Pojam cenzura se najjednostavnije objasni kao sprječavanje objavljivanja sadržaja. Može biti preventivna (ona koja nastupi prije samoga objavljivanja sadržaja) i suspenzivna (koja nastupi nakon objavljivanja sadržaja koji se promptno uklanja s interneta). Oba oblika cenzure se obično upotrebljavaju u zemljama s režimskom vlasti.
Cenzuri pribjegavaju obično strukture koje se osjete ugroženima nakon objavljivanja nekoga sadržaja koji izravno optužuje sa ili bez dokaza, odnosno uz postojanje indicije za počinjenje nekoga nezakonitog čina. Cenzuri se u većini slučajeva pribjegava kada se radi o istinitim informacijama što se pokušavaju sakriti, ali psotoji mogućnost da bi mogli ugroziti državni poredak ili javnu sigurnost, u nekim slučajevima i pojedince iz vlasti, pogotovo ako su režimski sistemi u pitanju.
Opravdanim se mogu smatrati preventivne mjere kojima se suzbija zloupotreba interneta u sljedećim slučajevima:
- kriminalne radnje i ekstremističke svrhe koje vode u terorizam,
- zbog raširene pojave govora mržnje i poticanja na zločin iz mržnje i diskriminaciju,
- zaštita djece od sadržaja neprimjerenih za njihov uzrast ili zaštita atorskih prava.
Cenzura je mač sa dvije oštrice, daje prostor da se javnost zaštiti od štetnih informacija na internetu, ali otvara prostor za smanjenje slobode pristupa informacijama. Balans između ove dvije krajnosti nije lako postići.
Cenzuru na internetu ne koriste samo pojedinci, kompanije ili vlade, već postoji i niz programa kojima se ograničava ili zabranjuje pristup nekim stranicama. Skup programa koji se bavi cenzurom na internetu poznat je pod nazivom „web filteri“, odnosno „censorware”.
O nivou cenzure nema empirisjkih podataka o broju cenzuriranih slučajeva na internetu, niti se o tome povela ozbiljnja šira rasprava koja bi donijela dovoljno podataka da se o cenzuri može govoriti iz ugla statistike. Pored ovoga potrebno je govoriti i o sljedećim elementima cenzure na internetu: govor mržnje i propagandna djelatnost, politička angažovanost novinara u funkciji promocije određene ideologije, finansijska zavisnost od različitih političkih i društvenih centara moći, te prepucavanje medijskih kuća i njenih djelatnika. Ovakve pojave mogle bi se staviti pod pojam autocenzure.
Internet cenzura u svijetu
Danas ako živite u SAD, Japanu, Njemačkoj i drugim razvijenim državama imate pristup informacijama odmah i bez ograničenja. Mrežno surfanje je postalo dio našeg svakodnevnog života. Ali, vlade u nekim zemljama nastoje da ograniče spoljne utjecaje i to na način da vrše kontrolu internetskih veza i cenzurisanje određenih sadržaja. Svake godine vlade širom svijeta sve više ograničavaju slobodu govora na internetu.
Reporters Without Borders (RSF) objavili su svoj godišnji izvještaj pod nazivom „Cenzura i nadzor novinara: beskrupulozni posao“, a povodom svjetskog dana borbe protiv cyber-cenzure. Shodno podacima iz izvještaja, danas je u svijetu postala uobičajena praksa za državne organe da isključe pristup internetu u vrijeme previranja i protesta. Prošle godine, nekoliko država je naložilo zatvaranje šifrovanih aplikacija e-pošte, kao što su Signal u Egiptu i WhatsApp u Brazilu.
Sa korištenjem metode blokiranja IP adresa prednjače Turska i Saudijska Arabija, uključujući IP adrese od news portala i društvenih mreža. Kineski “veliki zaštitni zid” nastavlja da ograničava pristup internetu za više od 800 miliona korisnika.
Sa druge strane, Facebook izaziva zabrinutost zbog svoje aktivne saradnje sa nekim državama, potiskivanjem novinarskog sadržaja i neprozirnom politikom “umjeravanja” sadržaja.
Kao što je slučaj sa većinom oblasti koje su povezane sa tehnologijom, Bosna i Hercegovine zaostaje, nekada to i ne izgleda loše, jer npr. neke bolesti društva koje dolaze sa naprednim tehnologijama nisu prisutne u našem društvu. Ne zbog nekih planskih kontra mjera, nego jednostavno nismo na tom nivou tehnološkog razvoja, te nemamo ni posljedice koje idu uz to. Na nivou BiH nije regulisana oblast cenzure na internetu u pravnom smislu, te su u praksi već prisutni problemi zbog toga nedostatka, posebno kada je riječ o sudskom sankcionisanju počinilaca kriminalnih djela povezanih sa internetom. Ipak, u BiH su zabilježene neke zabrane pristupa određenim internet stranicama, pa je tako 2013. godine usvojena opšta zabrana pristupa online stranicama za klađenje, a shodno odluci Regulatorne agencije za komunikacije BiH (RAK).
Određeni zakoni i drugi akti se dotiču pravne regulative koja se odnosi na cenzuru, odnosno na slobodu govora na internetu, neki od njih su:
Aneks 6 – Sporazum o ljudskim pravima – Dejtonskog mirovnog sporazuma navodi:
- slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti;
- slobodu izražavanja;
- slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja;
Takođe postoje i zakoni koji se u manjoj ili većoj mjeri bave medijskim slobodama u Bosni i Hercegovini, a koje su često povezane i sa internet cenzurom, a to su:
- Zakon o zaštiti od klevete Brčko Distrikta BiH
- Zakon o zaštiti od klevete FBiH
- Zakon o zaštiti od klevete RS
- Odluka kojom se proglašava Zakon o zaštiti od klevete FBiH
- Zakon o slobodi pristupa informacijama u Bosni i Hercegovini
- Zakon o slobodi pristupa informacijama u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o slobodi pristupa informacijama u Republici Srpskoj
- Izborni zakon BiH: poglavlje 16 – Mediji u izbornoj kampanji
Zakon o slobodi pristupa informacijama u Bosni i Hercegovini u članovima 6., 7., i 8. govori o eventualnim ograničenjima slobode pristupa informacijama, te navodi:
- Nadležni javni organ može utvrditi izuzetak, u slučajevima kada se otkrivanjem informacije osnovano može očekivati izazivanje značajne štete po legitimne ciljeve sljedećih kategorija u Bosni i Hercegovini: a) vanjska politika, interesi odbrane i sigurnosti, kao i zaštita javne sigurnosti; b) interesi monetarne politike; c) sprečavanje kriminala i svako otkrivanje kriminala; i d) zaštita procesa donošenja odluke od strane javnog organa u davanju mišljenja, savjeta ili pre-poruka od strane javnog organa, zaposlene osobe u javnom organu, ili svake osobe koja vrši aktiv-nosti za ili u ime javnog organa, a ne obuhvata činjenične, statističke, naučne ili tehničke informacije.
Uzimajući u obzir oblast internet cenzure u BiH i posebno kada se taj problem posmatra kroz prizmu aktuelnog političkog stanja i činjenicu da je BiH postkonfliktno društvo, a u svjetlu geopolitičkih uticaja i previranja, izgledalo bi da je možda korisnije razmisliti da se u BiH zalažemo za više cenzure. Naravno, bilo kakva ograničavanja i zabrane koje nisu u skladu sa demokratskim principima i koje ugrožavaju ljudska prava, nisu dobrodošle, ali postoje stavovi da bi bilo potrebno uvesti ciljanu i zakonski utemeljenu cenzuru, posebno u medijskom prostoru. Ta cenzura bi se odnosila na zabrane stranica ili sadržaja na internetu koji vrijeđaju nacionalna i vjerska osjećanja, koja negiraju genocid i zločine, koji podržavaju osuđene ratne zločince, koji raspiruju sve oblike netolerancije, koji promovišu ekstremne ideologije i sl.
Kao argumenti se uzimaju činjenice da su zbog užasnih ratnih dešavanja, ljudi u BiH generacijski pod nekom vrstom traume, a ta trauma se reflektuje kroz sve sfere života, pa tako i kroz medije, odnosno društvene mreže, što opet vodi u druge probleme.
Trenutno u BiH nisu zabilježeni neki drastični primjeri cenzure koje je poduzimala država ili državni organi na nižim nivoima premo određenim pojedincima ili manjinskim grupama, te zbog specifičnosti funkcionisanja društvenog uređenja, realno u BiH je i teško provodljiva neka vrsta državne cenzure ili planskog ograničavanja slobode govora na internetu.
