Piše: Safet Mušić

Osobe sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini su u takvoj poziciji da rijetko dožive neki primjer ljubaznosti ili dosljednu primjenu pravne norme koja se odnosi na njih i njihova prava. Nerazumijevanje okoline ne pada teško koliko kada to nerazumijevanje dolazi od onih koji bi po zakonu i profesionalnom kodeksu trebali da štite prava osoba sa invaliditetom. Ako ne da štite njihova prava onda da su barem svjesni da takve osobe zaslužuju saosjećanje, ljudski i uljudan odnos.

Istražujući postupanje i odnos zaposlenika u državnim institucijama prema osobama s invaliditetom više predstavnika organizacija koje se bave pravima i zaštitom osoba sa invaliditetom sa prostora cijele BiH su ukazali da taj odnos ni izbliza nije na nivou koji je potreban. Te organizacije su većinu informacija dobile upravo od svojih članova koji su im se požalili na nerazumijevanje državnih službenika, između ostalih i policajaca, naročito u saobraćaju. Posebno je indikativno da su ukazali na ponašanje policijskih službenika, njihov neadekvatan i neuvažavajući odnos prema osobama s invaliditetom, ali i odnos prema poštivanju prava osoba s invaliditetom. Sigurnost osoba sa invaliditetom u saobraćaju se ne odnosi samo na saobraćaj, već zadire u polje ljudskih prava i u tom smislu predstavlja vezu između prava i uloge u društvenom životu osoba s invaliditetom.

Ono što dodatno opterećuje status osoba s invaliditetom je to što su većina ljudi, pa tako i policajci, nedovoljno informisani o pravima osoba s invaliditetom, pa tako i o njihovom pravu na slobodno i sigurno kretanje, tj. prava u saobraćaju. Postoje situacije kada su donekle i omogućena ostvarenja prava osoba s invaliditetom, poput pristupačnih saobraćajnica, obilježenih parking mjesta za osobe sa invaliditetom, ravne površine za kretanje i sl., ali to opet ne garantuje da će osobe s invaliditetom ostvariti svoja prava u saobraćaju. Iako su u Bosni i Hercegovini zakonskim okvirom garantuju ljudska prava, osobe s invaliditetom ipak svakodnevno nailaze na barijere kada je u pitanju poštivanje njihovih prava. Jedan od najvidljivijih problema sa kojima se osobe s invaliditetom u BiH suočavaju je i nesigurnost u saobraćaju i kao da to nije dovoljno, osobe s invaliditetom se nerijetko nađu u situaciji da nemaju razumijevanja od strane saobraćajne policije.

U svim gradovima u Bosni i Hercegovini je evidentiran problem nedovoljnog broja osiguranih i obilježenih parking mjesta za osobe s invaliditetom, posebno u centru gradova gdje se nalazi većina institucija koje zbog svojih potreba posjećuju i osobe s invaliditetom.

Naravno da u takvim situacijama neka od osoba s invaliditetom dođe u iskušenje da parkira automobil gdje to nije dozvoljeno ili gdje nije predviđen prostor za parkiranje. Tada na scenu stupaju pripadnici policije koji u najboljem slučaju postupaju kao i sa ostalim građanima, a to je da im izdaju prekršajne naloge za nepropisno parkiranje, bez imalo senzibiliteta iako je većina osoba s invaliditetom u ionako teškoj materijalnoj situaciji. U nekim situacijama osobe s invaliditetom se zadrže vrlo kratko, odnosno parkiraju automobil na nekoliko minuta i na način da ne ometaju saobraćaj niti kretanje pješaka, ali i u tim situacijama ne nailaze na razumijevanje policijskih organa. Osim toga svjedoci smo svakodnevno da ostali učesnici u saobraćaju ne poštuju pravo osoba s invaliditetom tako što parkiraju svoje automobile na parking mjesta predviđena za osobe s invaliditetom. I to bi donekle mogli pripisati našoj opštoj nekulturi, bezosjećajnosti i oholosti, ali kada to rade i pripadnici policije sa službenim automobilima onda to posebno teško pada i ostavlja osobe s invaliditetom bez teksta.

Zakonodavstvo BiH iz oblasti invalidnosti

Ustavi Bosne i Hercegovine i entiteta, te Brčko distrikta, garantuju najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava, te je i Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i sloboda sastavni dio Ustava BiH, te prava iz ovog dokumenta i pratećih protokola imaju snagu ustavnih odredbi. U oblasti invalidnosti i zaštite prava osoba s invaliditetom zakon od posebnog značaja za ovu populaciju usvojen na nivou države BiH je Zakon o zabrani diskriminacije. Zakonom o zabrani diskriminacije (2009) se garantuju zaštita, promoviranje ljudskih prava i sloboda, stvaraju uslovi za ostvarivanje jednakih mogućnosti za sve građane i uređuje sistem zaštite od diskriminacije po bilo kojem osnovu. Prema Ustavu BiH, obaveza entiteta je da obezbijede sigurnu i zaštićenu sredinu za sve građane te su prava osoba s invaliditetom normirana entitetskim zakonodavstvom i zakonima donesenim na nivou Distrikta Brčko. Komplikovana struktura vlasti u Federaciji BiH je uslovila da su nadležnosti u oblasti socijalne i zdravstvene zaštite podijeljene između Federacije i kantona, što dovodi do nejednakosti pri ostvarivanju određenih prava.

U Zakonu o zabrani diskriminacije, poglavlje III. zaštićena prava, član 6. (Oblast primjene) stoji da se ovaj zakon primjenjuje na postupanje svih javnih tijela na nivou države, a među posebno naznačenim oblastima u stavu f) su oblasti pravosuđa i uprave, uključujući aktivnosti policije i drugih službenika za provođenje zakona, službenika pogranične kontrole, vojno i zatvorsko osoblje. U poglavlju VI. istog zakona (Krivične i prekršajne odredbe) u članu 19. regulisana je mogućnost kažnjavanja pravnih lica po osnovu diskriminacije.

Policijsko (ne)zakonsko postupanje prema pravima osoba sa invaliditetom

Zakon o zabrani diskriminacije i nabrojani članovi tog Zakona su važni i u potencijalnim slučajevima kada se osobe s invaliditetom zbog neprofesionalnog odnosa nađu u nepovoljnom položaju, koji prouzrokuju pravna lica, što se odnosi i na pripadnike policije. Posebno smo razočarani kada se objave činjenice o postojanju korupcije među policijskim službenicima, te pogotovo kada su prepoznati neki policajci koji se nalaze na spisku optuženih za to djelo, a u svom radu nisu pokazali profesionalan i primjeren odnos prema osobama s invaliditetom. To dovoljno govori da je činjenica da u našem društvu pojedini pripadnici policije ne obavljaju svoju dužnost po zakonima, pa tako ni onim zakonima koji se tiču prava osoba s invaliditetom. Posljednji slučaj hapšenja 17 policijskih službenika (u avgustu ove godine), inače pripadnici Jedinice za saobraćaj Uprave policije MUP-a Kantona Sarajevo, govori da nisu svi moralni niti rade po zakonu iako su plaćeni za to. Uhapšeni policajci su optuženi su da su počinili više od 100 krivičnih djela “primanja dara i drugih oblika koristi” i “zloupotreba položaja ili ovlaštenja”.

Prema izjavama pojedinih osoba s invaliditetom, neki od uhapšenih policajaca su posebno “revnosni” bili prema osobama sa invaliditetom i često su ih kažnjavali iako nisu imali potpuni zakonski osnov, niti su ostavljali mogućnost da im se objasni, naravno bez obazrivosti i pristojnog odnosa i uvažavanja stanja osoba s invaliditetom.

Ovakvo sramotno postupanje policijskih službenika je bacilo sjenu na trud većine policajaca koji časno izvršavaju svoje dužnosti te su od pomoći zajednici, samim time i osobama s invaliditetom.

Značaj zaštite osoba sa invaliditetom je jedan od važnih elemenata društveno-razvojne i socijalne politike, pri čemu treba imati u vidu osobu s invaliditetom kao pojedinca, ličnost sa svim opštim i specifičnim potrebama. To treba da znaju i pripadnici policije, ali i svih drugih državnih institucija, posebno onih koje se bave ili su u dodiru sa osobama s invaliditetom.

Sаobrаćаj je dio svаkodnevnog životа, protokoli u državama EU govore da je vrlo važno posvetiti pažnju za povećanje nivoa učešća osoba s invaliditetom u saobraćaju, što podrazumijeva i dodatnu edukaciju policijskih službenika u toj oblasti kako bi bili spremniji na tu najavu. Trenutno stanje u BiH jasno upućuje na to da je podizanje saobraćajne kulture, učesnika u saobraćaju bez indvaliditeta i onih učesnika sa invaliditetom, neophodno, ali naravno da se postojeći zakonski propisi moraju dosljedno poštivati od svih, pa i pripadnika policijskih organi. Iako u BiH, kao što je navedeno, zakoni postoje, ali je njihova primjena nedovoljno efikasna,te je vrlo značajno dodatno raditi na podizanju društvene svijesti o osobama sa invaliditetom kao aktivnim i punopravnim učesnicima/ama u saobraćaju.