Piše: Amina Kolašinac

Na području bivše Jugoslavije, dešavala su se ratna zbivanja koja su rezultirala masovnim kršenjem ljudskih prava, što je posebno došlo do izražaja tokom rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine. Bez obzira na to što je rat okončan prije 26 godina, naslijeđe iz ovog perioda još uvijek opterećuje pokušaje izgradnje mira, suživota, poštovanja ljudskih prava, demokratije i vladavine prava. Neke od posljedica rata u Bosni i Hercegovini su nedostatak dijaloga i tolerancije, prisutnost nacionalne i vjerske mržnje, duboka podijeljenost zajednica po etničkom principu, te neprihvatanje drugog i drugačijeg. Ukorjenjen je govor mržnje i sveprisutan kako u svakodnevnom, tako i u političkom životu, medijima i društvenim mrežama, a poruke mržnje vidljive su gotovo na svakom mjestu na javnim površinama. Njemu su izloženi kako pojedinci tako i grupe društvenih zajednica.

Govor mržnje kao začarani krug na youtube platformi

Činjenica je da je online govor mržnje začarani krug iz kojeg se ne može tek tako izaći, čak naprotiv, zahvata sve više kompletno društvo, širi se poput virusa i nema naznaka da će se u dogledno vrijeme stati u kraj tome. Kako nas je zadesio svijet digitalizacije i tehnologije, a naročito današnjih trendova poput društvenih mreža i youtube-a, svjedoci smo da se na istim pišu užasni komentari od kojih se ledi krv u žilama.

Novopečeno zanimanje “youtuber” sa sobom nosi mnogobrojne negativne posljedice, jer ispod video klipova svako može ostavljati komentare poput govora mržnje, pozivanja na linč/ubistvo. Bez obzira na to koliko imate godina, kojeg ste emotivnog stanja, odakle dolazite i ka čemu težite, online masa je nemilosrdna prema vama. Kakav god sadržaj izbacite na youtbe, uvijek će se naći neki negativan komentar, pun mržnje, omaložavanja, da vas obeshrabri i učini da se osjećate loše.

Uzeti ćemo za primjer i nedavni slučaj gdje je popularna srpska YouTuberica, influencerica i gejmerica Kristina Kika Đukić preminula  u dobi od 21 godine, gdje je oduzela sebi život. Bila je uznemiravana, godinama unazad, trpila je bullying što od strane svojih kolega a youtube-u, što od strane pratitelja. Mnogi su ubjeđeni da je upravo zbog svega sto je proživljavala, podigla ruku na sebe. To je zaista opasna situacija, ozbiljan alarm da nešto u ovom društvu ne štima, da se nešto mora radikalno promijeniti, kako bi se stalo u kraj ovakvim nemilim događajima.

Nikada ne znamo šta se dešava u nečijoj glavi, mozgu, srcu. Ne znamo sa čime se ta osoba suočava i bori, pa zašto onda pričati i pisati govorom mržnje. Možda će baš naš komentar biti okidač u nečijoj glavi da sebi učini nešto loše.

Podizanje svijesti javnosti

Naime, direktan govor mržnje nije nešto što se obično u našoj državi upućuje direktno, u ličnoj komunikaciji, ali se on izražava najčešće u online medijskom prostoru, tamo gdje je to moguće uraditi pod nadimkom. Iako ga obično nema otvoreno u medijima niti u izjavama političara, nivo komunikacije pa i uvrede koje oni prenose doprinose okruženju u kojem se on normalizuje.

Svijest javnosti je vrlo važno podići ponajprije kod roditelja i starijih ljudi, koji s generacije na generaciju prenose negativna iskustva i negativne stavove koji su ukorjenjeni u njihov mentalni sklop.

Nažalost, često se percepcija javnosti svodi na gomilu predrasuda i stereotipa koje imaju za cilj širenje mržnje i nasilje sa kojim se svakodnevno suočavamo.  Mogućnost komentara na društvenim mrežama i generalno u online sferi omogućilo je ogromnu količinu govora mržnje koji je teško istražiti i adekvatno sankcionisati. Kao društvo smo homofobni i imamo odsustvo empatije i razumijevanja jer dodatno marginalizujemo pripadnike i pripadnice LGBTI zajedinice, koji su već i bez toga dovoljno diskriminisani.

Međutim, neadekvatno kvalifikovanje krivičnih djela počinjenih iz mržnje dovode do toga da se govor mržnje najčešće sankcionice kroz kršenje zakona o javnom redu i miru, tako da počinioci prekršaja najćešće prolaze sa prekršajnim prijavama koje, ukoliko plate u roku od osam dana imaju čak i olakšicu. Indolentnost naših institucija da odgovore adekvatno na slučajeve govora mržnje u našem društvu je pitanje koje tek treba da se iznese u javni prostor i da se insistira na implementaciji zakonskih rješenja, te se tako zaštite građani od krivičnih djela govora mržnje a i zločina iz mržnje, koji najčešće idu jedan za drugim. Veliki je problem u nedovoljno edukovanim tužiocima koji neadekvatno kvalifikuju govor mržnje kao krivično djelo.

Značajan problem je i izostanak bilo kakve kulture javne diskusije. Na govor mržnje i komentare ima odgovora, ali nedovoljno. Na takav govor i komentare ima odgovora, ali ne koliko bi trebalo.

U komentarima na medijski sadržaj, ispod članaka ili na društvenim mrežama, govor mržnje i uvrede šire osobe koje obično ne mare za one koji im na to ukazuju, ne mare za osude koje se također pojave. Problem je taj nizak nivo kulture javne diskusije. Ako vidite uvrede u komentarima, oni koji reaguju na to – i oni reaguju uvredama. To je postalo uobičajeno, ali nije i široko prihvatljivo društveno ponašanje.

Za dobrobit cijelog društva, treba težiti ka tome da se stane u kraj govoru mržnje, te da se ljudi osvijeste i edukuju o toj temi i posljedicama koje sa sobom donosi govor mržnje. 

Ovaj tekst je nastao u okviru projekta “Suzbijanje govora mržnje kroz osnaživanje mladih” (“Suppressing Hate Speech Through Empowerment of Youth”) koji je finansiran od strane Ambasade Kraljevine Nizozemske u BiH kao dio MATRA (Društvena transformacija) programa. Projekat sprovode partnerske organizacije Inicijativa mladih za ljudska prava u BiH i Global Analitika.