Konavle je područje na jugu Hrvatske, obuhvata prostor od gradića Cavtata na sjevero-zapadu, do granice s Crnom Gorom na jugoistoku. Nekad davno Konavoska regija/polje je bilo dno jezera. Zbog ove činjenice zemlja je vrlo plodna i čini Konavle produktivnim poljoprivrednim područjem. Konavoska regija je kroz historiju dala ogroman doprinos Dubrovačkoj Republici. Danas je većina zemlje zasađena vinogradima, voćkama i povrćem.

Više od 30 sela je razbacano po padinama Konavoskih brda i još uvijek čuvaju tradiciju i podsjećaju na fascinantnu historiju ovoga kraja… Međutim, po mnogima Konavoska brda kriju mnoge tajne, koje smo pokušali otkriti.

Konavle su nastanjene još od paleolitika i neolitika. U 5. i 4. vijeku p.n.e. u ovom području su se nastanila ilirska plemena Plerejaca i Ardijejaca, a u 2. vijeku p.n.e.. Rimljani koji su na mjestu grčke kolonije Epidaurum (Cavtat) razvili važan trgovačko-pomorski centar na sjecištu rimskih puteva. Osim ostataka rimskog vodovoda u blizini sela Vodovađa, o tome svjedoče ostaci villa rusticae, kultnih spomenika (Mitrejski spomenik u Močićima), grobovi, ostaci rimske ceste iznad Cavtata te mnoštvo fragmenata i arheoloških nalaza.

U srednjem vijeku Konavle su bile dio Travunje koja je u različitim periodima bila vezana vazalskim odosima za srpske, zetske i bosanske vladare. Arheološki nalazi i spomenici iz tog perioda su nekropole Bogumislkih stećaka u Konavoskim brdima, Gabrilima, Mihanićima i Dunavama, od kojih se najljepšim smatra stećak u Brotnicama na groblju crkve Sv. Tome.

Početkom 15. vijeka Konavle su u općem sastavu Bosne u rukama moćnih feudalaca, i to istočni dio pod Sandaljem Hranićem, a zapadni (uključujuči Cavtat i Obod) pod braćom Petrom i Radoslavom Pavlović. Intenzivnim pregovorima i diplomatijom Dubrovačka Republika 1419. g. dolazi u posjed Istočnog dijela Konavala (od Popovića do Soko kule i rta Oštro) kupoprodajnim ugovorom sklopljenim sa Sandaljem Hranićem, koji je zauzvrat dobio palaču u Dubrovniku, zemlju u Župi vrijednu 3000 dubrovačkih perpera i godišnji danak od 500 perpera, te 36000 perpera ili 12000 dukata u gotovini. Nakon osam godina, (1426 g.), Dubrovčani su kupili i preostali Zapadni dio Konavala sa Cavtatom i Obodom od Radosava Pavlovića, uz iste uslove kao i istočni dio. Dubrovačka vlada je Konavle proglasila svojim feudalnim posjedom, kojim je upravljao knez ustoličen u Pridvorju. Spomenici iz tog doba su Knežev dvor u Pridvorju i Soko kula u Dunavama, važna obrambena utvrda krajnjeg dubrovačkog juga. Godine 1423. dubrovačka vlada učvrstila je svoju vlast u istočnom dijelu Konavala.

Pod dubrovačkom vlašću Konavli su ostali do pada Dubrovačke republike 1808. godine. U historiji srednjovjekovne Bosne, Konavli su ostavili značajnoga traga i kasnije, kroz dva konavoska rata, dvije velikemeđunarodne krize koje su potresale širi region (1430-1432, 1451-1454). Kasniji istorijat Konavla je manje više poznat.

Konavoska brda ponovo su bila u žiži javnosti ovog ljeta, a nakon nestanka 49-godišnjeg  švicarskog državljanina koji se zove Adolf Husler. On je inače iskusan planinar, koji se dana 29.07.2016. godine, poslije ručka na Konavoskim brdima uputio prema hotelu Epidaurus u Cavtatu u kojem je odsjeo, no nije se pojavio i od tad se ne zna šta je s njim. Njegov nestanak prijavila je supruga, koja je nekoliko dana uzaludno čekala sa dvoje djece u hotelu.

Zanimljivo je da se radilo o iskusnom planinaru, ali da je nestao po danu i u prilično pitomom području, koje nema vrtača, opasnih usjeka i sl. Do danas (17.08.2016. godine), nesretni turista nije pronađen. Teren je detaljno, nekoliko puta, pregledan nakon više od deset dana intenzivne potrage. Angažovana je cijela Gorska služba spašavanja sa svim resursima koje imamo uz pomoć vatrogasaca, policije, helikoptera, dronova i ostalih resursa, te tima potražnih pasa koji su važan segment.

“Odradili smo sve scenarije koje smo mogli predvidjeti te se potraga nastavlja, ali sa smanjenim intenzitetom” izjavio je  načelnik stanice HGSS-a Dubrovnik Zoran Čabrilo, koji je dodao kako HGSS trenutno komunicira s lokalnim stanovništvom, prate dojave i ponekad pregledaju teren.

Ponukani ovim slučajem, odlučili smo da istražimo ovu priču o naizgled pitomom području Konavoskih brda, za kojeg su ipak vezane i mnoge tajne…

Područje Konavoskih brda, je zbog svojih geografskih i prirodnih karakteristika kroz historiju zanimljivo kako za domicilno stanovništvo, tako i za razne osvajače i putnike kroz ovaj kraj. Ovo područje je pružalo povoljne uslove za skrivanje ustanika, hajduka, ali i odmetnika. Gotovo u svim ratovima i krizama u području Konavoskih brda sklanjali su se oni koji su bili traženi, a zbog činjenice da su preko ovog područja prolazili i važni putevi (pa čak i željeznica u doba Austro-ugarske), u ovim vrletima vršeni su napadi na konvoje i putnike.

Neke legende vežu se i za same stanovnike Konavskih brda, a jedna od zanimljivijih legendi je ona o buntovniku koji se zvao Cvijeto Mujo. 1799. godine su uvedeni novi nameti stanovništvu u Dubrovačkoj republici, te je tom prilikom pokrenuta buna od strane Cvijete Muje. Buna je trajala nekoliko mjeseci, te su o tome periodu Konavle bile izvan nadzora Dubrovačke Republike. Zanimljivo i tokom posljednjeg rata, njegovi nasljednici su bili poznati kao cijenjeni ratnici.

Mada se kroz historiju, opis najveće misterije dodjeljuje legendi o babi Kati Kovačevoj, kako bi Konavljani rekli, poznatoj pod nadimkom Koka, jer je baba tako zvala k’o malu, a i hranila je kokoši cijeloga života. Prilikom jedinog puta kada je napustila svoj dom, nikada se u njega više nije vratila živa. Nevjerovatna je to priča obzirom na današnji pojam svijeta kao globalnog sela. Priča o običnom životu jedne usamljene žene postala je neobičnom u prepričavanju o selu Duba konavoska. I životu dugom 80 i kusur godina, u kućici građenoj u suhozidu, pokrivenoj kamenim pločama, s ognjištem u sredini i nekoliko dasaka na podu za spavanje i jednim buralom u kojega su stale sve vrijednosti izumrlog prezimena Kovač, čiji je posljednji potomak Koke bila.

Po pričama lokalnog stanovništva, Konavoska brda su posebno zapamtile borbe sa srpskim i crnogorskim osvajačima kroz historiju, i pamti se da su Konavle opljačkane i spaljene u dva navrata i to 1806. i 1991. godine od istih osvajača. Tako su iz ovog kraja, Konavljani 1918. godine krenuli u ilegalnu oružanu borbu protiv srpske vojske,  a zatim i 1944. godine u borbu protiv komunističkog režima krenulo je oko 100 naoružanih Konavljana pod vodstvom  Petra Bakića, te su se skrili u brda i šume.

Posebno je zanimljiv ovaj period 2. svjetskog rata, a u knjizi dokumenata pod nazivom “Zločini i teror u Dalmaciji 1943.-1948. počinjeni od pripadnika NOV, JA, OZN-e I UDB-e”, koju su priredili: Blanka Matković, dipl. povjesničarka i Ivan Pažanin, mag. iuris u Zagrebu 2011.g., objavljeni su originalni dokumenti koji govore o akcijama jugoslovenskih vojnih i sigurnosnih službi, te se na nekoliko mjesta pominju akcije u području Konavoskih brda. Tako npr. na stranici 219., navodi se izvještaj 3.bataljona / II. Proleterske dalmatinske brigade iz Dubrovnika, od 31.10.1944.g., koji je upućen OZNI, da su greškom ubili ženu i dijete u automobilu. Naime, partizani su postavili zasjedu za ustaškog pukovnika koji je treba naići kroz Konavoska brda, ali su greškom pucali na drugi automobil. Osim ovog slučaja zabilježeni su i mnogi drugi primjeri stradanja i čudnih misterija tokom 2. svjetskog rata, ali i poslije.

Jedna od misterija desila se tokom ratnih dejstava u Hrvatskoj 90-ih godina, a nakon višednevnih napada snaga JNA  iz smjera Crne Gore i istočne Hercegovine, koje su dana 1. i 2. 10. 1991. godine uspjele da probiju linije odbrane Konavala. Do 15.10.1991. godine srpsko-crnogorske snage zauzele su i Cavtat, hrvatski branitelji su uzalud pokušavali zaustaviti napredovanje kroz Konavle. Nakon toga glavnina hrvatskih branitelja se povukla ka Dubrovniku. Na okupiranoj teritoriji su s oružjem ostala 33 branitelja – policajci, gardisti, pripadnici Odreda narodne zaštite i članovi mjesnih kriznih štabova. Razlozi njihova ostanka su bili različiti. Nekolicina se namjerno odlučila na ostanak, želeći nastaviti borbu protiv JNA u Konavlima. Druge je brzo napredovanje JNA onemogućilo da se na vrijeme izvuku ka Cavtatu i Dubrovniku, te su se našli u neprijateljskom okruženju. Kako su svi pokušaji da se probiju do slobodnog teritorija u Župi dubrovačkoj bili neuspješni, a oni se nisu htjeli predati, preostalo im je samo da kao gerilci ostanu na okupiranoj teritoriji i u neizvjesnosti čekaju dalji rasplet situacije. Uspjeli su opstati i izvući se iz okruženja te dočekati oslobađanje ovog područja 1992. godine. Međutim u borbama u Konavoskim brdima poginulo je na desetine hrvatskih i srpskih vojnika. O tome svjedoče i neki spomenici, ali i spomenici na grobljima po Konavlima, tako je na ovom mjestu i spomenik lokalnom dečku Mati kojeg su iz zasjede ubili agresori koji su i sami kasnije  ostavili svoje živote nedaleko od mjesta Matine pogibije.

Posebno je zanimljiv ovaj period 2. svjetskog rata, gdje se navodi u izvještaju  3.bataljona / II. Proleterske dalmatinske brigade iz Dubrovnika, od 31.10.1944.g., koji je upućen OZNI, da su greškom ubili ženu i dijete u automobilu. Naime, partizani su postavili zasjedu za ustaškog pukovnika koji je treba naići kroz Konavoska brda, ali su greškom pucali na drugi automobil. Osim ovog slučaja zabilježeni su i mnogi drugi primjeri stradanja i čudnih misterija tokom 2. svjetskog rata, ali i poslije.

Konavoska brda kriju i druge tajne, jedna od čuvenih je i misteriozni pad američkog aviona 1996. godine. Američki ministar trgovine Ron Brown, poginuo je kad se američki vojni avion tipa Boeing 737 srušio tri kilometra od aerodroma u Ćilipima kraj Dubrovnika.  S njim u avionu su bile još 34 osobe. Ron Brown je bio u misiji podsticanja demokratije i trgovine u jugoistočnoj Evropi, a sa svojom delagacijom se trebao sastati s hrvatskim dužnosnicima u Dubrovniku.

Međutim, zbog navodne greške u navigaciji prilikom velikog nevremena udario je u konavosko brdo Sveti Ivan. Svi putnici u avionu su poginuli uključujući i glavnog urednika The New York Times, ureda u Frankfurtu, Nathaniela C. Nasha te dvoje hrvatskih državljana. Avion tipa Boeing 737, bio je preuređen za vojne svrhe a za razliku od civilne verzije, ovaj vojni avion nije imao niti snimač razgovora u pilotskoj kabini, niti snimač podataka o letu. Kao uzrok nesreće navedena je greška posade aviona i pogrešno pripremljena procedura prilaza aerodromu.

Glavni uzrok pada istražitelji su naveli pogrešku posade u pripremi postupka instrumentalnog prilaza?!

Šta se zapravo događalo unutar aviona znala je tada stjuardesa Shelley Kelley koja je jedina preživjela. No, nakon što su je izvukli iz aviona, te su tom prilikom doktori ocijenili njene povrede teškim, umrla je. Doslovno na rukama spasioca, nedugo nakon što su je spustili do najbliže ceste i automobila Hitne pomoći. Što ovoj priči dodaje veću misterioznost. Ime Ronalda Browna nosi memorijalna kuća otvorena na prvu godišnjicu nesreće.

Inače, njega je na tu poziciju postavio tadašnji američki predsjednik Bill Clinton kao prvog afroamerikanaca na tom položaju u čitavoj historiji SAD-a. Ronu Brownu u čast ustanovljene su dvije američke nagrade prozvane njegovim imenom. Po njemu je nazvan i jedan ratni brod te fondacija za stipendiranje studenata. Posthumno je odlikovan od tadašnjeg predsjednika SAD-a Billa Clintona.

Kako ova priča nebi ostala samo na ljudima, tajnovitost Konavoskim brdima daje i činjenica da ovdje raste i mandragora. Uz mandragoru, zaštićenu autohtonu biljku, čiji korijen ima čovjekoliki izgled, vezuju se priče o plodnosti, potenciji, ali i o vrsti bunila u kojega se upadne ako se puno koristi. Mještani Konavskih brda ne pričaju o lokacijam na kojima se može pronaći mandragora.

Kakogod, historija, razne legende i neki poznati događaji daju tu notu zanimljivosti ovom području na jugu Hrvatske, a tajne Konavskih brda sigurno postoje, one su u ljepoti ovog kraja, a svaka ljepota ima i nešto misteriozno u sebi.