Piše: Haris Kolašinac
Svjetska zdravstvena organizacija je 2011. godine procijenila da približno 15% svjetske populacije živi s nekakvim oblikom invaliditeta. Drugim riječima, osobe s invaliditetom predstavljaju najveću manjinu na svijetu i kao takvu, socijalno ugroženu. Pa šta onda znači sport u životu osoba s invaliditetom?
Međutim, što je invaliditet kasnije došao u život neke osobe, to je sport tim osobama uveden u potrebe rehabilitacije i oporavka, gdje prestaje svako daljnje bavljenje sportom. Među pozitivnim uticajima sporta kod osoba s invaliditetom spada pretpostavka da je aktivnost interakcija s ljudima koja nam u svakom slučaju može donijeti samo zadovoljstvo.
Drugo objašnjenje pozitivnog utjecaja tjelesne aktivnosti na našu psihološku dobrobit temelji se na pozitivnim osjećajima i razmišljanju koje se javlja nakon te aktivnosti. Tačnije, nakon što smo svladali neki tjelesno zahtjevan zadatak, vjerojatno ćemo doživjeti osjećaj samoefikasnosti. Ovaj osjećaj definiše se kao uvjerenje da smo sposobni udovoljiti zahtjevima zadataka koji se postavljaju pred nas, a dovodi do osjećaja postignuća i ponosa, što posljedično umanjuje negativne emocije i depresiju.
Sport osoba s invaliditetom kroz historiju
Sport osoba s invaliditetom postaje poznat u svijetu sredinom 20. stoljeća. Godine 1924. u Parizu su se održale prve igre u svijetu za osobe s invaliditetom pod nazivom “Međunarodne igre gluhih”, koje su kasnije preimenovane u “Olimpijske igre gluhih”. Godine 1932. u Škotskoj je osnovano prvo društvo golfera s tjelesnim invaliditetom tj. Nedostatkom jedne ruke. Nakon drugog Svjetskog rata 1945. godine američki veterani su otkrili košarku u invalidskim kolicima. Prvo takmičenje osoba s tjelesnim invaliditetom je održano u rehabilitacijskom centru za osobe s povredom kralježnice 1948. godine, a organizator takmičenja bio je dr. Ludwig Guttman, njemački neurolog koji je smatrao da je sport vrlo bitan za brži oporavak. Dr. Guttman je organizirao i takmičenje u streličarstvu osoba u invalidskim kolicima u Londonu, te se on smatra i osnivačem odbojke u kolicima. Godine 1953. osnovan je prvi odbojkaški klub u Nizozemskoj. Prvo međunarodno takmičenje osoba s invaliditetom u kolicima je održano 1952. godine između Velike Britanije i Nizozemske. Godine 1977. održan je prvi turnir tenisa u invalidskim kolicima u Los Angelesu.
Sport je bio vrlo bitan u rehabilitacijskim centrima poslije Drugog svjetskog rata. U Parizu 1964. godine je službeno osnovana Međunarodna sportska organizacija za osobe s invaliditetom (ISOD).
Nadalje, sport je izrazito važan za formiranje identiteta. Sportaše s invaliditetom se sve češće gleda prvo kao sportaše, a tek onda kao osobe s invaliditetom. Također, organizirana fizička aktivnost unutar sportskih klubova i zajednica ima veći efekt na mentalno zdravlje i socijalnu inkluziju pojedinca od same aktivnosti. Naime, učestvovanje u grupnoj fizičkoj aktivnosti potiče socijalizaciju što je važna komponenta razvoja identiteta.
Osobe s invaliditetom kroz sport postižu veću ravnopravnost u društvu. Drugi ljudi drugačije gledaju na njih i na invaliditet, manje ih se boje, a više im se dive. Mijenja se percepcija u javnosti i ljudi shvataju da osobe s invaliditetom mogu više nego što drugi misle.
Osobe s invaliditetom sportom obogaćuju svoj društveni život i stvaraju nova prijateljstva. Svaka osoba treba imati pristup svim sportovima bez obzira na tjelesni ili mentalni nedostatak.
Osobe s invaliditetom svakodnevno nailaze na razne prepreke i barijere u svom životu, a to su psihološke, socijalne i fizičke barijere. Psihološke barijere se odnose na mišljenje drugih ljudi kao što su diskriminacija, sažalijevanje, niska očekivanja i predrasude prema osobama s invaliditetom. Socijalne barijere su većinom ne prihvaćanje i nepružanje usluga osobama s invaliditetom kao što su razni sportski klubovi, škole, radionice, igraonice, radna mjesta itd. Fizičke barijere se odnose na neprilagođenost javnih mjesta kao što su javni gradski prijevoz, državnih ustanova, bolnica, radnih mjesta, škola, sportskih centara i mjesta boravka osobe. Osobe s invaliditetom većinom imaju i financijskih problema zbog nezaposlenosti i niskih primanja socijalne pomoći te im to otežava kupnju sportskih pomagala koja su im prijeko potrebna da bi se bavili sportom. Sve ove barijere osobama s invaliditetom otežavaju život, a time i sprječavaju bavljenje sportom. Barijere osoba s invaliditetom svakim danom su sve manje, ali i dalje su prisutne u društvu.
Osobe s invaliditetom najčešće krenu s rekreacijskim sportom koji se kasnije pretvara u vrhunski sport. Vrhunski sport osoba s invaliditetom je sličan sportu zdravih sportaša. Za vrhunski sport sportaš treba imati jaku volju, mnoga odricanja u životu i naporno vježbanje.
Paraolimpijske igre su sportski događaj koji se održava svake četiri godine. Paraolimpijske igre dijelimo na zimske i ljetne paraolimpijske igre. Prve Paraolimpijske igre su održane 1960. godine u Rimu. Na prvim paraolimpijskim igrama takmičilo se 400 sportaša. Godine 1988. paraolimpijske igre se počinju održavati iste godine i na istim terenima gdje i Olimpijske igre.
Također, uključenje u sport može pružiti sportašima s invaliditetom socijalizaciju unutar većih grupa, koje mogu dovesti do jače motivacije i povećane samodiscipline, kao rezultat timske motivacije. Zajedničko djelovanje sporta je fenomen kada sportaši koji treniraju s drugima, boljih sposobnosti, djeluju motivirajuće na osobe s invaliditetom u cilju još predanijeg angažmana.
Za neke sportaše s invaliditetom uključivanje može biti učinkovit put za unapređivanje “zajedničkog djelovanja”.
Svi se rađamo različiti, ali sa istim životnim ciljem
Invaliditet je dio ljudskog stanja. Zbog načina i stila života kojim danas živimo, sve više osoba doživi neki oblik privremenog ili trajnog oštećenja organizma te oni koji prežive do starosti doživjet će sve veće poteškoće u funkcioniranju. Osobe s invaliditetom nalaze se u boljem položaju u društvu nego što je to bilo u prošlosti, ali nažalost i dalje postoje razne barijere koje im onemogućavaju potpuno normalan način života. Fizikalna terapija je vrlo bitna komponenta u životu osoba s invaliditetom i može puno doprinijeti u poboljšanju kvalitete života. U današnje vrijeme sve se više potiču sportsko rekreacijske aktivnosti kod osoba s invaliditetom zbog toga što obuhvaćaju širok spektar pozitivnih učinaka. Sport je optimalan oblik aktivnosti koje bi društvo trebalo prilagoditi osobama s različitim vrstama i stepenima oštećenja na način kojima njima najbolje odgovara.
Svi se rađamo različiti, ali sa istim životnim ciljem. Ne trebamo praviti razlike između ljudi, jer svi želimo stvoriti porodicu, školovati se, zasnovati radni odnos i sve ono što je normalno kroz životni period. Shodno tome, budimo solidarni i prijatni u svakoj situaciji prema osobama s invaliditetom.
Dajmo im motivaciju a ne diskrimanciju!
