Piše: Safet Mušić

Prilikom odlaska na teren na zapad Bosne i Hercegovine preciznije na područje Unsko-sanskog kantona (USK), već na administrativnoj granici između entiteta Republika Srpska (RS) i USK-a u selu Dubočani uočavamo prvo patrolu Ministarstva unutrašnjih poslova RS-a (MUP RS), a nekih dvije stotine metara dalje i patrolu MUP-a USK. Dvije različite policijske patrole sa dva ista zadatka – zaustaviti migrante. Razlika je samo u smjeru zabrane prolaska. Na improvizovanom punktu koji je u nadležnosti Crvenog križa zatičemo desetak migranata, uglavnom mlađi muškarci i jedna porodica sa dvoje maloljetne djece, većina ih je iz Afganistana i Pakistana.

U isto vrijeme Radio USK prenosi izjavu direktora Međunarodnu organizaciju za migracije (IOM) za Zapadni Balkan Petera Van der Auweraert u kojoj govori da je problem u bosanskohercegovačkim vlastima, jer ne žele da osiguraju prostor za smještaju migranata. Dalje navodi kako pojedine lokalne zajednice ne samo da ne žele pomoći, nego čak i uvode zabrane kretanja i druge zabrane za migrante. Vlasti USK-a su u svojim ranijim izjavama optužili IOM da ne čini dovoljno za adekvatno rješavanje problema migracija. Takođe, vlasti USK-a redovno iznose kritike na državne organe jer ne upravljaju migracijama na planski i organizovan način. Početkom septembra ministar sigurnosti BiH Selmo Cikotić je izjavio da je Evropska unija od 2017. godine za rješavanje migrantskog pitanja u BiH izdvojila 70 miliona eura i da se ta sredstva uglavnom uplaćuju na račun IOM-a koji ih troši na plaćanje iznajmljenih prostora, plaće domaćim i stranim uposlenicima, kao i za nabavku potrepština za migrante. Ministar finansija i trezora BiH Vjekoslav Bevanda je izjavio da je na račune institucija BiH za potrebe migracijske problematike leglo oko 1,4 miliona eura, uplaćenih od UNHCR-a i vlade Češke Republike.     

Začarani krug prebacivanja odgovornosti se tako nastavlja u beskonačnost, bez naznaka da bi odgovorni mogli napokon sjesti i dogovoriti zajedničko i koordinirano djelovanje na zadovoljstvo svih, a naročito migranata.

Novi potezi više liče na isprovociranu reakciju, nego na plansko djelovanje

Operativna grupa za koordiniranje aktivnosti i nadzora nad migrantskom krizom na području USK, donijela je nove Zaključke od 29.09.2020. godine (uz prisustvo predstavnika IOM-a i UNHCR-a), pozivajući se na Zaključke Skupštine Unsko-sanskog kantona i vijeća Grada Bihaća i Velike Kladuše. Naime, Operativna grupa donijela je zaključke i mjere za odvraćanje daljeg priliva migranata na područje ovog kantona, zabranila njihov prevoz svim prevoznim sredstvima, kretanje i okupljanje na javnim površinama, kao i pružanje usluga smještaja migranata. Zaduženo je Ministarstvo zdravstva USK da organizuje privremeno relociranje maloljetnih migranata iz centra “Bira” u centar za prihvat ranjivih kategorija “Borići” u Bihaću. Ove aktivnosti Ministarstvo bi trebalo da sprovede u saradnji sa Centrom za socijalni rad Bihać, IOM-a i uz asistenciju kantonalne policije.

Zaključcima se zadužuje MUP USK-a i policijski komesar Kantona da, odmah po izmještanju maloljetnih lica bez pratnje iz centra “Bira” u Bihaću, organizuju izmještanje ostalih korisnika tog centra na lokalitet Lipa u Bihaću, a s ciljem zatvaranja kampa “Bira”.

Zaključeno je da se na lokalitet Lipa izmjeste migranti zatečeni van smještaja na području grada Bihaća. “Zadužuju se ministar unutrašnjih poslova i policijski komesar da Uprava policije MUP-a blokira privremeni prihvatni kamp “Miral” u Velikoj Kladuši, radi sprečavanja daljeg prijema migranata u ovaj kamp s ciljem njegovog gašenja.”  

Od Ministarstva sigurnosti BiH u Vijeću ministara zatraženo je da u saradnji sa agencijama UN-a u BiH organizuje relokaciju migranata iz centra “Miral” u slobodne kapacitete kampova kojima upravlja BiH, a van područja Unsko-sanskog kantona, u roku od 72 sata.

Zaključcima se traži od IOM-a da u skladu s potrebama, organizuje hitni medicinski transport kao i zbrinjavanje ranjivih kategorija migranata, dok je Crveni krst Kantona zadužen da i dalje organizuje podjelu obroka za migrante u prihvatnim kampovima, te da koordinira humanitarno djelovanje nevladinih organizacija i pojedinca.

Kako je navedeno, prošireni sastanak Operativne grupe održan je “zbog pogoršane situacije izazvane posljedicama prekomjernog priliva migranata na ovo područje, čime je ugroženo javno zdravlje, sigurnost i prava građana Unsko-sanskog kantona”.

Pored brojnih poziva predstavnika vlasti USK-a, kao i gradova u ovom kantonu, stanje se nije promijenilo i ovaj kanton nastavlja sam da se nosi sa problemom migracija. Za neke situacije važi pravilo bolje ikakav nego nikakav plan, mada ovaj kao i drugi slični planovi koji su rađeni od strane vlasti USK, ali i drugih nivoa vlasti nisu dali konkretne rezultate u smislu adekvatnog rješavanja problema migracija u BiH. Stoga ne možemo, a da se ne prisjetimo čuvene rečenice Winstona Churchilla “Umjesto da se unaprijed brinemo, bolje je da unaprijed razmišljamo i planiramo”. Jer koliko god da imaju kratkoročnog efekta mjere koje poduzima Unsko-sanski kanton, a da nisu usklađene i uvezane na nivou države, u dugoročnom smislu one nisu održive i ne rješavaju pitanje migracija za cijelu državu. Iako su po mnogim stručnjacima mjere donesene na nivou USK-a sa pravne strane upitne, kao i neke slične mjere ili tačnije zabrane donesene od vlasti RS, sa strane poštivanja ljudskih prava te mjere su tipičan primjer kršenja ljudskih prava.

Boraveći na području Unsko-sanskog kantona prvih dana jeseni i obilazeći skrivene lokacije na kojima se nalaze migranti, uvjerili smo se u katastrofalne uslove u kojima žive, borave, bez hrane, vode, higijenskih potrepština, odjeće, obuće, iscrpljeni, a neki i oboljeli od višemjesečnog pješačenja. Ali, takođe smo se uvjerili da su migranti na ulicama Bihaća i Velike Kladuše svakodnevno, redovno viđaju na ulicama gradova, ali i saobraćajnicama u okolini i onima koje vode prema Hrvatskoj. Može se razumjeti i zabrinutost, nelagoda, pa i strahovi kod pojedinih građana u Unsko-sanskom kantonu, te pritisak na lokalne vlasti da pokušaju olakšati život svojim sugrađanima.

Razgovarajući sa više desetina migranata, kao i na osnovu njihovih izjava u medijima, jasno je da niti jedan od njih ne želi ostati u BiH, oni čak ne žele ostati ni u Grčkoj, Hrvatskoj niti u Sloveniji. Za njih su sve to samo tačke koje moraju preći na ruti do Njemačke, Francuske, Engleske ili drugih razvijenih zapadnih država. Zato su nejasna tolika nastojanje pa i upotreba prekomjerne sile prema migrantima, koje nerijetko poduzimaju policajci iz Slovenije i Hrvatske kada zateknu migrante u svojoj državi.

Iako prema izjavama migranata koji su u više navrata vraćani sa prostora ovih država, oni uvijek kažu da samo žele nastaviti dalje, da se ne namjeravaju zadržavati u tim državama, ipak ih svaki put vrate uz oduzimanje mobitela i novca.

Međutim, u svemu ne treba zaboraviti da je pitanje migracija u nadležnosti države, da je to pitanje koje je globalnog karaktera, da odgovornost ima i Evropska unija, kao i druge međunarodne organizacije. Uloga EU je naglašena iz razloga što svi migranti koji dođu u Bosnu i Hercegovinu, zapravo su na svom putu iz polazišnih država došli iz EU, tačnije iz Grčke, pa dalje uglavnom preko Albanije, Kosova i Srbije do BiH, a onda opet idu na prostor EU, u Hrvatsku i Sloveniju. Zato je važno da se napokon počne djelovati u tom pravcu, uz uključivanje svih tih aktera kako bi se pronašlo rješenje koje bi zadovoljilo lokalno stanovništvo u USK-a, ali i same migrante.

To se može uraditi na jednostavan način, ako se na problem gleda kroz prizmu struke, od humanitarne, preko sigurnosne do pravne strane, ali isključivo bez politiziranja pitanja migracija. Jer za to nema potrebe niti osnova, jer niko u BiH ne utiče niti može uticati na migrantske tokove, jer je to globalno pitanje, te je nepotrebno trošiti energiju na to ko je kriv, ko ima koristi i zašto su migranti u Bosni i Hercegovini.