Samopouzdanje je ozbiljna stvar, a predstavlja svjesnost osobe o sopstvenoj vrijednosti i povjerenja u sebe, preuzimanje odgovornosti za svoje postupke, prihvatanje nepovoljne situacije i volja da se iz nje nauči. Moglo bi se reći, dosta toga. Međutim, ono što samopouzdanje definitivno nije, a s čim se često miješa jesu bahatost, arogancija i sebičnost,  što je potpuno suprotno od samopouzdanja. Iza ovakvog ponašanja ne stoji povjerenje u sebe već duboka nesigurnost. Osoba sa zdravim samoupouzdanjem više uživa u sopstvenom životu, zna da uživa u sadašnjem trenutku i generalno je možemo smatrati sretnijom. Takvim ljudima je dobro sa samima sobom, pa društvo biraju onda kada žele, a ne zbog toga što ne mogu da žive bez tuđe podrške i pažnje. Samim tim, drugi ljudi vole da s njima provode vrijeme, jer ne crpe njihovu energiju. Kada se osoba sa samopouzdanjem suoči s problemom, ona to čini stabilno i mnogo manje rastreseno, jer to prihvata kao još jednu priliku za učenje. Čovjek koji se trudi da radi posao najbolje što može naravno da mora ponekad i pogriješiti. Ali, različito je ako taj neuspjeh interpretira kao „ja sam neuspjeh”, a drugačije ako interpretira kao „nisam uspio ovog puta“. Ova druga interpretacija ostavlja prostor za sljedeće pitanje koje glasi „šta treba da uradim drugačije”.

Osobe sa samopouzdanjem nisu sebični, spremni su da pomognu drugima, jer se ne ponašaju po principu ograničenog dobra (po tom principu ne može biti dobro i meni i tebi, jer ako je tebi dobro ti trošiš više, a meni ne ostaje ništa). Vaše samopouzdanje ima direktan uticaj na vaš život, kao i na vaše bliže i dalje okruženje. Drugim riječima, vaše samopouzdanje je energija kojom vi direktno utičete na ljude oko sebe, a ako je vaša energija blokirana vašim potisnutim osjećanjima, onda ste vi najveća žrtva te blokade.

Melanie Greenberg, psihologinja i autorica nekoliko knjiga napisala je članak o izvorima našeg nedostatka samopouzdanja. Ona smatra da postoje tri glavna razloga za ovaj problem, a svaki od njih se može uspješno savladati, ali tako što ćemo prvo razumjeti uzroke naših strahova.

Razlog 1: skorašnji neuspjeh ili odbijanje

Akademici koji vode istraživanja fenomena sreće otkrili su sljedeće: stepen sreće koji mi doživljavamo zavisi do 40% od nedavnih događaja u našim životima. Kraj veze, smrt nekoga nama bliskog, nezaposlenost ili bolest imaju najviše štetnih efekata na našu sreću, a budući da nesreća ima efekat na naše samovrednovanje moguće je da vaše samopouzdanje opada kao rezultat takvih iskustava. Psiholog G. Winch tvrdi da ljudi koji imaju loše mišljenje o sebi pate od svojih neuspjeha duže. Kada npr. izgubimo posao to može dovesti do ponovnog pojavljivanja starih misli o navodnom ništavilu što im daje snagu. Važno je shvatiti da je neuspjeh dio života, a ako osoba uspijeva da postigne svoje ciljeve bez obzira na propuste, to može djelovati kao snažan stimulans za prevazilaženje nedostatka samopouzdanja.

Kako prevazići nedostatak samopouzdanja uzrokovan neuspjehom?

Dajte sebi vremena da se prilagodite novim uslovima; ne izolujte se, umjesto toga radite ono što ste pronašli da vam je zanimljivo i što izaziva radoznalost. Razgovarajte sa svojim prijateljima i porodicom još više kako bi odvratili sebe od negativnih misli i neka vam oni pomognu da se osjećate sigurno. Razgovarajte o svojim neuspjesima sa ljudima kojima vjerujete; nemojte odustati, držite se uporno na putu da ostvarite svoje ciljeve. Budite spremni da usvojite novu strategiju.

Razlog 2: društvena anksioznost

Mnogi od nas se razumljivo plaše situacija u kojima moramo razgovarati s ljudima koje ne poznajemo – na zabavama, porodičnim okupljanjima, na razgovoru za posao, jer brinemo se da li će nas ljudi ocijeniti na pogrešan način, obraćamo pažnju na naše negativne osobine i to nas dovodi da patimo od nedostatka samopouzdanja. Gotovo svi mi smo imali negativno iskustvo u našim interakcijama sa drugim ljudima – bili smo odbijeni od strane naših vršnjaka ili smo bili zadirkivani u školi, a rezultat straha od društvene interakcije i odbijanja se nastavio manifestovati i kad smo postali odrasli. Korijeni ovog straha mogu ići još dublje ako nas naši roditelji porede s onima osobama koje se nalaze u našem okruženju, koristeći negativnu konotaciju, kritikujući nas ili nisu impresionirani našim uspjesima. U pravilu, ova manifestacija nedostatka samopouzdanja se temelji na iskrivljenom razumijevanju koliko ljudi oko nas ima udjela u našoj ličnosti. U stvarnosti, većina ljudi su okrenuti sebi i uopšte ne stvaraju utisak o vama i vašem ponašanju koje nije previše negativno ili kritično. Kada ljudi donose odluku o nekom drugom to često rade samo da bi poboljšali svoju nisku ocjenu sebe. Ta presuda će često biti površna i utemeljena samo na onome što od vas vide na površini. Stoga, da li je zaista vrijedno brinuti o tome?

Kako prevazići strah od društvene interakcije?

Raspravljaj se s tim svojim unutrašnjim kritičarem; podsjetite same sebe na svoje kvalitete: imate dobar smisao za humor, dobar ste prijatelj, vješt umjetnik. Šta god da je, definitivno postoji nešto dobro u vezi vas što te može učiniti ponosnim. Ako morate da razgovarate sa ljudima koje ne poznajete dobro, razmislite o temama na koje se možete fokusirati; ako pokušate da izbjegnete društvene interakcije stvari će se samo pogoršati. Otiđite na tu zabavu ili sastanak čak i ako se osjećate veoma nervozno. Važno je iskustvo, a ono dolazi samo sa praksom, te tako postavite sebi realne ciljeve. Čak i kratak razgovor na zabavi sa nekoliko stranaca može da postane važan prvi korak i fokusirajte se na druge ljude, posmatrajte ih –  ispitajte kako izražavaju svoje emocije i šta oni kažu. Ovo vam može pomoći da izbjegnete prekidanje svojih osjećanja i pomoći vam da naučite nove metode komunikacije sa ljudima.

Razlog 3: perfekcionizam

Neki ljudi postavljaju veoma visoke standarde za sebe u svemu što rade. Oni su uvjereni da bi trebalo da dobijaju samo najviše ocjene, imaju samo najtalentovaniju djecu, najljepšeg/najljepšu supruga/suprugu, najvjerovatnije i posao. Nažalost, ne ispadne sve u životu onako kako želimo i ne zavisi sve od nas. Postoje neke stvari koje ne možete da kontrolišete: šefa, nezaposlenost, gene i mnoge druge stvari. Ako konstantno osjećate razočarenje zbog osjećanja da niste savršeni kao što bi trebalo da budete, onda ćete jednog dana završiti sa nultim samopouzdanjem. Ovo zauzvrat može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema: depresija, nesanica, poremećaji u ishrani, hronični umor.

Kako se boriti protiv perfekcionizma?

Procijenite sebe prema naporima koje ulažete u nešto (što je u vašoj moći da promijenite), a ne prema rezultatima svojih postupaka (koji često ne zavise od nas). Postavite sebi pitanje: da ste 10% savršeniji u bilo kojoj oblasti vašeg života, da li bi sigurno dobili rezultat koji želite? Ako je odgovor ne, onda to jednostavno nije vrijedno trošenja vremena i energije. Perfekcionizam je izgrađen po principu „sve ili ništa“. Pokušajte uvidjeti da stvari u životu nikad nisu crne i bijele – one su nijanse sive. Da li uzimate u obzir okolnosti kada sebe procjenjujete? Da li ste saznali nešto novo, čak i kad niste postigli idealan rezultat? Samovrednovanje perfekcionista nikad nije stabilno. Oni su zadovoljni sobom kada sve ide po planu, a mrze sebe kad im je život prosječan.

Naučite da volite sebe ma šta god da se dogodi.