Depresija se ubraja u najranije opisane bolesti u medicini. Riječ depresija potječe od latinske riječi deprimere što znači pritisnuti, utisnuti ili udubiti. Depresija je jedina smrtonosna bolest u psihijatriji, jer oko 15% depresivnih osoba počini samoubistvo, pa zato depresija zahtijeva ozbiljan pristup i liječenje. Klinička depresija se opisuje kao poremećaj sa tjelesnim i mentalnim karakteristikama koje mogu da poremete sposobnost pojedinca da funkcionira u društvu i radnom okruženju. Depresija se često javlja kod osoba koje su imale bolna iskustva ili doživjele degradaciju, poniženje ili sramotu ili su doživjele neki gubitak. Negativna osjećanja nastala kao rezultat razočarenja ili gubitaka u djetinjstvu, loša regulacija samopoštovanja, bijes usmjeren ka sebi i osjećanja bespomoćnosti i beznađa su tipični za depresiju. Ponavljanje iskustva iz djetinjstva i nesvjesna ranjivost predstavljaju osnovu za depresiju.
Prema SZO, depresija je mentalni poremećaj koji je predstavljen depresivnim raspoloženjem, gubitkom interesovanja ili zadovoljstva, osjećanjem krivnje sa niskim samopoštovanjem, nesanicom ili gubitkom apetita, nedostatkom energije i slabom koncentracijom. Ovi problemi mogu dovesti do suštinskog poremećaja u sposobnosti pojedinca da vodi računa o svojim svakodnevnim aktivnostima.
SZO – Svjetska Zdravstvena Organizacija, pokazuje cifre koje jasno ukazuju da će depresija uzrokovati troškove liječenja zbog koji će se vjerojatno do 2030. godine toliko povećati da će ovo biti najveći teret svih zdravstvenih sistema. Zvaničnici SZO su predvidjeli da će, u roku od 20 godina, broj pojedinaca oboljelih od depresivnog sindroma biti veći nego bilo koji drugi zdravstveni problem. Oko 450 miliona ljudi već pate od nekog mentalnog poremećaja sa invaliditetom, od kojih većina živi u zemljama u razvoju. U bogatim zemljama, isto tako, postoji depresija u razmjerama epidemije koja loše utiče na cjelokupno društvo, a uzrokovana je imigracijom ljudi iz siromašnih zemalja. Depresija predstavlja veliki problem u zemljama u razvoju, u kojima se mnogo manje resursa troši na mentalno zdravlje. Depresija je bolest kao i svaka druga tjelesna bolest od koje pate ljudi pa tako i oni imaju pravo da dobiju adekvatan tretman i njegu. SZO predviđa da će do 2020. godine, depresija biti na drugom mjestu na rang listi bolesti koje izazivaju invaliditet za sve uzraste, oba spola. Danas je depresija već drugi uzrok invaliditeta u starosnoj kategoriji 15-44 godina za oba spola zajedno.
Posljednje izvešće SZO u vezi depresije glasi:
- Od različitih eepresija je oboljelo oko 120 miliona ljudi širom svijeta;
- Depresija je među vodećim uzrocima invaliditeta u svijetu;
- Depresija može biti pouzdano dijagnostificirana i liječena u ambulantama opće prakse;
- Manje od 25% je onih pacijenata koji su imali efikasnu terapiju;
- Depresija može biti pouzdano dijagnostificirana u ambulantama opće prakse;
- Antidepresivi i strukturirane forme psihoterapije efikasni su u 60-80% pacijenata pa se oni mogu liječiti u ambulantama opće prakse. Međutim, manje od 25% je onih pacijenata koji (u nekim zemljama manje od 10%) moraju zatražiti pomoć visoko specijaliziranih psihijatrijskih ustanova.
Esther Rivers objašnjava nekoliko stvari o depresiji „…neki od nas koji smo iskusili depresiju razumijemo svoju usamljenost, svoju prekrasnu sposobnost kojom činimo da se osjećamo kao da nigdje ne pripadamo ili nemamo put. Ali, nauka pokazuje da možda postoji mnogo više vezano za ovu frustraciju nego što se to čini na prvi pogled. Ljudi sa kreativnim umom nastoje iskusiti svijet na različite načine od drugih ljudi.“
Dokaz je u porastu povezivanja kreativaca sa depresijom i drugih mentalnih zdravstvenih problema, ali ne iz razloga koji mislite. Iako su ludi umjetnik i kreativni um često bili povezivani sa mentalnim zdravstveim problemima, znanost pokazuje da kreativci osjećaju depresiju zbog interakcije njihovog mozga sa svojim okruženjem – a ne zbog njihovog rada. Neki kreativni ljudi mogu osjećati da su neobično skloni depresiji kada mi zapravo doživljavamo sasvim normalnu reakciju na svijet koji nas okružuje.
Kreativni umovi rade na različitim stepenima
Neurologinja i autorica knjige „Kreativni um“, Nancy Andereasen kaže da manje kreativni ljudi imaju tendenciju da se vrlo brzo prilagode situacijama i okruženju na osnovu onoga što im je rečeno od strane autoritativnih ličnosti, dok ljudi s kreativnim umovima doživljavaju stvari sasvim drugačije: “ova fleksibilnost im omogućava da vide stvari na svjež i nov način, što je važna osnova za kreativnost. Ali, to također znači da je njihov unutarnji svijet složen, dvosmislen i ispunjen nijansama sive, a ne crne i bijele. To je svijet ispunjen mnogim pitanjima i sa nekoliko lakih odgovora. Dok manje kreativni ljudi lakše odgovaraju na situacije na osnovu onoga što im je rečeno od strane autoritativnih ličnosti – roditelji, učitelji, svećenici ili rabini – kreativac živi u više fluidnom i nebuloznom svijetu.“ Mi doživljavamo svijet sa različitih stanovišta: dovodimo u pitanje, razmišljamo, analiziramo. To može, nažalost, dovesti do osjećaja izolacije, društvenog otuđenja ili depresije zato što smo različiti, a možda i zato što osjećamo da smo čudni ili uvrnuti. Ono što bi moglo izgledati kao „normalno“ okruženje, za kreativca to može biti stresno i introvertno u našem kompliciranom pristupu društvu.
Nismo sami
Takvi osjećaji izolacije su razumljivi i postoji mnogo ljudi koji se osjećaju tako širom svijeta. Svima nam je potrebno da pronađemo druge ljude koji su slični nama kako bi osjetili osjećaj pripadnosti. Na isti način na koji bi se političari vjerovatno osjećali nelagodno i pomalo uznemireno u plesnoj školi, isto tako naš kreativni um se osjeća razočarano kada je u pitanju uklapanje negdje gdje ne osjećamo da pripadamo. Bez pravih sredstava i pravog ohrabrenja i podrške u razumijevanju da upravo nas razlike čine posebnim, možemo skliznuti u agoniju od depresije.
Prigrlite svoju kreativnost
- Andreasen kaže da postoji nekoliko stvari koje treba zapamtiti kada je u pitanju naš kreativni um. Moramo biti svjesni naših darova, talenata i ni pod kakvim okolnostima ne smijemo dozvoliti da propadnu. Moramo čuvati naše talente i njegovati ih, kao što težimo održavati naš dragocjeni vrt. Ako blokiramo naše talente, mi blokiramo istinskog sebe što može dovesti do teške depresije. Također, moramo prigrliti naše neobičnosti – zato što ćemo vjerovatno uvijek izgledati čudno nekome ko je manje originalan od nas. Biti „uvrnut“ je daleko zanimljivije nego biti normalan. Andreasen priznaje da je to daleko češće za kreativne tipove da budu skloni mentalnim bolestima koje dolaze iz „problema sa filtriranjem ili zatvaranjem mnogih stimulansa koji dolaze do našeg mozga.“ Neki kreativci imaju tendenciju da zaziru od ljudskog kontakta zbog vrlo osjetljive ličnosti. Ali razumijevanjem i prihvatanjem naše jedinstvenosti mi pomažemo da se stekne osnova u borbi protiv depresije.
Porazna statistika pokazala je i da građani u BiH sve više koriste lijekove za smirenje i antidepresive. Teška situacija, općenito ona socijalno-ekonomska višestruko je povećala broj anksioznih i depresivnih pa tako posljednji podaci za 2012. govore kako je na takve lijekove potrošeno 12,869.743,15 KM.
Iz Udruženja psihologa BiH (2014.g.) statistički podaci govore da tokom života jedna od četiri žene i jedan od osam do deset muškaraca dožive najmanje jednu epizodu depresije. S obzirom na tešku ekonomsku situaciju, brojne negativne posljedice rata, postojanje velikog broja ljudi s PTSP-om, veliki broj nezaposlenih te uopćeno postojanje osjećaja nesigurnosti koji je danas sve prisutniji, simptomi depresije i pojava ove bolesti u BiH sve je učestaliji.
Najveća učestalost depresije je u populaciji od 45 do 64 godine, a zatim u populacijama od 18 do 29 godina i od 30 do 44 godine, odnosno u radno sposobnoj populaciji. Ono što posebno zabrinjava je tendencija sve ranijeg javljanja depresije, tako da se može očekivati da će najveća učestalost bolesti u budućnosti biti pomjerena k mlađim populacijama.
Građani BiH u velikoj mjeri zanemaruju mentalno zdravlje. Naime, svaki deveti ili deseti oboljeli potraži pomoć u psihološkom savjetovalištu, a i tad se javljaju na inicijativu drugih, navodi se iz rezultata istraživanja koje je sprovelo Udruženje psihologa BiH.
