Piše: Anesa Balić 

Pojam govora mržnje često se može susresti u javnom govoru, posebno u posljednjih nekoliko godina kada smo u Bosni i Hercegovini zaista mogli svjedočiti pojavljivanju govora mržnje u javnom prostoru u enormno većoj mjeri nego ranijih godina. O štetnosti i nesagledivim posljedicama koje isti prouzrokuje važno je govoriti i edukovati se već od najranije dobi.

Potrebno je zapitati se kako biste se vi osjećali kada bi neko izražavao u upućivao mržnju prema vama ili vašim bliskim ljudima, samo iz razloga ko ste? Da li iko ima uopše to pravo da ponižava i diskriminira bilo koga? Svi ljudi treba da imaju jednaka prava, bez obzira na njihove karakteristike. Kada se nekoga tretira drugačije, bez ikakvog objektivnog i razumnog opravdanja, to je diskriminacija.

Kada pričamo o govoru mržnje, moramo da uzmemo u obzir njegov uticaj na pojedince, grupe ili društvo u cjelini, kao i štetu koju prouzrokuje. Ovaj uticaj je naročito izražen u javnom domenu, jer javne ličnosti imaju uticaj na široke mase ljudi. Potrebno je svaki tip govora mržnje osuditi, te adekvatno prijaviti, ukoliko je na društvenim mrežama, kao sadržaj koji je uvredljiv, odnosno podstiče na nasilje i mržnju.

Pisali smo već o značaju neformalnog obrazovanja kada je riječ o suzbijanju i sprječavanju govora mržnje. Istaknut ćemo i činjenicu da je kroz neformalno obrazovanje vrlo moguće lakše steći znanja i vještine kako prepoznati govor mržnje te kako na njega reagovati.

Govor mržnje može imati velike i nesagledive posljedice za pojedinca i/ili društvo

U društvu u kojem je uobičajeno izgovarati riječi kojima se potiče, širi ili opravdava mržnja, posebno prema manjinskim skupinama i njihovim pripadnicima, predstavlja društvo u kojem i nasilje postaje normalno. U takvom društvu zapravo nisu ugrožena samo prava manjina, nego i svih građana tog društva.

Da bismo nešto okarakterisali kao govor mržnje on mora biti javni govor, izrečen u javnom prostoru ili proširen u javni prostor putem medija, putem internetskih platformi ili društvenih mreža. Prema različitim definicijama navodi se da govor mržnje za cilj ima napasti, ocrniti, obezvrijediti, dehumanizirati, demonizirati, obespraviti, zastrašiti ili nahuškati na neku osobu ili skupinu ljudi, a najčešće se radi o pripadnicama i pripadnicima manjinskih skupina koje žive u nekom društvu ili drugim skupinama koje su zbog svojeg položaja izvrgnute diskriminaciji ili marginalizaciji.

Ističe se i da osoba ili skupina ljudi koja je izložena govoru mržnje mora biti prepoznatljiva po nekoj tzv. zaštićenoj karakteristici zbog koje je izvrgnuta govoru mržnje, a to može biti rasa, etnička pripadnost, boja kože, spol, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, imovinsko stanje, obrazovanje, društveni položaj, bračni ili porodični status, dob, zdravstveno stanje, invaliditet, genetsko naslijeđe, rodni identitet, izražavanje ili spolna orijentacija.

Na osnovu pomenutog jasno je da od govora mržnje niko nije zaštićen i da u bilo kojem trenutku svog života može biti meta istog, stoga je potrebno raditi na jačanju i podizanju svijesti kako bi se isti na vrijeme prepoznao, i kako bi se reagovalo na njega. S tim u vezi i u najranijoj dobi potrebno je edukovati djecu i mlade da prepoznaju govor mržnje kako u slučaju da mu budu izloženi ne bi došlo do većih posljedica.

Važno je da djeca i mladi, ali i svi građani društva prepoznaju ukoliko je riječ o govoru mržnje na osnovu rasne, vjerske, nacionalne ili etničke pripadnosti, na osnovu jezika ili boje kože da je  riječ o tome da on poziva na nasilje ili izražava mržnju prema pripadniku ili pripadnici manjinskih skupina ili vjerske zajednice i tome slično, a koje žive u društvu.

Isto tako i govor mržnje koji je usmjeren prema osobama s invaliditetom samo iz razoga, jer imaju dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja, a koji poziva na mržnju i nasilje samo na osnovu nečijeg invaliditeta. Jako često govoru mržnje su izložene i osobe na osnovu spola i spolnog opredjeljenja, poziva se na nasilje i mržnju samo iz razloga jer se osoba izjašnjava kao LGBTQ osoba.

Zaista su poražavajuće ovakve situacije i neprihvatljivo je da je danas velika količina govora mržnje dostupna svim generacijama, posebno u online prostoru. Putem istraživanja koje je provela Global   došli smo i do podatka da govor mržnje direktno potiče drugi govor mržnje ili raspravu samim time što ljudi u komentarima izražavaju svoje mišljenje koje nije uvijek pozitivno prema određenoj temi. Može se slobodno reći da govor mržnje potiče drugi govor mržnje. To je posebno izraženo i uočljivo u komentarima posjetilaca portala i/ili na društvenim mrežama.

S tim u vezi može se reći da mnogi ne prepoznaju govor mržnje te na isti ne znaju pravilno reagovati, nego vjerovatno zbog nedostatka znanja i informacija nastavljaju u istom tonu i na taj način jačaju i šire govor mržnje.
Da bismo pravilno reagovali na govor mržnje potrebno je znati koji su to mehanizmi zaštite i kome sve možemo prijaviti govor mržnje, o čemu smo već ranije pisali u tekstu Mehanizmi zaštite od govora mržnje (ili kome se obratiti za pomoć/prijavu). Međutim, pojedinci vrlo često nisu spremni da prijave govor mržnje, ali postoje i neke druge opcije koje mogu biti od pomoći.

• Ukoliko uočite da neko upućuje govor mržnje ili ukoliko je samo riječ o stavu s kojim se ne slažete važno je da ne napadate osobu, nego da iznesete stav o izrečenom sadržaju.
• Ako su u pitanju lažne tvrdnje, na njih reagujte tako što ćete ponuditi tačne i provjerene činjenice iz provjerljivih izvora.
• Uvijek možete objaviti pozitivan status ili vijest ili drugi oblik objave o nekoj temi ili grupi, na taj način im dajete podršu, a kod neistomišljenika možete potaknuti da razmisle prije nego što reaguju negativno.
• Trebate biti svjesni da su određene poruke i izjave napisane s namjerom da isprovociraju reakciju. Potrebno je reagovati smireno i racionalno.
• Reagujte na govor mržnje! Čak ukoliko sami niste žrtva govora mržnje potrebno je da reagujete.

U publikaciji Savjeta Evrope Govori riječimamira! Govor mržnje nije opcija! govori se o tome zašto bi trebalo uraditi nešto povodom govora mržnje? U nastavku je nekoliko razloga:
• sprečavanje ozbiljnog kršenja ljudskih prava
• promovisanje mirnog, inkluzivnog, demokratskog i pravednog društva
• davanje doprinosa borbi protiv nasilja nad ženama
• sprečavanje oružanih sukoba, zverstava i drugih zločina.

Na govor mržnje ne treba obratiti pažnju samo onda kada pokaže svoje lice, već i u samom korjenu. Drugim riječima, na nivou stavova i odnosa između različitih grupa u društvu. Mržnja se hrani rasističkim stavovima, seksizmom i negativnim stereotipima. Ako se ne osporava, može se vratiti u društvo, jačajući te iste stereotipe uz veliku vjerovatnoću daljeg zlostavljanja, uključujući, u pojedinim slučajevima, i fizičko nasilje. U najgorem slučaju, govor mržnje se može pretvoriti u zločin iz mržnje. Govor mržnje ili prethodi masovnim kršenjima ljudskih prava, poput genocida i etničkog čišćenja ili ih prati.

Da bismo se suprotstavili govoru mržnje, svi moramo da sarađujemo: donosioci i kreatori odluka i politika, civilno društvo, lica koja su uključena u obrazovanje, mediji, vjerske zajednice, omladinski sektor, pravosuđ, policija itd. Treba spomenuti da je civilno društvo najčešće na prvoj liniji prepoznavanja ranih znakova i borbe protiv svih oblika netolerancije i diskriminacije.

Ovaj tekst je nastao u okviru projekta “Suzbijanje govora mržnje kroz osnaživanje mladih” (“Suppressing Hate Speech Through Empowerment of Youth”) je finansiran od strane Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Holandije u BiH kao dio MATRA (Društvena transformacija) programa. Projekat sprovode partnerske organizacije Inicijativa mladih za ljudska prava u BiH i Global Analitika.