Iako još nemamo važnih detalja o terorističkom napadu na Tursku, odnosno o samoubilačkom terorističkom činu na istanbulskom aerodoromu, evidentno je da je cilj postignut. Slike užasa, stradanja, straha ponovo su se proširile svijetom i izgleda teroristički umovi likuju. Međutim, s druge strane reakcija turskog policajca, kao i reakcija turskih medicinskih i sigurnosnih službi, ipak ostavlja sliku da je i Turska, kao i Belgija i prethodno Francuska, savremena i jaka država, koja se naučila nositi sa sličnim situacijama. Ako ništa, to običnom građaninu daje nadu da zlo ne može pobijediti, da su snage dobra ipak jače i da su organizovanije i spremnije nego ranije. U terorističkom napadu na aerodrom „Ataturk“ u Istanbulu u utorak veče, 28.06.2016. godine, po nekim podacima poginulo je oko 40 osoba i oko 240 osoba je povrijeđeno.
Aerodrom u Istanbulu povezuje istok i zapad i treći je po veličini u Evropi sa velikim brojem putnika koji uvijek vrvi od putnika iz cijelog svijeta, koji koračaju ovim aerodromom, a po nekim procjenama dnevno prođe milion putnika koji putuju u različite dijelove svijeta. Možemo zaključiti da onaj ko je isplanirao ovaj napad svjesno je i odabrao aerodrom kao mjesto izvršenja napada. S obzirom da je ljeto, milioni turista diljem svijeta već su na putu ili planiraju putovanja, tako da je i vrijeme napada strateški isplanirano. Nema podataka o porijeklu napadača, a ukoliko se ispostavi da su muslimani, faktori motivacije za samoubice mogu biti i njihova ubjeđenja da stradaju na Božijem putu i da oni koji poginu u mjesecu Ramazanu neće stupiti u džehenem. I na kraju cilj napada je Turska, kao vrlo važan geopolitički igrač u ovom dijelu svijeta, država koja je suočena već godinama sa terorističkim napadima od strane kurdskih ekstremista, država koja je važan segment anti-ISIL koalicije, država koja je pogođena migrantskom krizom, ali i država sa dugogodišnjim trendom rasta ekonomije, posebno u oblasti turizma. Kada se sve uzme u obzir postaje i jasnije zašto je Turska ponovo meta terorističkog napada.
U psihološkom smislu, kao i u smislu predvidivosti i sigurnosti, jako je važna činjenica da se nakon napada na aerodrom u Briselu, ponovo izvrši teroristički napad na aerodrom. Aerodromi su poznati kao mjesta sa pojačanim mjerama sigurnosti i opreza, te napadi na aerodrome šalju poruku običnom svijetu, da nigdje nisu sigurni, dok državnim sigurnosnim aparatima daje mogućnost da se mogu „igrati“ sa mjerama sigurnosti.
Reakcije svijeta na napad su da suosjećaju sa Istanbulom, sa porodicama čiji su članovi poginuli i pružaju riječi podrške osobama koje su povrijeđene u napadu i žele im brzo ozdravljenje. Važne poruke i reakcije svijeta su da se moraju ujediniti u globalnoj borbi protiv nasilnog ektremizma i radikalizma i pojačati mjere sigurnosti, posebno na aerodromima, što bi nakon ovog napada trebao da postane pravi plan akcije koji će donijeti pozitivne rezultate. Obični ljudi se ipak nadaju da te nove mjere neće značiti duža čekanja po aerodromima ili ograničavanje kretanja i dodatno limitiranje nošenja prtljaga.
Treba napomenuti da na aerodromu u Istanbulu mjere sigurnosti nisu zakazale, ali to nije spriječilo napadače da otvore paljbu iz kalašnjikova kao i da aktiviraju prsluke sa bombama koje su imali na sebi. Ostaje prijetnja da se sličan napad može dogoditi na bilo koje javno mjesto, neku drugu vrstu saobraćajnih stanica, zgrade javnih institucija, objekte javnih priredbi i sl. Na žalost po ovome znači da su teroristi uvijek korak ispred, pogotovo kada je riječ o samoubilačkim napadima. Teško se boriti i onemogućiti takve ljude, koji su unaprijed spremni poginuti.
Ponovo se pitamo šta je unutrašnji motiv da se drugim ljudima nanese zlo? Da se širi generalni strah i nesigurnost?
Odgovori na ova pitanja i dalje ostaju isti, osobe koje žele poslati svijetu poruku da bez obzira na moć svijeta, oni mogu poremetiti sistem samo jednim napadom, te osobe koje su odlučile dati svoj život iz nekih većih uvjerenja, odnosno vođeni ekstremnim ideologijama i pobudama, ipak se ne mogu zaustaviti. Iako želimo da vjerujemo u izopačenost mentalnog sklopa terorista, ipak su to vrlo jasno i detaljno planirani napadi, što je pokazao i jučerašnji napad na aerodrom u Istanbulu. Napadači nisu odustali od izvršenja svog cilja ni u trenutku kad ih je obezbjeđenje na aerodromu pokušalo zaustaviti. To govori o odlučnosti i motiviranosti napadača kao i da su unaprijed imali plan za različite situacije, ako bi se nešto desilo što bi moglo ugroziti njihov prvobitni plan.
S druge strane, reakcije kod običnih ljudi jesu da se otuđuju i odbijaju da putuju iz straha od terorističkih napada. Na primjer, u Kini je od strane zvaničnika poslana medijska poruka običnom svijetu da smanje svoja putovanja u druge države, jer je nesigurnost na visokom nivou. Ljudi će nezavisno od poruka iz njihovih država neminovno u većem broju iz straha za svoju sigurnost donositi odluku da smanje putovanja u druge države. Takva nepredvidivost u psihološkom smislu kod ljudi može izazvati snažne psihološke reakcije, paranoje, depresije, anskioznosti. Mentalno zdravlje u smislu sigurnosti u pogledu rasuđivanja, može biti dodatno opterećeno i jako ugoženo kod običnih ljudi. Ove reakcije mogu implicirati do pojave revanšizma, do pojave novog ili jačanja postojećih ekstremizama, i antagonizama koji su jači nego ikada. U ovom trenutku svijet i zapadne države koje predvode koaliciju borbe protiv nasilnog ekstremizma imaju odgovore, ali i postaju svjesnije o tome da nisu dovoljne represivne mjere da bi se ekstremizam zaustavio i sve je više organizacija i pojedinaca koji se uključuju u tu borbu.
Naime, to neće umanjiti mogućnost ponovnih terorističkih napada, koji se nažalost dešavaju sve češće i vrlo destabiliziraju sigurnost pojedinih država, ali i svijeta uopšte.
Sigurno je da velesile na svjetskom nivou trebaju otkloniti sve prepreke na putu ujedinjenja snaga i jasnog odgovora na sve češće terorističke napade koji na žalost, postaju način modernog i stalnog ratovanja. Neophodna je pomoć i Turskoj, a posebno državama koje su nerazvijene ili su postkonfliktna područja, ta pomoć nije samo u borbenim sredstvima ili elektronskoj opremi. Neophodno je borbu voditi za mlade, bukvalno ih otimati iz ruku ekstremista, pomoći im da shvate opasnosti od radikalizacije, ući u škole, educirati ih. Ipak su mladi ta najosjetljivija kategorija i ipak nosioci ekstremnih ideologija i radikalnih učenja, i iz tog razloga i regrutuju te mlade ljude za svoje neljudske planove sijanja smrti, straha i nesigurnosti.
O tome da je cijeli svijet prepoznao svirepost napadača i neophodnost da se ujedinimo širom svijeta i pošaljemo sliku solidarnosti i težnjom za izgradnju mira, govore i slike podrške koje se šalju iz različitih dijelova svijeta. Na mogućnost regrutovanja mladih osoba za izvršenje ovakvih djela, nijedna država nije imuna, niti jedna mlada osoba, ukoliko nije obrazovana i osviještena.
Podršku Istanbulu i narodu Turske, kao i svim porodicama stradalih, poslana je i iz Bosne i Hercegovine, tačnije Mostara, sa Starog Mosta.
