Bilo bi apsurdno tvrditi da su ljudi rođeni sa već formiranim karakterom, posebno se osvrćući na nasilne karakteristike. Takvi aspekti ljudske ličnosti kao nasilne prirode se uče, jer se ljudi ne rađaju nasilni. Ljudi uče po iskustvu, a danas i u razgovoru, čitanju, pisanju itd., također apsorbujući podatke drugim sredstvima. Uzroci nasilnog ponašanja su brojni, različiti i kompleksni. Bio bi potreban jako veliki članak da se svi razlozi objasne i analiziraju.
Ne smije se zanemariti i mogućnost da će neki pojedinci vjerovatnije biti više nasilni u odnosu na druge, odnosno da imaju predsipozicije da češće budu izvršioci nasilja od drugih. Međutim, to nije, zbog njihovog genetskog koda, već do njihovog okruženja u mladosti i uticaja koje oni dobijaju tokom ove ključne ere u razvoju njihove ličnosti i navika. Ako se čovjek rodi u porodici koju su zahvatila teška vremena, onda može osjetiti potrebu da se pretvori u nasilnu osobu, ali se takav ipak nije rodio. Otklanjajući nekoliko slučajeva gdje geni igraju važnu ulogu, kod većine ljudi, okolina je glavni uzrok nasilne prirode. Naime, to može dati izgled nekoga koji je oduvijek bio nasilan, a time i očigledno rođen na taj način. Djeca nasilnih roditelja često postaju i sama nasilna, odnosno mogu postati dio “začaranog kruga” nasilja – žrtva može postati nasilnik.
Iako je nejasno koliko geni igraju ulogu u formiranju ličnosti ljudi, očigledno je da odgoj igra u većini slučajeva veću ulogu od prirode u ovim stvarima. Čovjek reaguje na okolnosti kao i sve životinje, te tako i reaguje na različite stimulacije na način na koji misli da je najbolje shodno svojim prethodnim iskustvima kroz svoje sjećanje, ili u mladom dobu prema nekom instinktivnom i razigranom pravcu uma. Kako smo stariji, sve više se oslanjamo na memoriju, a manje na ovu razigranost u učenju da reagujemo na stimulanse, kada ne koristimo uglavnom naše sjećanje, osim u slučajevima ekstremnog straha, bol i sl., gdje se vraćamo na instinktivno ponašanje.
- Djeca nisu rođena nasilna – djeca uče kako da postanu nasilna
Zbog toga što djeca uče nasilje, oni mogu to i zaboraviti ili prevazići. Djeca postaju nasilna iz različitih razloga, ali izvjesni faktori vjerovatnije prouzrokuju da dijete bude više nasilno od drugih, kao što su siromaštvo, izloženost nasilju kroz posmatranje u najužoj okolini, biti žrtva nasilja ili gledanje nasilja na TV-u, opravdavanja nasilja iz mitoloških razloga, opravdanje prethodnih zločina počinjenih u ime režima, klase i vjere. Na primjer, dijete koje pati od zanemarivanja ili zlostavljanja od svojih roditelja vjerovatno je da će postati nasilno. Izlaganje djeteta svađama između roditelja takođe može doprinijeti da dijete postane nasilno.
Agresija nije jedna odlika, ili lako opisani sistem ponašanja. To nije stvar koja je evoluirala kao paket, već je to zbir ponašanja koji ima dinamičan i komplikovan spektar izraza. Antropolozi, biolozi i psiholozi primjećuju različita ponašanja i obrasce “agresije” kada se brane protiv planiranja napada, od majke koja brani svoje dijete, od predatora koji brinu o plijenovima, agresije izazvane strahom, agresije vezane za seks i teritorijalne agresije.
- Naučimo djecu da poštuju i vole jedni druge
How children react to the subject of violence against women ❤❤Credits: Fanpage.it
Posted by Brotality on Samstag, 8. Juli 2017
Sljedeći video je postao viralan u posljednje vrijeme na društvenim mrežama, s obzirom da dokazuje tezu da djeca najprije nisu nasilna, te da najprije žele da poštuju i vole jedni druge. Ovaj video pokazuje razliku u emocionalnom i ponašajnom reagiranju djece na različite vrste uputa od strane odraslih. Tako djeca prihvataju slijeđenje pozitivne upute da pomiluju djevojčicu i pokušaju je nasmijati i takvo je ponašanje prožeto emocijama radosti i zadovoljstva. S druge strane, izostaje ponašajna reakcija na uputu koja bi dovela do nanošenja boli različite vrste vršnjakinji. Psihološki gledano, djeca do određene starosne dobi su znatno sklonija empatijskom djelovanju i slijeđenju prosocijalnih, a ne destruktivnih oblika reagiranja. Tako su poznati primjeri da kad npr. desetogodišnjak uvidi da se njegov vršnjak utapa u vodi, kreće u spašavanje prije negoli znatan broj prisutnih odraslih posmatrača događaja.
Stoga je poruka roditeljima, ali i svima koji učestvuju u razvoju djece da kroz odrastanje osiguraju, pruže i produže pružanje topline, ljubavi i pažnje koja će im osigurati osjećaj voljenosti, vlastite vrijednosti i suosjećanja za druge. Takođe, vrlo je važno da se djetetu pruži i dovoljno čvrstine i jasnog usmjeravanja u odgoju, kako bi bila spremna i u odrasloj dobi zadržati princip djelovanja pozitivnog vlastitog unutrašnjeg imperativa i tako biti spremna ne samo na lično odbijanje izvršavanja nasilja, već i odbijanje izvršavanja uputa s karakteristikama destruktivnog ponašanja od strane vanjskog podstrekača, smatra psihologinja Centra za društvena istraživanja Global Analitika.
