govora koji, na one kojima je upućen, ostavlja značajne posljedice. Ovakvo postupanje je izuzetno opasno jer govor mržnje, pored toga što kod onih osoba kojima je upućen, uzrokuje strah za ličnu i sigurnost bliskih osoba, nelagodu i nepovjerenje, ukoliko se ne prepozna i ne spriječi na vrijeme može otići i korak dalje, rezultirati činjenjem konkretnih zločina iz mržnje koji ostavljaju još dublje posljedice na preživjele.

U javnosti se stvara predodžba da je sloboda govora apsolutno pravo, da svako ima pravo da govori šta želi, a zanemajuje se činjenica da je članom 10, stav 2, Evropske konvencije o ljudskim pravima, sloboda govora ograničena.

Koliko govor mržnje može direktno da utiče na opstruiranje održivosti mira u Bosni i Hercegovini?

Maida Zagorac: Bosna i Hercegovina je država u kojoj su još uvijek osjetne podjele nastale ratnim razaranjima, država koja nailazi na mnoge izazove u procesu izgradnje održivog mira, država gdje su podjele potvrđene postojanjem instituta dvije škole pod istim krovom. Govor mržnje, naročito na etničkoj i nacionalnoj osnovi, ostaje neprimijećen i nekažnjen te usporava značajno proces izgradnje održivog mira, stvara atmosferu nepovjerenja među građanima i građankama Bosne i Hercegovine, nepovjerenja u institucije, u konačnici nevjericu da se dešavaju pomaci i da je održivi mir moguć. Zbog govora mržnje građani i građanke padaju u letargično stanje i gube nadu da svako od njih može doprinijeti izgradnji održivog mira.

Smatrate li da pojedini političari svojom izuzetno radikalnom retorikom doprinose širenju fenomena govora mržnje?

Maida Zagorac: Svaka osoba koja koristi radikalnu retoriku i govor mržnje doprinosi širenju ovog fenomena. Ljudi koji su aktivni u javnom i političkom životu, a pozivaju na mržnju i koriste govor mržnje, čine da zbog njihovog javnog djelovanja govor mržnje postaje vidljiviji i prihvatljiviji u društvu. Sa druge strane, govor mržnje upućen od strane osoba aktivnih u političkom i javnom životu nailazi na odgovor od strane civilnog društva, koje je na sebe preuzelo obavezu edukacije javnosti o tome šta je govor mržnje, koje su njegove posljedice i zašto je neprihvatljiv. Osobe koje su aktivne u političkom i javnom životu nerijetko zaborave da uz javnu funkciju dolaze i veće odgovornosti, pogotovo odgovornost za riječi koje su iznijete javno, a civilno društvo, aktivisti i aktivistice su tu da ih podsjete na to.

Posebno je zabrinjavajuće što se govorom mržnje služe političari koi u stvari zloupotrebljavaju slobodu govora svjesno negirajući činjenicu da ovo ljudsko pravo u biti ima ograničenja. Na osnovu  istraživanja “Govor mržnje u Bosni i Hercegovini – Znanja, percepcije i iskustva državnih službenika i službenica” sprovedenog  u  2020 godine ukazala je da državni službenici, kao stup državnog aparata, govor mržnje  samo djelimično i nedovoljno poznaju, prepoznaju i ukazuju na njega.

U postkonfliktnom društvu kao što je naše, koliko se zapravo, sankcioniše širenje govora mržnje?

Maida Zagorac: Sankcije za širenje govora mržnje nisu nešto što se često dešava, mnogo češće, iako opet rijetko, možemo uočiti sankcije za činjenje konkretnih zločina iz mržnje. Govor mržnje iznesen u online sferi predstavlja dodatni problem, takav govor mržnje postaje jako brzo dostupan velikom broju ljudi, neke od njih huška i potiče na mržnju, te na konkretne zločine iz mržnje prema ranjivim grupama u našem društvu. Stoga, ohrabruje da je podignuta i potvrđena optužnica protiv Fatmira Alispahića za širenje nacionalne, vjerske i nacionalne mržnje i netrepeljivosti prema osobama u pokretu koje je vršio na online mediju Antimigrant.ba, ali nažalost ovo je jedan od rijetkih slučajeva koji je stigao do ove faze postupka.

Prema Vašem mišljenju, koji je glavni generator govora mržnje kod nas, koji kao takav kontaminira naš javni prostor i vrlo često podstiče vjersku, etničku i nacionalnu netrpeljivost?

Maida Zagorac: Teško je odrediti glavnog generatora govora mržnje u Bosni i Hercegovini, bilo ko ko koristi govor mržnje, po bilo kojoj osnovi, doprinosi kontaminiranju našeg javnog prostora i poticanju mržnje.

Smatrate li da postoji uslovljenost širenja govora mržnje na osnovu nivoa educiranosti stanovništva i u tom kontekstu, postoji li razlika između urbanog i ruralnog stanovništva (odnosno da li je govor mržnje rasprostranjeniji u urbanom ili ruralnom području)?

Maida Zagorac: Govor mržnje nije uvijek jasno definisan tako da postoji veliki problem da ga obični građani razlikuju od drugih pojava kao što su kleveta, uvreda, diskriminacija. Obrazovanje igra veliku ulogu u prepoznavanju i sprečavanju govora mržnje, ali smatram da ne postoji velika razlika između ruralnog i urbanog stanovništva, mada je bez valjanog istraživanja ovo teško utvrditi sa sigurnošću.

Koliko na odrastanje “novih” generacija negativno utiče normalizacija govora mržnje u našem društvu?

Maida Zagorac: Sve negativne i pozitivne pojave u našem društvu, pa tako i govor mržnje utiče na odrastanje novih generacija, oblikuje ih u osobe koje one jesu i koje će postati, oblikuje njihove perceprcije i vrijednosti. U današnjem vremenu govor mržnje postaje sve više dostupan kroz različite online platforme koje koriste mlađe generacije. Govor mržnje nije nešto o čemu se govori kroz formalno obrazovanje, djeca kroz traganje za svojim interesima, kroz neformalne edukacije, saznaju više o ovoj temi. Ohrabruje i da mnoge nevladine organizacije organiziraju obuke za nastavno osoblje, ali i za djecu gdje im pružaju priliku da osvijeste svoje predrasude i stereotipe, te da prepoznaju govor mržnje i da ih zainteresiraju da učestvuju u formiranju boljeg društva za sve.

U našem društvu govor mržnje je često okarakterisan kao nešto verbalno,  nešto neopipljivo, a koliko je u stvari za nasilje u društvu, uopšte, zaslužan govor mržnje? Koliko je tanka linija između govora mržnje u online svijetu i nasilja u stvarnom svijetu?

Maida Zagorac: Govor mržnje, bio on zastupljen online ili offline, rezultira značajnim posljedicama za one kojima je upućen, koliko god govor kao govor bio neopipljiv, njegove posljedice su opipljive. Govor mržnje, pozivanje i huškanje na mržnju, nekad rezultiraju i činjenjem konkretnih zločina iz mržnje prema onima koji su u ranjivom položaju u našem društvu. Govor mržnje i zločini iz mržnje ostavljaju značajne posljedice na preživljele, ostavljaju strah, nepovjerenje, nelagodu, usporava građane i građanke da u potpunosti učestvuju i daju svoje pune kapacitete u izgradnji društva.

I za sami kraj, da li ste mišljenja da govor mržnje ima i negativne implikacije na pojedinca koji ga praktikuje i kao takvog širi u našem javnom prostoru?

Maida Zagorac: Svakako da ima, pojedinci i pojedinke koji šire mržnju, koji mrze određenu društvenu grupu, u najmanju ruku, sami sebi uskraćuju priliku da upoznaju druge, da uče od njih, da razmijene iskustva, znanje i vještine.

Vjerujem da svaki oblik mržnje potiče iz straha od nečega što nam je nepoznato. Kada bi više nas imalo priliku da se upoznaje i razgovara sa ljudima, da se stavi u tuđe cipele, da razumije kako je drugima, shvatili bismo da su osobe koje su posmatrane kao “drugo i drugačije” zapravo iste kao mi, sa istim životnim problemima i izazovima, da se radujemo istim stvarima i da možemo zajedno lakše doći do našeg cilja. Zašto da mrzimo nekoga kome je isto kao nama samima (zašto uopšte da mrzimo ikoga)?

Ovaj tekst je nastao u okviru projekta “Suzbijanje govora mržnje kroz osnaživanje mladih” (“Suppressing Hate Speech Through Empowerment of Youth”) je finansiran od strane Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Holandije u BiH kao dio MATRA (Društvena transformacija) programa. Projekat sprovode partnerske organizacije Inicijativa mladih za ljudska prava u BiH i Global Analitika