Doc. dr. Safet Mušić
Invazija Rusije na Ukrajinu je ponovo u svjetskim razmjerama aktuelizirala fenomen stranih boraca, a nakon što je taj fenomen bio posebno izražen od 2012. godine u ratu u Iraku i Siriji. Fenomen stranih boraca u Ukrajini zabilježen je i prije ruske agresije, tačnije tokom sukoba na istoku te države 2014. godine, kada su na strani ukrajinskih ali i proruskih snaga ratovali strani borci iz desetine država, pa tako i iz mnogih evropskih država. Trenutnu situaciju na ukrajinskom ratištu karakteriše i nepoznata sudbina ranjenih i zarobljenih boraca iz kompleksa tunela fabrike Azovstal, posljednjeg ukrajinskog uporišta u važnom lučkom gradu Mariupolj, među kojima ima i veći broj stranih boraca. Retorika koju koriste ukrajinski i ruski zvaničnici kada govore o zarobljenim ukrajinskim borcima iz Azovstala značajno se razlikuje. “Juče je počela predaja ekstremista nacionalističke jedinice Azov i ukrajinskih vojnika blokiranih u fabrici Azovstal u Marijupolju”, opisao je Igor Konašenkov, zvanični predstavnik Ministarstva odbrane Rusije. Ruski mediji i drugi zvaničnici takođe koriste riječi “predaja” i frazu da je ukrajinska vojska “položila oružje”. Predsjednik Ukrajine Vladimir Zelenski kaže da je to “humanitarna operacija spašavanja života”, a one koji su izašli iz Azovstala naziva “herojima”.[1]
Posljednje informacije o sudbini nekih od zarobljenih stranih boraca govore da su dvojica britanaca i jedan marokanac osuđeni na smrt na sudu u samoproglašenoj Donjeckoj Narodnoj Republici (DPR), izvijestile su ruske novinske agencije.Sud je trojicu muškaraca – Britance Aidena Aslina i Shauna Pinnera i Marokanca Brahima Saadouna – proglasio krivima za “plaćeničke aktivnosti i počinjenje radnji usmjerenih na preuzimanje vlasti i rušenje ustavnog poretka DPR-a”, citira novinska agencija Interfax sudskog dužnosnika.[2]
Istorijat fenomena stranih boraca
Definicija stranog borca prema Thomasu Hegghammeru glasi:„agent koji se pridružio pobuni i djeluje unutar granica pobune, nema državljanstvo države sukoba ili rodbinske veze s njenim zaraćenim frakcijama, nema pripadnost službenoj vojnoj organizaciji i nije plaćen”.[3]
Fenomen stranih boraca nije nepoznanica kroz istoriju svijeta, zabilježeno je mnogo slučajeva da su se pojedinci i grupe, iz različitih razloga i različitog porijekla, pridružili sukobima u inostranstvu. Mnogi vojni istoričari dugo su smatrali Francusku revoluciju početkom doba nacionalnih armija, koje su imale isključivo građane i koje su održavane nastankom nacionalnih država, univerzalnom vojnom obavezom i novom vezom između naroda i njihove države. Dakle, Francuski revolucionarni pokret i Napoleonovi ratovi najavili su kraj, kako kažu, prakse mnogih evropskih država da u svoje armije angažuju strane vojnike. U stvari, multinacionalne vojske nisu nestale. Tokom ovog perioda, Napoleonove armije su u velikoj mjeri zavisile od trupa iz okupiranih i savezničkih zemalja, dok je britanska vojska regrutovala hiljade nemačkih vojnika. Mirovno rješenje u Beču (1815.) ubrzo je praćeno brojnim sukobima koji su uključivali regrutovanje stranih dobrovoljaca: ratovi za oslobođenje Španske Amerike; Grčki rat za nezavisnost (1821–1829); portugalski (1828–34) i prvi španski (1835–8) građanski rat; kasniji sukobi u Južnoj Americi; građanski rat u Sjedinjenim Državama (1861–1865); i Anglo-burski ratovi, da spomenemo samo neke. Čak i u dvadesetom vijeku, kada su koncepti nacionalnosti i državljanstva bili konsolidovani, prisustvo stranih trupa je opstalo. U Prvom svjetskom ratu, Njemačka je regrutovala zarobljene irske i poljske vojnike kada su se garibaldijski dobrovoljci iz Italije i, šire gledano, ljudi iz oko 50 različitih nacionalnosti pridružili francuskoj vojsci. Nakon 1917. godine, kako sukob nije okončan, progresivna redefinacija nacionalne granice u Evropi su značajno rezultirale pojavom grupa stranih boraca, bilo da su oni dobrovoljci ili poslani od strane svojih zemalja.[4] Neke poznate svjetske ličnosti učestvovali su na stranim ratištima, opisujući to uglavnom kao borbu za slobodu, borbu protiv zla, borbu za potlačene. Na evropskoj sceni, engleski pjesnik Lord Byron i američki pisac Ernest Hemingway su dobro poznati primjeri, s obzirom na njihovu uključenost u grčki rat za nezavisnost (1821–32) i španski građanski rat (1936–39).[5]
Drugi svjetski rat je bio sukob između saveza, odnosno oružana borba koja je doslovno institucionalizirala pribjegavanje stranim borcima kako na terenu tako i na visokom komandnom nivou. Drugim riječima, zaraćene strane su posvetile mnogo vremena, razmišljanja i sredstava da poboljšaju koherentnost za koju su znali da je neophodna, pa čak i vitalna. Pokazali su manje ili više spontanu otvorenost prema tuđem ratu, prema potrebama, navikama i praksi drugog. Osmislili su nove načine integracije stranih boraca. To je posebno bio slučaj alijanse koju su predvodile Britanija i Sjedinjene Države. Prelazeći na Drugi svjetski rat, krajem 1941. godine, 43.000 građana iz okupiranih ili neutralnih zemalja služilo je u Waffen-SS-u i Wehrmachtu; isti izvori na isti datum dali su 86.000 ljudi britanskim snagama. Do kraja Drugog svjetskog rata, skoro milion ljudi je služilo u Waffen-SS-u, od kojih više od polovine nisu bili Nijemci, dok se preko 230.000 evropskih prognanika borilo sa britanskim snagama.[6]
U nekim ratovima u Južnoj Americi, Africi i Aziji, takođe su učestvovali strani borci, ali se radilo o manjem broju i pojavi koja nije bitnije uticala na ishode tih oružanih sukoba. Međutim, rat u Afganistanu, nazvan i „Anti-sovjetski džihad“ koji je vođen 1980-ih godina po mnogim naučnim istraživačima bio je prvi moderni sukob u kojem je zabilježen visok nivo učešća stranih boraca. Procjenjuje se da je u Afganistanu 1980-ih bilo ukupno 20.000 stranih boraca. Ti borci su dolazili iz Egipta, Saudijske Arabije, Pakistana i Jemena, pored malog broja drugih stranih boraca kao što su „srednjoazijati iz Kine (pretpostavlja se Ujguri), Bangladežani, Indijci, jedan ili dva sa zapada, sjevernoafrikanci, između ostalih.[7]
U periodu iza 80-ih godina, u nekim manjim ratnim žarištima širom svijeta zabilježeni su primjeri priključivanja stranih boraca zaraćenim stranama, ali najmasovniji priliv stranih boraca poslije Drugog svjetskog rata zabilježen je u toku rata u Siriji. U martu 2011. godine, prodemokratske demonstracije izbile su u južnom gradu Dera, inspirisane revolucijama u susjednim zemljama protiv represivnih vladara. Kad je sirijska vlada upotrijebila smrtonosnu silu da uguši pobunu, protestanti koji su zahtijevali ostavku predsjednika Bashara al Asada izbili su širom zemlje. Nasilje je rapidno eskaliralo i čitavu zemlju je zahvatio građanski rat.
Nastale su stotine pobunjeničkih grupa i nije trebalo mnogo da sukob preraste u više od borbe između Sirijaca za ili protiv Asada. Strane sile su počele da zauzimaju strane, šalju novac, oružje i borce, i kako se haos pogoršavao, umješale su se i ekstremne organizacije sa vlastitim ciljevima, kao što su Islamska država i Al Qaida. To je samo povećalo zabrinutost međunarodne zajednice koja ih doživljava kao ozbiljnu prijetnju. Sirijski Kurdi, koji žele pravo na samoupravu, ali se ne bore protiv Asadovih snaga, dodali su novu dimenziju sukobu. Ključni saveznici vlade bili su Rusija i Iran, dok su Turska, zapadne sile i nekoliko zalivskih arapskih država do različite mjere podržali opoziciju.Rusija – koja je imala vojne baze u Siriji i prije rata – pokrenula je kampanju vazdušnih napada kao podršku Asadu 2015. godine i bila ključna za preokret u korist vlade. Smatra se da je Iran poslao stotine različitih trupa i potrošio milijarde dolara da pomogne Asadu. SAD, Velika Britanija i Francuska ispočetka su pružale podršku onome što su smatrale „umjerenim” pobunjeničkim grupama.[8]
Uporedo sa podrškom koju su zaraćenim stranama upućivale strane države, u opšti metež su se uključili i strani borci iz cijelog svijeta i to raznih profila, počevši od klasičnih avanturista, preko plaćenika do vjerski motivisanih boraca. Prema podacima UNODC u 2015. godini, oko 40.000 pojedinaca iz preko 120 zemalja otputovalo je u Irak i Sirijsku Arapsku Republiku kao strani borci.[9]
Ovi strani borci priključivali su se prvo pobunjeničkim grupama koje su se borile protiv sirijskog režima, prije svega u oružanu grupu Al Nusra Front, ali kasnije nastankom tzv.Islamske države veći dio stranih boraca priključio se ovoj terorističkoj organizaciji. Početak rata u Siriji značio je dolazak stranih boraca na tamošnje ratište, a sa Zapadnog Balkana u Siriju i Irak otputovalo je oko 1.070 državljana BiH, Kosova, Sjeverne Makedonije, Albanije, Srbije i Crne Gore, izjavio je za Glas Amerike, Adrian Shtuni, ekspert za međunarodnu politiku i sigurnost.[10] Takođe i na strani sirijskog režima ratovali su strani borci, koje je angažovala vlada Sirije ili vlade država koje su podržavale predsjednika Bashara Al Asada. Zajedno sa ruskim snagama u Siriji djelovali su i plaćenici, većina njih iz privatne paravojne kompanije Wagner. Pavel Bajev, istraživač u Francuskom institutu za međunarodne odnose, opisao je tu grupu kao rusku vojsku iz sjene, u čemu je dvojaka korist, u smislu negiranja širokog prisustva Rusije na sirijskoj teritoriji te da smanji njene gubitke na terenu. Problem s borcima kao što je grupa Wagner jest to što se ne mogu uvijek držati pod kontrolom. Broj boraca grupe Wagner u Siriji bio je predmet rasprava analitičara i medija, a internetski list Republic.ru prenosi od sigurnosnih ruskih izvora da je broj ruskih plaćenika u martu 2016. iznosio 2.500, među kojima i 1.600 boraca, za koje je izdvojen budžet od 350 miliona dolara od početka operacije.[11] Nakon poraza i sloma Islamske države u Siriji i Iraku, naredni veliki pohod stranih boraca se dogodio 2022. godine, kada je na hiljade njih došlo u Ukrajinu priključujući se na obje zaraćene strane.
Pozivi stranim borcima za rat u Ukrajini
Strani borci različitih usmjerenja slili su se u Ukrajinu, među njima su Evropljani, Afrikanci, Amerikanci, bijeli supremacisti, radikalni vjerski borci ili avanturisti. Došli su s ciljem da se pridruže jednoj ili drugoj zaraćenoj strani, što više komplicira nego olakšava stvari.
Procjene njihovog broja uveliko variraju ovisno o izvorima, s tim da ne postoji pouzdan izvor koji bi potvrdio ove brojke. Prema pojedinim procjenama stiglo ih je hiljade, dok drugi procjenjuju da je riječ o desecima hiljada. Međutim, obje zaraćene strane otvoreno govore o njihovom prisustvu s vremena na vrijeme, jer su “strani borci važno propagandno oruđe”, izjavio je James Rands, analitičar Britanskog obavještajnog instituta. “Za Ukrajince, prisustvo stranih dobrovoljaca šalje signal njihovim trupama i civilima da dobijaju međunarodnu podršku. Što se tiče Rusa, Čečeni i plaćenici Wagner grupe su jedinice koje dolaze s iskustvom iz prošlih sukoba”, napominje Rands. Početkom marta, ukrajinsko Ministarstvo vanjskih poslova je saopćilo da se oko 20.000 stranih boraca, uglavnom iz evropskih zemalja, dobrovoljno prijavilo da se bore u redovima nacionalnih snaga. Moskva, sa svoje strane, mobilizira plaćenike iz privatne kompanije “Wagner” i izrazila je podršku za raspoređivanje Sirijaca.[12]
Predsjednici Rusije i Ukrajine su u početnoj fazi rata pozvali strane borce da se pridruže njihovm snagama. Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski u obraćanju 27.02.2022. godine je rekao da svako ko želi da se pridruži odbrani Ukrajine, Evrope i svijeta može doći i boriti se rame uz rame sa Ukrajincima kako je naveo, protiv ruskih ratnih zločinaca. „Prema Uredbi o vojnoj službi u Oružanim snagama Ukrajine od strane državljana svojih zemalja i lica bez državljanstva odobrenoj Ukazom predsjednika Ukrajine br. 248 od 10. juna 2016. godine, stranci imaju pravo da se pridruže Oružanim snagama Ukrajine radi služenja vojnog roka, po ugovoru na dobrovoljnoj osnovi da bude uključen u Snage Teritorijalne odbrane Oružanih snaga Ukrajine“, navedeno je u saopštenju. Prema riječima Zelenskog, formira se posebna jedinica koju čine stranci, pod nazivom Međunarodna legija za teritorijalnu odbranu Ukrajine. „Nema većeg doprinosa koji možete dati zarad mira“, zaključio je Zelenski.[13] Ukrajinsko ministarstvo odbrane priopćilo je kako je stvorilo specijalnu jedinicu- Međunarodnu legiju – koja je već započela s borbenim zadacima. Više od 20.000 dobrovoljaca i veterana iz 52 zemlje izrazilo je želju za pridruživanjem, izjavio je brigadni general Kirilo Budanov, zapovjednik Glavne obavještajne uprave Ministarstva koje će voditi ovu legiju.[14]
Ruski predsjednik Putin je, govoreći na sastanku Vijeća sigurnosti Rusije 11. marta, rekao da podržava ideju da se stranim pojedincima dopusti da se pridruže snagama koje podržava Rusija u Ukrajini, nakon što je ministar odbrane Sergej Šojgu rekao da je oko 16.000 “dobrovoljaca” sa Bliskog istoka spremno doći da se bori u ratu na ruskoj strani.[15]
Postoje informacije u medijima, kao i one koje je objavila ukrajinska vlada da i na ruskoj strani ratuju strani borci iz više država, kao što su Bjelorusija, Srbija, te strani borci iz nekih bivših sovjetskih republika. Bilo je pokušaja dolaska stranih boraca i iz afričkih država sa kojima Rusija ima dobre odnose. Ispred ambasade Rusije u glavnom gradu Etiopije Adis Abebi formirani su redovi ljudi nakon što se na društvenim mrežama pojavila informacija da Rusija angažuje vojnike iz ove države i da se isplaćuje 2.000 dolara za pridruživanje vojnoj akciji, uz mogućnost poslijeratnog rada u Rusiji.Novinari Rojtersa videli su više stotina muškaraca čija su imena i dokaze o služenju vojnog roka zapisivali pripadnici obezbeđenja ispred ambasade, a za sada nema dokaza da su Etiopljani već poslati u Ukrajinu, niti je jasno hoće li tamo uopšte otići.[16]
Procjene međunarodnih analitičara govore da se priljev stranih boraca na ukrajinsko ratište znatno umanjio nakon što se rat u Ukrajini oduljio i traje već više od tri mjeseca.
Struktura i karakteristike stranih boraca u Ukrajini
Ruski predsjednik Putin je izjavio da za strane plaćenike neće važiti međunarodno ratno pravo, odnosno da eventualno zarobljene strane plaćenike neće tretirati kao regularne vojne snage. “Plaćenici općenito djeluju izvan ograničenja konvencionalnog ratovanja i prvenstveno su motivirani financijskom dobiti, a Ženevska konvencija ih ne štiti”, rekao je za Al Jazeeru Cristian Nitoiu, predavač diplomatije i međunarodnog upravljanja na Univerzitetu Loughborough u Londonu. “Vjerovatno je da bi plaćenici, posebno oni koji rade pod zastavom privatnih sigurnosnih kompanija kao što su Blackwater ili Wagner Group, imali bolju obuku u urbanom i gerilskom ratu od ruske konvencionalne vojske, dodao je on.”[17]
Ovakvi stavovi naročitu pažnju izazvali su u Hrvatskoj nakon što su ruski mediji objavili snimak zarobljenog državljana Hrvatske, koji je sa grupom boraca pokušao da napusti područje grada Mariupolja. Ovu informaciju potvrdilo je i ministarstvo vanjskih poslova Hrvatske, te su izjavili da poduzimaju mjere u cilju podrške svome državljaninu. Asya Metodieva, istraživačica na Institutu za međunarodne odnose u Pragu je za RSE izjavila da je dio ruskog narativa priča o nacistima koji djeluju u Ukrajini, kao i o ekstremnim grupama koje dolaze iz stranih zemalja boriti se na strani Ukrajine, koje su i bile meta napada. Metodieva za RSE kaže da nema znakova da pristaše krajnje desnice dominiraju valom stranih boraca. Međutim, oni jesu dio vala. “Prema dostupnim izvješćima, ima članova ekstremno desnih i neonacističkih skupina iz Njemačke, Hrvatske, Austrije koji izražavaju namjeru da putuju u Ukrajinu ili su već tamo. Oni se pridružuju i koordiniraju s bataljonom Azov na terenu, koji je već dio Nacionalne garde Ukrajine”, kaže Metodieva.[18]
Dobrovoljci Međunarodne legije iz Sjedinjenih Država, Meksika, Ujedinjenog Kraljevstva, Indije, Švedske i Litvanije bore se oko Kijeva. (fotografija ukrajinskih kopnenih snaga)
Još jedna naučnica, dr. Vera Mironova dala je važan osvrt na ovu problematiku iz svoje perspektive na terenu. Opisala je neke od glavnih komponenti u okviru stranih boračkih grupa koje se bore za Rusiju i Ukrajinu. Posebno zanimljiva stvar se odnosi na čečenski kontingent, da postoje čečenske snage na obje strane i da, u slučaju onih koji se bore sa Ukrajinom, postoje i sekularno-nacionalističke i više vjerski orijentisane grupe. Međutim, razlika koja se najviše koristi kod stranih boraca na terenu je razlika između onih sa prethodnim iskustvom i pojedinaca bez ikakve vojne obuke. Većina ljudi sa prethodnim iskustvom govore ruski, često bjelorusi i gruzijci i s obzirom na njihovu stručnost, oni su obično na prvoj liniji i to na ukrajinskoj strani.[19]
Dvojica Tadžikistanaca koji su služili u ruskoj vojsci, ubijeni su tokom ruske invazije na Ukrajinu i sahranjeni su u Tadžikistanu. Izvori bliski vladi rekli su za RSE, 23. marta 2022. godine, da su, sveukupno, tijela najmanje četvorice Tadžikistanaca koji su ubijeni dok su se borili zajedno sa ruskim oružanim snagama u Ukrajini vraćena u Tadžikistan.[20] Srpski državljanin Stefan Dimitrijević poginuo je na frontu u Ukrajini, a prema podacima Radija Slobodna Evropa (RSE) on nije jedini iz Srbije koji se nalazi na ratištu u toj državi. Informaciju je 7. aprila potvrdio njegov brat na društvenim mrežama, koji se u objavi i oprostio od njega. Slučaj Stefana Dimitrijevića nije prva vijest o smrti vojnika srpske nacionalnosti. Nekoliko dana ranije, 30. marta, takođe u Telegram grupama objavljena je informacija o smrti Aleksandra Bijeliča, navodnog potporučnika ruske vojske. Kako se navodi, Bijeličev otac bio je Srbin, a majka Ruskinja. I ova vijest je kasnije objavljena na istom profilu na mreži VKontakte. Prema procjenama ambasade Ukrajine u Srbiji iz 2018. godine, oko 300 građana Srbije borilo se na ratištu u Ukrajini na ruskoj strani.[21]
Između ostalih, na strani Ukrajine ratuje i određeni broj boraca iz Litvanije. Jedno odjeljenje litvanskih dobrovoljaca predvodi Sigitas Maliauskas, u svom timu ima šest litvanaca kojima su se pridružila i tri Ukrajinca. Od njih je zatraženo da formiraju litvansku jedinicu koja bi mogla obavljati autonomne zadatke – izviđanje. To uključuje uspostavljanje mreže kontakata u njihovom operativnom području, koje ostaje pod kontrolom Ukrajine, kako bi imali “oči i uši” da bi mogliizvijestiti o kretanju ruskih trupa, izjavio je Sigitas za litvanske medije.[22] Ministarstvo vanjskih i evropskih poslova Republike Hrvatske oglasilo se o navodima ruske državne televizije RT da je njihov novinar Roman Kosarevrazgovarao sa zarobljenim Hrvatom koji se borio u Ukrajini. Ministarstvo je potvrdilo kako je u Ukrajini zarobljen hrvatski državljanin.”MVEP raspolaže saznanjima o zarobljenom hrvatskom državljaninu te u saradnji s ukrajinskim vlastima nastavlja raditi na rješavanju slučaja. Zbog osjetljivosti situacije, u ovom trenutku ne možemo otkrivati detaljnije informacije”, izjavili su iz Ministarstva.[23]
Prvi izvještaji o poginulim stranim borcima koji su ratovali na strani Ukrajine objavljeni su krajem aprila, izvještaj uključujuje jednog američkog državljanina, dva britanska državljana i četiri gruzijska dobrovoljca, što su potvrdili članovi porodica poginulih ili vlade ovih država.[24] Nakon čega dolaze i drugi izvještaji o pogibiji stranih boraca iz više različitih država, što potvrđuje pretpostavke da državljani iz desetina država ratuju u Ukrajini. Američki državljanin Willy Joseph Cancel, 22-godišnji bivši marinac, poginuo je u borbi protiv ruskih snaga, potvrdila je njegova porodica za više medija, postavši prvi poznati američki državljanin za kojeg se zna da je poginuo u borbama u Ukrajini. U istom periodu su zvaničnici potvrdili da su u Ukrajini ubijeni britanski državljanin i državljanin Danske.[25] Iako su mnogi medijski izvještaji govorili o velikom broju desničarskih ekstremista koji se pridružuju ukrajinskoj vojsci, po mišljenju istraživača iz Osla, to nije potvrđeno. Istraživači su pronašli malo dokaza koji bi pokazali da je više od nekoliko ekstremista krajnje desnice otputovalo u Ukrajinu nakon ruske invazije u februaru. Čini se da je najveći kontingent takvih ekstremista došao iz Francuske i Njemačke, procjenjuje se da je iz ove dvije države stiglo čak 30 potencijalnih stranih boraca.[26]
Poseban interes su izazvale informacije da izraelski državljani učestvuju u borbi protiv ruskih i proruskih snaga u Ukrajini. Na početku rata, ukrajinska ambasada u Izraelu pozvala je Izraelce da se dobrovoljno uključe u borbu u Ukrajini, ali je objava na Facebooku ubrzo izbrisana. Više od deset Izraelaca se navodno pridružilo borbi nakon poziva ambasade na oružje, ali od tada nije bilo mnogo vijesti o borbama Izraelaca u Ukrajini. Tako je The Jerusalem Post dana 27. aprila 2022. godine objavio priču i video snimak o navodnim izraelskim borcima u Ukrajini. Navedeni snimak kruži društvenim mrežama, a na snimku jedan od vojnika je na hebrejskom jeziku izjavio: „Želimo da se zahvalimo izraelskom narodu, vladi Izraela, što nam je pomogla da možemo da se borimo protiv Rusa, u ovom teškom ratu“. Snimak je objavljen na popularnom Tvitter nalogu jednog borca državljana Kanade.[27]
Vidljivo je iz svega navedenoga da je dosta šarolika slika ukupnih karakteristika stranih boraca u Ukrajini. Prvo na šta možemo obratiti pažnju je po osnovu toga na kojoj strani se bore, zatim iz kojih država dolaze, motiv dolaska, zatim kakav im je bio status u prošlosti-pozadina, struktura njihovih ličnosti, nivo prethodnog vojnog iskustva, kultura i obrazovanje.
Dezinformisanje na temu stranih boraca
Jedna od karakteristika dosadašnjeg perioda rata u Ukrajini je i intenzivna kampanja medijskog ratovanja koju provode obje strane, a u tim medijskim istupima je često zastupljena i tema stranih boraca. Tema stranih boraca je više eksploatisana od strane ruskih zvaničnika, kao i kroz medije i na društvenim mrežama, gdje se često plasiraju i neprovjerene informacije. Imali smo primjer da je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov izjavio da su militanti iz Kosova, Albanije i Bosne i Hercegovine regrutirani kako bi ‘izbacili Rusiju iz balansa’.[28] Ova informacija je izazvala dosta reakcija u ovim državama, te se ispostavilo da nije bila tačna.
Ministarstvo odbrane Rusije je 18. juna 2022. godine objavilo novu informaciju o broju stranih boraca koji ratuju na ukrajinskoj strani, većina država sa spiska je odbacila tu informaciju i proglasila je kao lažnu vijest. Prema navedenom broju plaćenika, sadašnji rekorder je Poljska, iz koje je pristigla 1831 osoba. Na drugom mjestu među evropskim zemljama je Rumunija, iz nje su u Ukrajinu stigle 504 osobe. Na trećem mjestu je Velika Britanija, odakle su stigla 422 plaćenika. Kanada je prva sa američkog kontinenta sa 601 plaćenikom. Sljedeća zemlja na listi su Sjedinjene Američke Države, odakle je stiglo 530 stranih boraca.
Screenshot: Informacija koja je objavljena neposredno prije početka ruske invazije na Ukrajinu, kao i ova posljednja, još nisu potvrđene niti iz jednog relevantnog izvora, ili su demantovane od zvaničnih institucija država koje su se pojavile na ovom spisku.
Ministarstvo sigurnosti BiH i sigurnosne agencije imaju saznanja o odlascima dva državljanina BiH na ratište u Ukrajinu, jedan na strani Ukrajine, a drugi Rusije”, stoji u objavi na društvenim mrežama ministarstva sigurnosti BiH. Time su potpuno neistiniti ruski podaci o odlascima i pogibiji državljana BiH na ratištu u Ukrajini, dodaje ministarstvo BiH.[29] Takođe su i druge države u regionu objavile da se radi o netačnim podacima koji imaju za cilj nanošenja štete tim državama u međunarodnim okvirima, kao i u međudržavnim odnosima.
Sve ovo upućuje na pretpostavku da i u narednom periodu možemo očekivati nove informacije sa ukrajinskog ratišta koje će biti povezane sa tematikom stranih boraca iz različitih motiva i sa namjerom postizanja određenih ciljeva na međunarodnom planu, ovisno koja strana izvještava o tome.
Izazovi i pitanja koja ostaju
U međuvremenu na ukrajinskom ratištu se nastavljaju borbe i svakodnevno dolaze informacije o pogibiji na stotine vojnika na obje strane, među poginulima ponovo ima i stranih boraca koji su odlučili da se priključe jednoj od zaraćenih strana. Ono što podaci do sada govore je to da strani borci i dalje ratuju u Ukrajini, da se dio njih vraća u svoje domovine, na liječenje nakon ranjavanja, a neki se vraćaju za stalno. Takođe, prema dostupnim podacima na desetine stranih boraca iz više od 12 država je do sada poginulo na ratištu u Ukrajini, vjeruje se da je na desetine njih zarobljeno nakon zauzimanja grada Mariupolja od strane ruske vojske.
Neke od država iz kojih su strani borci stigli na ukrajinsko ratište imaju zakonsku regulativu koja zabranjuje odlazak na strana ratišta svojim državljanima, dok u drugim državama to ne spada u krivično djelo. Kakogod, ostaju nejasnoće nakon povratka tih stranih boraca u matične države, a neke od tih nejasnoća mogu se odnositi i na stanje sigurnosti, jer smo u ranijem periodu imali više primjera da strani borci budu angažovani za likvidacije od strane organizovanih kriminalnih grupa u cilju likvidacije suparničkih klanova ili da učestvuju u drugim zločinima. Tako da i nakon ovog rata, ostaju izazovi u smislu uloge stranih boraca u ukrajinskom ratu, njihovog uticaja na stanje sigurnosti u matičnim državama, daljnjim angažmanima i kretanjima stranih boraca. Za sigurnosne agencije ostaju i pitanja – šta će raditi strani borci-povratnici u svojim državama nakon rata, kakvo je njihovo psihičko zdravlje, kakve su im daljnje namjere, da li su dio neke organizacije ili mreže, da li matične države imaju planove i mjere postupanja sa stranim borcima-povratnicima, i sl.?!
[1] https://www.b92.net/bbc/index.php?yyyy=2022&mm=05&dd=19&nav_id=2156417
[2] https://ba.voanews.com/a/donbas-sud-smrtna-kazna-ukrajinski-strani-vojnici/6610206.html
[3] Thomas Hegghammer, 2011, “The Rise of Muslim Foreign Fighters: Islam and the Globalization of Jihad,” International Security 35(3): 57-58.
[4] https://www.tandfonline.com/doi/full/10.1080/13507486.2019.1709048
[5] https://international-review.icrc.org/articles/unfolding-the-case-of-returnees-eu-and-member-states-return-of-foreign-fighters-916
[6] https://www.tandfonline.com/doi/full/10.1080/13507486.2019.1709048
[7] https://www.ict.org.il/UserFiles/ICT-Foreign-Fighters-Post-Conflict-May-16.pdf
[8] https://www.bbc.com/serbian/lat/svet-56403042
[9] https://www.unodc.org/unodc/en/terrorism/expertise/foreign-terrorist-fighters.html
[10] https://ba.voanews.com/a/zapadni-balkan—podrucje-sa-najvise-boraca-povratnika-u-evropi/5247929.html
[11] https://balkans.aljazeera.net/news/world/2018/3/23/ruska-grupa-wagner-placenici-za-najprljavije-poslove-u-siriji
[12] https://balkans.aljazeera.net/news/world/2022/4/4/strani-borci-razlicitih-usmjerenja-kompliciraju-situaciju-u-ukrajini
[13] https://www.danas.rs/svet/zelenski-pozvao-strane-drzavljane-da-se-pridruze-ratu-protiv-rusije/
[14] https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/video-zelenskij-kritizira-zapad-nisam-danas-cuo-reakciju-niti-jednog-svjetskog-lidera-ni-rijeci-kao-da-su-zapadni-lideri-nestali-20220307
[15] https://www.rferl.org/a/putin-foreign-fighters-ukraine/31747938.html
[16] https://www.danas.rs/svet/etiopljani-hoce-u-rat-protiv-ukrajine-redovi-ispred-ruske-ambasade-u-adis-abebi/
[17] https://www.aljazeera.com/news/2022/3/23/russias-foreign-fighters
[18] https://www.slobodnaevropa.org/a/ukrajina-rusija-borci-rat-strani-borci/31756020.html
[19] https://eeradicalization.com/understanding-the-complex-foreign-fighter-environment-in-ukraine/
[20] https://www.rferl.org/a/tajiks-killed-fighting-ukraine/31767197.html
[21] https://www.slobodnaevropa.org/a/srbija-borci-rat-ukrajina-pogibija/31792619.html
[22] https://www.lrt.lt/en/news-in-english/19/1677064/among-lithuanian-fighters-in-ukraine-it-s-our-chance-to-crush-them-here
[23] https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/ministarstvo-vanjskih-poslova-oglasilo-se-o-zarobljenom-hrvatu-u-rusiji-situacija-je-osjetljiva—723053.html
[24] https://www.newsweek.com/foreign-fighters-who-have-died-ukraine-war-full-list-1702046
[25] https://www.forbes.com/sites/annakaplan/2022/04/29/us-citizen-among-3-foreign-nationals-killed-fighting-in-ukraine-this-week-family-says/?sh=33231efa406e
[26] https://www.voanews.com/a/anticipated-foreign-fighter-flow-to-ukraine-likely-just-a-trickle-/6593263.html
[27] https://www.jpost.com/international/article-705154
[28] https://net.hr/danas/svijet/sergej-lavrov-balkan-je-leglo-kriminala-u-ukrajinu-stizu-placenici-s-kosova-i-iz-bih-i-albanije-7d7f111a-90bd-11ec-8d61-e61edf5618f9
[29] https://www.24sata.hr/news/bih-demantirala-rusiju-u-ukrajini-dva-drzavljana-koja-se-bore-na-razlicitim-stranama-843328
