Piše: Eldar Abaz
Vjerujem da smo se svi susreli zapravo sa pojmovima invaliditet ili oštećenje. Neko je pohađao osnovnu ili srednju školu sa kolegom koji je osoba s invaliditetom ili studirao, radio i sarađivao, niji ni važno. Ono što je bitno jeste invalidnosti postoji jako mnogo, ali se o tome ne priča. Ljudi nisu upoznati šta određeni termin znači, pa u dosta slučajeva se ponesu jako ružno prema osobi s invaliditetom, vjerovoatno iz određenog straha ili neznanja.
Zboga toga ćemo vam mi pojasniti određene termine koji se odnose upravo na osobe s invaliditetom, vrste invalidnosti i pravilnu upotrebu terminlogije.
Za početak, prava osoba s invaliditetom su regulisana UN Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom, tj. svaka osoba s invaliditetom nema ni manja ni veća prava u odnosu na neku drugu, odnosno ima jednaka prava kao i svi ostali. Što znači da je punopravni član zajednice, bet ikakvog prisustva diskriminacije ili isključenosti.
“Države potpisnice zabranjuju bilo kakvu diskriminaciju po osnovu invalidnosti i garantuju svim osobama sa invaliditetom jednaku i efektivnu pravnu zaštitu od diskriminacije po bilo kom osnovu“, stoji u članu 5 ove Konvencije.
Shodno tome država je dužna da svakom članu svoje zajedice omogući jednaka prava, život u društvu bez diskiminacije, potpunu inkluziju i ravnopravnost.
U komunikaciji s osobama s invaliditetom potrebno je biti svjestan koje termine upotrebljavati, odnosno voditi računa da se ne izražavamo na način koji nije prikladan.
“Dakle, prije svega važno je znati izražavati se i koristiti osnovnu komunikaciju, s obzirom da je to danas najčešći problem, jer ljudi čak i nesvjesno koriste termine koji su zapravo pogrdni i na kraju zvuče kao uvreda. Nikako nije lijepo da se omalovažavajuće i sažaljivo obraća osobi s invaliditetom, niti da se koriste termini kao što su invalidi, hendikepirani, osobe sa posebnim potrebama i slično. Svakako nije dobro koristiti ni termine koji potiču od dijagnoza kao što su, autističari, cerebralci, paraplegičari, daunovci. Ovi termini vremenom su počeli da se koriste i kao uvrede”, navedno je u tekstu Global Analitke.
Još neke preporuke koje svakako mogu olakšati komunikaciju su:
- Obraćajte se direktno osobi s invaliditetom, a ne roditelju, partneru ili pratitelju.
- Budite obazrivi i strpljivi, osobama s invaliditetom može trebati više vremena da nešto učine.
- Nemojte milovati psa vodiča dok “radi”. Pitajte vlasnika za dozvolu.
- Ne hvalite pretjerano osobu s invaliditetom zbog obavljanja normalnih životnih aktivnosti.
- Pridonesite izjednačavanju mogućnosti za građane koji imaju neki oblik invaliditeta.
Razlikujemo sljedeće vrste invalidnosti:
- Fizički (osobe korisnici kolica, osobe koje se otežano kreću),
- Senzorni (osobe oštećenog sluha, osobe oštećenog vida) i
- Sa teškoćama u učenju/intelektualni (osobe ometene u mentalnom razvoju, osobe s autizmom).
Česte su i pojave kombinovanih invaliditeta. Kod osoba sa fizičkim invaliditetom, po uzroku nastanka možemo razlikovati osobe sa paraplegijom ili kvadriplegijom, osobe oboljele od mišićne distrofije, dečije paralize, multipla scleroze, cerebralne paralize, artritisa, itd. Svaka od ovih vrsta ima svoje osobenosti i karakteristike, koje se ogledaju prije svega po tome da li osoba sa tom vrstom invaliditeta može samostalno da funkcioniše ili joj je neophodna asistencija drugog lica.
„Koliko različite bile vrste invaliditeta, zajedničko svim osobama s invaliditetom je da su ljudska bića i da imaju iste potrebe kao i svi drugi građani i građanke (za hranom, sigurnošću, emotivnim vezama, obrazovanjem, kulturom, itd.). Načini i potencijali zadovoljavanja tih potreba zavisi isključivo od spremnosti društva da podjednako tretira sve svoje građane i građanke i pruži jednake mogućnosti za sve“, navedno je na portalu invalidnost info
Podjela invalidnosti
- POREMEĆAJ HIPERAKTIVNOSTI I NEDOSTATKA PAŽNJE (ADHD)
ADHD je termin koji se koristi da se opišu djeca koja pokazuju hiperaktivno ponašanje i impulsivnost. Dječaci ispoljavaju ADHD pet puta više nego djevojčice. U nekim ozbiljnijim slučajevima dijete može biti tretirano lijekovima.
Osobe sa ADHD ispoljavaju sljedeće:
- Teškoće u praćenju instrukcija,
- Teškoće u završavanju zadataka,
- Teškoće u fokusiranju na zadatak,
- Veoma su zaboravni,
- Imaju lošu pažnju, uznemirenost,
- Puno pričaju i brbljaju,
- Trče naokolo neprikladno,
- Glasno viču,
- Ekstremno su impulsivni,
- Ne razmišljaju o posljedicama svojih radnji,
- Imaju problem sa naizmijeničnim govorom
Važno je napomenuti da u ovakvim slučajevima je potrebno imati kontakt očima sa djetetom, svaka instrukcija, naredba ili bilo šta slično tome da bude jasno, kratko i direktno. Također, dati djetetu dva izbora, odnosno pružiti mogućnost izbora, kako bi se izbjegao odgovor NE. Pohvale i nagrade sljeduju odmah nakon izvrženja zadatka.
- Spektar autizma
Autizam ispoljavaju 6 od 1.000 ljudi. Dječaci ispoljavaju autizam četiri puta više nego djevojčice. Ispoljava se “trijada oštećena”- socijalna interakcija, komunikacija, misli i imaginacija. Djeca koja imaju autizam mogu takođe iskusiti nešto od sljedećeg: lupanje i ljuljanje šakama, loše šablone spavanja, samo povrijeđivanje, hodanje na vrhovima prstiju, iracionalne strahove ili fobije.
Osobe sa autizmom uglavnom ispoljavaju sljedeće:
- Nemogućnost da se povežu i da empatizuju sa drugima
- Imaju teškoće da razumeju osećanja i radnje drugih
- Mogu izgledati povučeno
- Mogu ispoljavati neprikladno dodirivanje ili neprikladnu agresiju
- Imaju poteškoće u komunikaciji sa drugima npr. verbalno, koristeći kontakt očima, i izraze lica
- Neki nikada ne razviju govor, neki iskuse kašnjenje govora
- Neki se služe jezikom veoma dobro ali imaju poteškoće u razumevanju
- Mogu razviti ponavljajuća, opsesivna interesovanja
- Osećaju nelagodnost tokom promene rutine.
Ono što je potrebno da znate jeste to da nikada ne očekujete kontatk očima, te da ni u jednom trenutku ne okrećete im glavu kako bi vas pogledali. Kratke verbalne instrukcije kojim želite da pojasnite zadatak koji to dijete treba uraditi su definitivno pod moranjem. Potrebno je obezbjediti individualni prostor za rad i vizuelni raspored zadataka.
- Cerebralna paraliza
Oduzetost može značiti slabost ili paralizu mišićne kontrole. Mozak kontroliše sve što radimo. Različiti dijelovi mozga kontrlišu pokrete svakog mišiča u tijelu. Izazvana je oštećenjem prije, oko ili ubrzo nakon rođenja.
Osnovne karakteristike cerebralne paralize su:
- Spastična cerebralna paraliza- 1. Hemeplegia (paraliza desne ili lijeve strane tijela). 2. Diplegia (obije noge).
- Atetoidna cerebralna paraliza- Nekontrolisani pokreti koji se primećuju kada dijete počne da pravi pokrete; često slabi mišići i osećaj savitljivosti.
- Ataksična cerebralna paraliza – Teškoće u balansu, loša koordinacija, drhtavi pokreti.
Korištenje velikih slova prilikom štampanja ili upotrebu slika većih formata je nešto što će vam olakšati rad sa osobama koje boluju od cerebralne paralize. Ponavljanje i parafraziranje je također poželjno i potrebno, te ne požurivati bilo kakvu vrstu odgovora, već naprotiv dati prostor i vrijeme za odgovor. Također radni ambijent bi trebao biti jednostavan i siguran, zbog lakše procijene u prostoru.
Ovo su samo neke od podjela invalidnosti i poremećaja s kojima se ljudi rađaju ili stiču. Nadamo se da smo vam bar malo olakšali i upoznali vas sa osnovama pomenuti invalidnosti, te da ste shvatili zapravo važnost međusobnog razumijevanja, potpore i uključivanja u društvu.
