Piše: Anesa Balić

Prema Konvenciji o zaštiti djeteta tačno je definisano da: “Djeca i mladi s poteškoćama imaju pravo na posebnu podršku i unapređenje, kao i na aktivno sudjelovanje u društvenom životu”, Osobe sa poteškoćama u toku svog života nailaze na mnoge prepreke koje im uskraćuje društvo u kojem žive. Već samim rođenjem kao da su kategorisani kao “građani drugog  reda” , te samim tim njihove sposobnosti ne mogu doći do izražaja. Često su u životu uskraćeni nemogućnošću pristupa kulturnim i sportskim objektima, a društvo nema razvijene svijesti o značaju uključivanja osoba sa teškoćama u lokalnu zajednicu, ali i zdravstveni sistem koji bi zapravo u njihovim situacijama trebao biti savršen.

Pored općeg pravnog i zakonodavnog okvira koji štiti prava osoba s invaliditetom kako je opisano u Poglavlju 7, specifičan pristup zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju za djecu i osobe s invaliditetom osiguran je kroz ključne zakone koji reguliraju ovaj sektor, te specifičnije zakone koji se bave pravima pacijenata, stomatološkim uslugama i tehničkim pomagalima na nivou Federacija BiH, Republike Srpske i Brčko Distrikta.

Djeca s problemima u razvoju u BiH, ali i iz većine zemalja regije teško stižu do stomatologa. Mali je broj ustanova u kojima mogu dobiti cjelokupnu stomatološku uslugu. Veliki problem i roditeljima i djeci su višemjesečne liste čekanja,  putovanja do mjesta u kojima uopće mogu biti adekvatno zbrinuti.

Djeca s poteškoćama u razvoju zube su mogla samo vaditi i to uz duga čekanja u Zenici, Sarajevu i Mostaru što naravno nije bilo ni blizu dovoljno s obzirom na to kakve su potrebe ove ugrožene populacije iz cijele države. U Novoj Biloj otvorena je prva stomatološka ordinacija u BiH za djecu s poteškoćama u razvoju koja nudi besplatne usluge. U početku je to bila ambulanta u kojoj su doktori volontirali, no na sreću ovaj vrlo važan projekat početkom 2019. godine je dobio finansijsku podršku zavoda za zdravstveno osiguranje Srednjobosanskog kantona.

Stomatološke usluge većini ljudi stvaraju osjećaj nelagode, uglavnom bespotrebno, s obzirom da je riječ o nečemu vrlo korisnom i važnom za očuvanje zdravlja. Generalno, vrlo često čujemo kako roditelji imaju problem kada su u pitanju prvi odlasci djece stomatologu. Posebne pripreme, ohrabrivanja, ali i nagrade nakon uspješno obavljenog pregleda. Onda se zapitamo kako je to u situaciji kada je riječ o djetetu s invaliditetom.

Kao neko nepisano pravilo važi da su takva djeca često nemirna ili preplašena, što onemogućava uobičajene preglede i stomatološke intervencije, a zbog medicinskog stanja, često ti mališani imaju i fizička ograničenja poput užih vilica, zadebljanja jezika i drugih problema, što zubarima ionako zahtjevan zadatak dodatno otežaju. Ti problemi, uz neadekvatnu oralnu higijenu i činjenicu da ova djeca moraju svakodnevno piti brojne lijekove koji uništavaju zube, dovode do niza zdravstvenih problema, pa osim pokvarenih zuba, djeca i odrasli mogu imati respiratorne probleme, probleme sa srcem, glavom, a veliki broj onih starijih od 20 godina uopće nema zuba, što posljedično dovodi do dodatnih komplikacija u već teškom životu.

Djeca s poteškoćama  ne mogu, poput ostale djece, jednostavno sjesti na stolicu i popraviti zub, a zbog kvarova pate od velikih bolova. U stomatološkom liječenju djece i osoba s invaliditetom važan je interdisciplinarni pristup. Ovisno o potrebama i dijagnozi pacijenta po potrebi stomatolozi surađuju s vrhunskim psiholozima, kardiolozima i anesteziolozima. Zbog različitosti u psihičkom, fizičkom i socijalnom aspektu u odnosu na zdrave osobe, stomatolog razvija i prilagođava specifičan način komunikacije, pristup te metode terapije. Smetnje u razvoju, ponašanje i potrebe pacijenta, određuju metode liječenja kao i njihovu uspješnost.

Opća anestezija posljednja je u nizu metoda koje omogućavaju pristup i liječenje pacijenta. Općoj anesteziologiji pribjegava se u slučaju kada se niti jedna druga metoda ne pokaže uspješnom, a stanje pacijenta se pogoršava.

Stomatološka intervencija s osoba s invaliditetom

Djeci i osobama s invaliditetom zdravstvena zaštita je ograničena zbog prostornih prepreka, nedostatka stručnog osoblja za određene vrste invaliditeta, a posebno zbog nepristupačnih stomatoloških i drugih zdravstvenih usluga za djecu i osobe s intelektualnim poteškoćama. Nedostaju i programi obrazovanja medicinskog i paramedicinskog osoblja za rad s osobama s invaliditetom. Nedostaju i programi za adekvatno utvrđivanje potreba za ortopedskim i drugim pomagalima, individualnih potreba osoba s invaliditetom, te obezbjeđivanje materijala za higijenu.

Zbog nemogućnosti adekvatnog liječenja u ranijoj dobi, pacijenti stariji od 20 godina često više nemaju zube. Djeci kojoj se u ranoj dobi pruži adekvatna stomatološka njega, sačuvaju se zubi, što dovodi do kvalitetnijeg života, a izbjegava se niz dodatnih zdravstvenih problema. Činjenica je da osobe s određenim invaliditetom moraju biti podvrgnuti općoj anesteziji, kako bi im se mogla pružiti adekvatna pomoć. Jedan od primjera jeste da se pacijent s poteškoćama nalazi na hiruruškom stolu, a ne u stomatološkoj stolici, što znatno otežava rad stomatologu. Pacijent je intubiran i ne postoji mogućnost provjere zagriza, što značajno utieče na kvalitet rada. Mišići su opušteni i obraz kao i jezik ne dopuštaju manevar rada. Nije jednostavno, ali je moguće.

Stomatološke usluge u Kanotnu Sarajevo

Tragom informacija i analizirajući projekat “Životni put osobe sa invaliditetom” u realizaciji Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo također nalazimo poražavajuće informacije. Navodi se da stomatoški pregledi nisu pragođeni osobama s invaliditetom, stomatolozi nisu edukovani za rad sa osobama koje imaju višestruke intelektualne poteškoće, stomatološke usluge nisu regulisane, naprimjer anesteziolozi nisu dostupni, stomatološke usluge su jako loše i teško dostupne, stomatološki pregledi se ne rade dovoljno često, ne postoji kontinutitet u radu sa djecom kada su stomatološke usluge u pitanju, roditelji su vrlo često prinuđeni osigurati privatne preglede koji su jako skupi.

Zaista je teško sve ovo samo i pročitati, uzmemo li u obzir da je riječ o Kantonu Sarajevo, odnosno jednoj velikoj i urbanoj sredini, a onda tek da se zapitamo koliko je onda loše u manjim sredinama.

U oblasti zdravstva postoji niz problema, počevši od tretmana zdravstvenih radnika koji nisu dovoljno senzibilizirani i obučeni za rad sa osobama s invaliditetom, zatim u nekim slučajevima i nemogućnosti komunikacije (gluhih osoba) sa zdravstvenim radnicima, te nemogućnosti obezbjeđivanja pratnje za odlazak ljekaru. Ono što je naročito zabrinjavajuće jeste da je pristup određenim zdravstvenim uslugama skoro pa onemogućen ili jako otežen. Riječ je o stomatološkim uslugama za koje je izuzetno važan poseban prustup i edukovan medicinski kadar za rad sa osobama s invaliditetom. Kako bi se osobama s invaliditetom omogućilo puno uživanje ljudskih prava i osnovnih sloboda, pravo na adekvatnu zdravstvenu zaštitu zauzima skoro pa najvažnije mjesto po prioritetima, te je potrebno hitno djelovati da bi se otklonili problemi iz ove oblasti i da bi sve osobe s invaliditetom imale pravo na uživanje najvećeg mogućeg zdravstvenog standarda bez diskriminacije na osnovu invaliditeta. Poznato je da loši zubi mogu utjecati na sveukupno zdravlje, pa je iz tog razloga vrlo važno obezbijediti adekvatnu stomatološku pomoć djeci i osobama s invaliditetom.