Centar za društveno istraživanje Global Analitika iz Sarajeva od osnivanja je uključena u prevenciju i suprotstavljanje društvenim pojavama koje su povezane sa nasiljem, sa fokusom djelovanja na prevenciji nasilnog ekstremizma. Moje kolege i ja osobno smo bili pozvani i učestvovali na niz međunarodnih događaja gdje smo sticali nova znanja i razmjenjivali iskustva o prevenciji nasilnog ekstremizma, a takođe smo vršili i niz istraživanja na ovu temu. Lično sam prisustvovala konferencijama i treninzima u Marshal centru, EU RAN (Radicalization Awarenes Network), Švedskoj, Albaniji, Bugarskoj i državama regiona, tako da mogu reći da dobro poznajem stanje po problematici nasilnog ekstremizma.
Povodom svirepog i podmuklog ubistva sa umišljajem dvojice pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo, konsultovala sam se sa domaćim i međunarodnim stručnjacima koji imaju višegodišnje praktično iskustvo, te se bave izučavanjem problema nasilnog ekstremizma. Ono što je zajedničko u mišljenju svih stručnjaka, a sa čime se i ja slažem, jeste da ovo djelo ima odlike terorizma. Što potkrepljujemo popisom nekih osnovnih karakteristika terorizma koje su ispoljene ubistvom policajaca:
- akt nasilja,
- izazivanje straha,
- ostvarivanje političkih (kriminalnih) ciljeva,
- prenošenje određene poruke,
- organizovanost,
- brutalnost, nemoralnost i iracionalnost terorističkog akta,
- izbor žrtve i objekta napada,
- protivzakonitost terorističkog akta
Takođe, po važećim odredbama Krivičnog zakona BiH, djelo terorizma tretirano je u tačkama 201. i 202., a stavke (1), (2), (3) i (5,), se mogu povezati sa ubistvom policajaca:
Član 201. (1) Ko počini teroristički čin s ciljem ozbiljnog zastrašivanja stanovništva ili prisiljavanja organa vlasti Bosne i Hercegovine, vlade druge zemlje ili međunarodne organizacije, da što izvrši ili ne izvrši, ili s ciljem ozbiljne destabilizacije ili uništavanja osnovnih političkih, ustavnih, privrednih ili društvenih struktura Bosne i Hercegovine, druge zemlje ili međunarodne organizacije, kaznit će kaznom zatvora najmanje pet godina.
(2) Ako je uslijed krivičnog djela iz stava 1. ovog člana nastupila smrt jedne ili više osoba, učinitelj će se kazniti kaznom zatvora najmanje osam godina.
(3) Ako je pri učinjenju krivičnog djela iz stava 1. ovog člana učinitelj neku osobu s umišljajem lišio života, kaznit će se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.
(5) Teroristički čin, u smislu ovog člana, podrazumijeva koju od sljedećih radnji, koja s obzirom na svoju prirodu ili kontekst može ozbiljno oštetiti državu ili međunarodnu organizaciju: a) napad na život osobe koji može prouzrokovati njezinu smrt; b) napad na fizički integritet osobe.
Ako se ovim činjenicama doda i to da su policajci mučki ubijeni, bez ostavljanja šanse za samoodbranu, te da su bili na službenoj dužnosti, da su ubice koristile vojno naoružanje, da se radi o obučenim i hladnokrvnim ubicama koji su još na slobodi i predstavljaju opasnost po sigurnost svih građana Bosne i Hercegovine, onda je još manja dilema da li se radi o terorističkom aktu. Ono što zabrinjava jeste činjenica da se Tužilaštvo BiH još nije oglasilo, a ne da su okarakterisali ovo ubistvo terorističkim djelom. Bez imalo namjere politiziranja, ili unaprijed kritikovanja bilo koga, koristeći isključivo činjenice, želim da naglasim da je Tužilaštvo BiH, kao i druge institucije različito djelovalo u nekim drugim slučajevima. Na primjer u slučaju oružanog napada na policajce MUP-a RS u Zvorniku, kada je Tužilaštvo samo dan nakon ovog zločina formiralo tim za istragu terorističkog napada u Zvorniku i djelo okarakterisalo terorističkikm napadom. Takođe je Tužilaštvo BiH povodom navedenoga zločina predložilo mjere pritvora za dvije osobe, što se može vidjeti u zvaničnim izvještajima Tužilaštva BiH.
Kao predstavnika mlade generacije, te kao aktivisticu iz nevladinog sektora, iznenađuje me i činjenica da se predstavnici međunarodnih organizacija takođe nisu oglasili, a posebno me to čudi za one organizacije koje u Bosni i Hercegovini provode aktivnosti i projekte na prevenciji nasilnog ekstremizma koji vodi u terorizam.
Izražavamo duboku ličnu razočaranost, kao i razočaranost mnogih predstavnika nevladinog sektora, stručnjaka-praktičara, građana i mladih u Bosni i Hercegovini, koji su nas od sinoć kontaktirali, kao i u samozvane stručnjake za problematiku nasilnog ekstremizma i radikalizma, koji nisu našli za shodno da javno prokomentarišu ovaj gnusni čin ubistva sa elementima terorizma. Posebno nas boli činjenica da ti samozvani eksperti zarađuju na stotine hiljada dolara u zadnjih pet godina na ispraznoj priči o nasilnom ekstremizmu, nerijetko šaljući negativnu sliku o Bosni i Hercegovini i o ljudima u našoj državi. Ti samozvani eksperti su godinama prisutni u medijima i komentarisali su terorističke napade od Evrope do Sirije, često bez ikakvih dokaza ili empirijskih istraživanja stvarali famu od opravdane opasnosti od terorizma, i što je cinično to rade i danas, iako već 3 godine u Bosni i Hercegovini nisu zabilježena djela povezana sa terorizmom, niti je bilo odlazaka na strana ratišta. Kada su samozvani eksperti i pisali o odlascima na strana ratišta, uglavnom su govorili o onima koji su boravili na sirijsko-iračkom ratištu, ali ne i o onima koji su boravili i borave i dalje na ukrajinskom ratištu. Takođe je vrlo važno napomenuti i angažman osoba od strane međunarodnih organizacija koje se lažno predstavljaju poput psihologa, pedagoga i sl.
Pozdravljamo aktivnosti međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini koje sa krajne dobrim namjerama realizuju projekte i podržavaju institucije BiH u prevenciji nasilnog ekstremizma koji vodi u terorizam, kao što su Misija OSCE-a u BiH i Međunarodna organizacija za migracije u BiH (IOM), međutim razočarani smo u njihove načine rada i angažovanje upravo ovih samozvanih eksperata. Preko ovih, ali i drugih međunarodnih organizacija koje djeluju u BiH, samozvani eksperti osim što obmanjuju javnost, vrše i lična bogaćenja, te se odaje dojam da ponekad i svjesno uveličavaju stvarne opasnosti kako bi oni imali više angažmana. Nije normalno da samozvani ekspert dobije ogromna sredstva za desetine istraživanja, koja nemaju gotovo nikakav uticaj na stvarnu prevenciju nasilnog ekstremizma, da bi takođe kada je postala aktuelna migrantsak situacija u BiH, dobio sredstva za istraživanje i te pojave. Na sve ovo sam upozoravala predstavnike navedenih organizacija, ali bezuspješno.
Da ima i pozitivnih primjera, navodim i želim pozdraviti Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država u BiH, koja svojim djelovanjem pokazuje brigu za sigurnost svih građana i države BiH, često više i od pojedinih političara koji su na najvišim državnim funkcijama. Ovom prilikom ističem profesionalizam pripadnika državnih i entitetskih policijskih sigurnosnih agencija koje su izvrsno sarađivale i u slučaju ubistva pripadnika MUP-a Republike Srpske, a sarađuju i danas u istrazi ubistva policajaca MUP-a Kantona Sarajevo.
Sve ovo i druge neadekvatne mjere koje se poduzimaju u BiH na prevenciji nasilnog ekstremizma, kao i na prevenciji drugih pojava koje ugrožavaju sigurnost građana Bosne i Hercegovine, utiču na to da imamo ovakvo stanje i da postoje zločinci koji su spremni na ubistvo policajaca.
Šta da misle građani Bosne i Hercegovine, da li su sigurni, da li se mogu preduprijediti ovakvi zločini, da li država može učiniti više na poboljšanju nivoa sigurnosti, da li silne međunarodne organizacije mogu poboljšati svoj rad i angažovati adekvatne stručnjake?!
Na ova i sva druga pitanja odgovore trebaju dati odgovorni od tužilaštava, preko ministarstava, do predstavnika međunarodnih organizacija koje treba da pomažu Bosni i Hercegovini u stvaranju uslova za sigurnije društvo.
Anesa Agović
