Piše: Rinat Kevrić

Dodir sunčevih zraka, nježni zagrljaj vjetra, osjećaj mentalnog smiraja u prirodnom okruženju –   bi u apokaliptičnom scenariju budučnosti moglo postati rijetkost. Put kojim korača čovječanstvo ne uključuje brigu o prirodi. U tom kontekstu, proročanske riječi Marka Aurelija: „da sve što činimo sada, odjekuje u budućnosti“ mogu se shvatiti u kontekstu degradacije ekosistema. I zaista, sve afirmativne radnje koje poduzimamo u realnom vremenu, a tiču se ekosistema, nose ključ koji otključava zeleniju budućnost ljudske rase.

Nažalost, svijet je trenutno suočen sa brojnim i velikim izazovima. Svakako, jedan od goručih problema današnjice je očuvanje i zaštita postojećeg ekosustava, radi dobrobiti budućih generacija. U tom kontekstu, na međunarodnom nivo, ali i državnom, organiziraju se brojne konferencije i okrugli stolovi posvećeni ovom problemu, a sve u cilju veče osvještenosti građana i ukazivanja na značaj/važnost ovog problema. Međutim, izvještaji sa terene ne ukazuju na poboljšanje situacije, nego naprotiv, situacija je loša sa tendencijom da se pogorša. Ako se nastavi ovom dinamikom degradiranja okoliša, koju diktira globalna utrka za profitom, svijet bi se ubrzano mogao suočiti sa nepovratnim problemom. Prognoze brojnih stručnjaka iz ove oblasti ukazuju da klimatske promjene mogu doprinijeti daljnoj i bržoj degradaciji ekosistema.

Uočene klimatske promjene već imaju dalekosežne posljedice na ekosustave, gospodarstvo, ljudsko zdravlje i dobrobit građana Europe, navodi Evropska agencija za okoliš (European Enviroment Agency).

Globalizacija između profita i klimatskih promjena?!

Globalizacija kao osnovni pokretač promjena u svijetu pokazuje izrazite preferencije prema rabotama koje donose profit. U svemu tome, humanizam, altruizam, ljudska prava ne vrednuju se na pravi način, ali zato beskrupulozno vođenje biznisa koje omogućava enorman profit je na vrhu željenih osobina u našem društvu. Razvoj nauke diktira razvoj tehnologije koja opet, u konačnici, donosi uvećanje kapitala, kako navodi eminentni profesor sarajevskog univerziteta i jedan od najistaknutijih pravnih eksperata,  Ćazim Sadiković. Tako besomučna utrka za profitom ne mari mnogo za zelenu budućnost i komoditet budućih generacija, naprotiv, u duhu globalizacije, fokus se stavlja na sve ono što može donijeti profit, pri tome, ne mareći mnogo za posljedice, jer u tom svijetu, mjesta za brigu o ekosistemima i nema.

Također, nepoznat pojam u tom svijetu je i preuzimanje odgovornosti za svoje postupke, osim naravno, kada treba deklarativno stati u zaštitu ljudskih prava. U svijetu današnjice lični interesi kotiraju iznad svih moralnih postulata, a vodeći protagonisti takvog beskrupuloznog odnosa spram prirode i budućih generacija, na kraju krajeva, ne pokazuju interes za ostvarivanjem društvenog dobra (čast pojedincima), oni su uglavnom, vođeni makijavelističkim svjetonazorm (cilj opravdava sredstvo), gdje se uvijek u prvi plan stavljaju lični interesi i profit.

U tako sumornoj atmosferi današnjice vlastodršci koji mogu doprinijeti zaštiti ekosistema svojim odlukama, nažalost, u prvi plan stavljaju profit i poduzimaju radnje koje će dovesti do gomilanja kapitala i ostanka na vlasti. S druge strane imamo ekoaktiviste/ice koji vođeni altruističkim pobudama žele doprinijeti očuvanju prirode za dobrobit svih nas i stvaranju „zeleniju“ budućnosti za naša pokoljenja. U svojoj nesebičnoj borbi potpomognuti su i od Vijeća za ljudska prava UN-a, koje je donijelo rezoluciju kojom se prepoznaje pravo na zdrav, čist i održiv okoliš kao jedno od ljudskih prava. Prema zakonu ovo bi značilo da borba aktivista/ica ima zakonsko uporište, kako u međunarodnim tako i domaćim dokumentima, i da su protesti aktivista/ica, u kontekstu, očuvanje zdravog okoliša, sasvim legitiman način izražavanja nezadovoljstva. De facto, mi živimo u društvu gdje se narcističke vrijednosti visoko vrednuju, nažalost, gdje utrka za uvećanjem kapitala ne mari mnogo za ljudska prava.

Eko-mafija u koliziji ljudskih prava

Međutim, ono što vidimo u realnosti u našoj domovini je dijametralno suprotno od proklamovanih globalnih ciljeva i u direktnoj je koliziji sa zakonskim odredbama koje je propisala međunarodna zajednica, a usvojila naša država. Česte degradacije ekosistema radi ostvarivanja profita je učestala pojava u našoj državi, a sprega općinske uprave i eko-mafije je surova realnost bosanskohercegovačkog društva. Ovakav modus operandi nije jedinstven za našu državu nego je globalni problem. Eko-mafijši nisu pripadnici mafije u klasičnom smislu, odnosno, nisu mafijaši prikazani u filmu „Kum“, ali zbog svojih sklonosti ka ilegalnim poslovima, odsustvom moralnih skrupula i pribavljanju materijalnih srestava na sumnjiv načim zaradili su, s punim pravom, epitet mafija.

Kada se problematizira zaštita ekosistema u našoj državi najprije nam na pamet padaju nelegalne deponije i u tom kontekstu redovno možemo vidjeti, putem raznih medija i portala, proteste građana za zaštitu rijeka, šuma i sl. Uvijek kada gledamo reportaže u vijestima ovakvim aktivnostima građana/nki imamo i priliku poslušati isprazne izjave predstavnika/ica vlasti koje ostaju na nivou deklerativnih izjava. Situacija u bosanskohercegovačkom društvu u ovoj oblasti je izuzetno teška i veliki broj općina ima problem sa nelegalnim odlaganjem otpada, a čak kada i postoje pravni preduslovi za skladištenje smeća to, vrlo često, nije u skladu sa propisima.

Da ukupna situacija bude teža u kategoriju nelegalnih deponija se ubrajaju i divlje deponije koje na području općina niču kao gljive poslije kiše. Tako pored ne baš lijepog vizualnog prizora nelegalne deponije su i izvor raznih zaraza za okolni biljni i životinjski svijet i na njih se vrlo često odlažu infektivni i toksični otpad, a sve to u zbiru doprinosi degradaciji okolnog ekosistema. Pored neosporne činjenice da svojim izgledom strše u prirodi one i negativno utiču na eventualni razvoj turizma na tom području.

Ove činjenice posmatrane iz ugla ljudskih prava su apsolutno neprihvatljive. Mi živimo u eri ljudskih prava (iako se brojni autori i intelektualci neće složiti) i u tom smislu proklamovana ljudska prava se trebaju poštovati integrativno, a ne samo ona koja nam se sviđaju ili ona koja idu u prilog našem poslovanju. Zemlja Bosna i Hercegovina ja članica UN-a i kao takva, pravno se obavezala na poštivanje međunarodnih dokumenata iz kataloga ljudskih prava. Zbog svega toga potpuno je neshvatljivo ponašanje pojedinaca koji potrebu za brzorastućim profitom stavljaju iznad dobrobiti cjelokupnog društva i budućnosti novih generacija.

Ovaj tekst je izrađen uz podršku projekta „Misli o prirodi!“ koji implementira Centar za promociju civilnog društva, a finansijski podržava Švedska. Sadržaj ovog materijala je isključiva odgovornost Global Analitike i ne odražava nužno stavove Centra za promociju civilnog društva i Švedske.