Piše:  Eldar Abaz 

Sport je mjesto gdje su svi dobro došli, te kao takav bi trebao biti bez diskiminacija, isključivanja i spreman dati podjednaku šansu svima. Bosna i Hercegovina, država u kojoj je inkluzija na jako niskim razinama, kako u obrazovanju i društvu, takav slučaj je i u sport. Prema Zakonu o sportu u Bosni i Hercegovini utvrđene su odredbe koje se odnose na osobe s invaliditetom. Ovim odredbama omogućena je podrška osobama s invaliditetom-sportistima i eliminisana diskriminacija, te su zagarantovana osnovna ljudska prava i slobode, piše u Istraživanju trenutnog stanja i potreba parasporta u Bosni i Hercegovini.

U Istraživanju se navodi i to da Federalno ministarstvo kulture i sporta je podržalo programe/projekte osoba s invaliditetom, što je dijelom doprinijelo ostvarivanju vrhunskih sportskih rezultata. U narednom strateškom razdoblju Federalno ministarstvo kulture i sporta planira izdvojiti više sredstava za podršku projektima/programima iz oblasti sporta osoba s invaliditetom. Prioritet u ovoj oblasti je donošenje Zakona o sportu u Federaciji Bosne i Hercegovine kao i unapređivanje zakonodavnog okvira na svim nivoima relevantnih za sport i rekreaciju. Akcioni plan za unapređenje prava i položaja osoba s invaliditetom (2018 – 2021) sačinjen je od Međunarodnih dokumenata koji se odnose na prava osoba s invaliditetom – domaći Zakoni i propisi iz te oblasti.

Postojeći zakonski propisi prema ocjeni osoba s invaliditetom ovu problematiku nisu na adekvatan način regulisali. Osobe s invaliditetom nisu adekvatno uključene u kulturne i sportske aktivnosti zbog nepristupačnost objekata, malihfinansijskih sredstva, ali i nedovoljno prilagođenih programa. Sport je od izuzetne važnosti, jer imaju jako važnu ulogu cjelokupnom procesu rehabilitacije osoba s invaliditetom, inkluzije i same adaptacije u društvo.

Da li osobe s invaliditetom mogu biti profesionalni sportisti?

Ilma Kazazić dvadesettrogodšinja alpska skijašica, koja je nosila zastavu Bosne i Hercegovine na zimskoj paraolimpijskoj olimpijadi 2018. godine, upravo je primjer koliko osobe s invaliditetom imaju potencijala.

“Kada više ne budemo postavljali pitanja i pričali o davanju prilika osobama s invaliditetom u bilo kojoj sferi života, pa tako i u sportu, postigli smo cilj a to je stvarna inkluzija osoba s invaliditetom u društvu”, istakla je ova mlada skijašica.

“Ako pogledamo unazad do prije nekoliko godina, zahvaljući našim zlatnim momcima, reprezentaciji sjedeće odbojke, naše društvo je upoznato da postoje osobe s invaliditetom koje se profesionalno bave sportom. Ono što primjećujem i što mi je izuzetno drago je činjenica da i drugi sportovi kojim se bave osobe s invaliditetom dolaze u medijski fokus, kao što su plivanje i skijanje. To nam govori da sport postaje sve popularniji među osobama sa invaliditetom.”

Kroz njen primjer vidimo da bez obzira gdje se nalazite, odakle dolazite ili kojoj populaciji pripadate, ako vjerujete u sebe i radite na onome što volite, vaš cilj će biti sve bliži i bliži.

“Samo učešće na tako respektabilnom takmičenju je san svakog sportiste. Teško je opisati riječima osjećaje koji vas preplave u tim momentima od ostvarivanja norme pa do samog odlaska i trke. Nekad mi se čini da je to bio samo san koji sam sanjala, ako pri tome dodam i to što sam napravila zapažen rezultat”, navodi Kazazić

Iako je Bosna i Hercegovina mala država u kojoj dosta stvari, kako onih poslovnih tako i kulturnih, nisu razvijene naša sagovnica ističe da bi ljudi trebali da shvate da prilika ima, ali da bi se iskoristila ta prilika, treba se i pokrenuti.

“Rahmetli prof. dr. Senad Turkovic kako volim reći, otac alpskog skijanja u BiH, je stvorio priliku za mene, moje kolege i generacije koje dolaze poslije, a mi smo je prihvatili i iskoristili na najbolji mogući način.”

Da li osobe s invaliditetom imaju dovoljno prilika u sportskim aktivnostima?

Biti osoba s invaliditetom u bosanskohercegovačkom društvu, znači suočavati se svakodnevno sa preprekama, diskriminacijom, upiranjem prsta i ružnim pogledima. Nažalost, vlada jedno mišljenje koje govori da osobe s invladitetom ne bi trebale da se uključuju u društvu, te ako dođe do toga suočavaju se sa ružnim situacijama i krajnje neljudskim komentarima. Zbog toga je i razumljivo da ova populacija sve manje se odlučuje uključiti u sportska društva ili kulturne zajednice. Međutim, ima i onih koji su odvažni i kojima takav oblik diskriminacije ne predstavlja ništa. Upravo je to naša sagovornica, koja svojim primjerom pokazuje da i osobe s invalidietom mogu biti sportisti. Naime, riječ je o Samiri Đidić koja je već tri godine član košarkaškog kluba i koja trenira košarku u kolicima.

“S obzirom na to da sam inače veoma aktivna osoba, na prijedlog mog prijatelja koji je isto trenirao košarku, došla sam na trening i tu i ostala. Ono što je zanimljivo jeste da je klub u kojem ja treniram zapravo muški košarkaški klub te da sam tu ja jedina djevojka. To je u dosta slučajeva izazivalo divljenje u društvu ali također sam se susretala i sa predrasudama vezanim za to da li jedna djevojka može trenirati rame uz rame sa muškarcima i da li zapravo ima šta da ponudi tu. Moj cilj je rušenje svih predrasuda i dokazivanje društvu da se sve može ukoliko postoji jaka volja”, istakla je Đidić

Takođe, ova mlada košarkašica navodi i to da je  sport u Bosni i Hercegovini u zaista lošem položaju, te da bi se trebala velika pažnja posvetiti po tom pitanju kako bi se sve to dovelo na veći nivo.

“Bez obzira na želju i upornost koja se pokazuje na terenu i u svim sportovima, ulaganja u sport su još uvijek minimalna i sportisti nerijetko moraju ulagati vlastita sredstva da bi državi od koje nemaju podršku donijeli uspjeh i predstavili je u najboljem svjetlu. Naravno, kada na sve to dodate invaliditet te probleme sa pristupačnosti, dolazimo do zaključka da bavljenje sportom u Bosni i Hercegovini zahtijeva mnogo više truda, mnogo više zalaganja, jer umjesto da se fokusiramo samo na što bolji uspjeh, mi moramo prelaziti prepreke koje su nam bačene pod noge.”

Đidić smatra da osobe s invaliditetom mogu ravnopravno učestvovati i dati svoj doprinos društvenoj zajednici, ali u nekim slučajevima moramo biti svjesni mogućnosti osoba s invaliditetom i nemogućnosti izjednačavanja sa sportistima bez invaliditeta. “Zbog toga se formiraju sportski klubovi osoba s invaliditetom gdje se pruža mogućnost da osobe s invaliditetom daju svoj maksimum i ostvare nevjerovatne uspjehe. Kada to uzmemo u obzir i kada vidimo koji je broj sportskih klubova osoba s invaliditetom u Bosni i Hercegovini kao i broj aktivnih sportista, mislim da smo u skladu sa našim mogućnostima dosta otvoreni ka osobama s invaliditetom.”

Kako Đidić ističe, sport je mjesto gdje se najbolje razbijaju predrasude i gdje osobe s invaliditetom imaju priliku da pokažu koliko zapravo mogu i da ravnopravno učestvuju u svim društvenim tokovima. “Ono na čemu je po mom mišljenju potrebno raditi jeste pristupačnost sportskim objektima, jer mi u većini slučajeva nemamo problem sa pružanjem prilike za treniranje ili sa tim ko će nas trenirati nego gdje ćemo trenirati, da li imamo pristupačnu dvoranu, salu, teren.”

Biti sportista znači mnogo odricanja, prepreka i truda da bi se određeni cilj postigao. Ako na sve to dodamo i osobe s invalidietom koje moraju daleko više da rade i trude se, da bi pokazali društvu da i oni mogu i da su sposobni za takvo što. Takvo stanje našeg društva dodatno otežava samoj situaciji i doprinosi predrasudama.

“Sport je jedna veoma lijepa stvar i u pravilu bi trebala biti mjesto za sve, sport bi trebao biti nešto gdje svako od nas može pronaći svoje mjesto. U praksi, ne bih rekla da je baš tako, istina je da uspijevamo pokvariti sve, pa tako i sport. Iza svakog uspješnog sportiste u našoj državi, bilo s invaliditetom ili bez je dosta prepreka, stepenica i kočnica za koje je bilo potrebno uložiti duplo više truda kako bi svako od nas mogao pronaći to malo mjesto za sebe”, zaključuje naša sagovornica.

Za osobe s invalidietom sport ne mora više biti misaona imenica, jer postoje primjeri koji pokazuju da je uspjeh moguć i ostvarljiv. Naše sagovornice su upravo kroz aktivno bavljenje sportom pokazale društvu da i osobe s invaliditetom, koja su nažalost na margini društva u Bosni i Hercegovini, mogu itekako da razviju uspješnu sportsku scenu Bosne i Hercegovine.