Razgovarala: Anesa Agović
Udruženje defektologa, edukatora-rehabilitatora “STOL” je strukovno udruženje koje sa radom djeluje još od 2006. godine i koje okuplja oko 200 defektologa različitih profila (oligofrenolozi, surdoaudiolozi, logopedi, tiflolozi, somatopedi i socijalni pedagozi) i drugih stručnjaka (pedagozi, psiholozi, učitelji, nastavnici, socijalni radnici i drugi) koji rade sa djecom s teškoćama u razvoju. Veliki broj članova Udruženja ”STOL” su magistri nauka, doktori nauka, univerzitetski profesori kao i profesionalci koji su kroz neformalno obrazovanje stekli kompetencije za rad po specifičnim naučno dokazanim metodama.
Ono što je specifičnost ovog udruženja jeste što je pozitivne efekte članstva u ovoj organizaciji prepoznao veliki broj kolega, profesionalaca različitih pedagoških i medicinskih struka iz svih dijelova Bosni i Hercegovina.
U Kantonu Sarajevo članovi su stručnjaci iz nevladinih organizacija, specijalnih ustanova, škola, odgajatelji, učitelji, profesori, socijalni radnici, medicinski radnici koji rade sa djecom s teškoćama, a iz drugih dijelova Bosne i Hercegovine članovi također pripadaju različitim profesijama.
O tome kako postati član ovog Udruženja i doprinijeti unapređenju rada sa osobama sa poteškoćama u razvoju, možete pročitati ovdje.
Osnovni programski zadaci ovog udruženja su stručno usavršavanje svojih članova, praćenje novih metoda u radu sa djecom s teškoćama u razvoju, razmjena iskustva sa drugim udruženjima i ustanovama iz Bosne i Hercegovine, regije i šire, aktivno učešće u svim aktivnostima društvene zajednice u procesu unapređenja položaja djece s teškoćama u razvoju i njihovih porodica. Članovi Udruženja “STOL” su u proteklim godinama realizirali veliki broj različitih aktivnosti i projekata koji su imali za cilj doprinos stvaranja što kvalitetnije socijalne inkluzije.
Defektolozi imaju jako važnu ulogu u životu osobe s invaliditetom, s obzirom da otkrivaju, poučavaju i osposobljuju za život osobe sa smetnjama u psihičkom i tjelesnom razvoju i osobe s poremećajima u ponašanju.
Prema pisanjima medija, izazovi sa kojima se suočavaju defektolozi i drugi stručnjaci koji rade sa djecom s teškoćama u Kantonu Sarajevu su isti kao i bilo gdje u Bosni i Hercegovini. Kako bismo razumjeli rad defektologa u Kantonu Sarajevu, ali i percepciju poštivanja ljudskih prava osoba s invaliditetom, iz ugla defektologa, razgovarali smo sa predsjednikom Udruženja “STOL”, Selmirom Hadžićem. Hadžić posljednjih 16 godina profesionalno djeluje u području rada sa djecom i mladim s teškoćama u razvoju te trenutno imam ulogu i predsjednika Udruženja defektologa, edukatora-rehabilitatora “STOL”.
Kako biste ocijenili poštivanje ljudskih prava osoba s invaliditetom u Bosni i Hercegovini?
Selmir Hadžić: Prava osoba s invaliditetom su u našem društvu zanemarena, najblaže rečeno. Vrlo često u praksi imamo totalno drugačije stanje u odnosu na ono što smo se kao država obavezali kroz institucije i zakone. I na prava ove populacije se vrlo često gleda parcijalno pa se mogu vidjeti pojedinačne primjene i poštivanja prava – ostvariti neko pravo iz oblasti socijalne zaštite je skoro pa automatsko ali se na pravo na adekvatno obrazovanje ili na primjer aktivnu participaciju u društvu koja podrazumijeva zapošljavanje i sl., gleda i pristupa puno drugačije.
Zašto je važno raditi na unapređenju ljudskih prava osoba s invaliditetom u Bosni i Hercegovini?
Selmir Hadžić: Borba za prava osoba s invaliditetom je kontinuiran proces na kojem bi trebao raditi svaki stanovnik Bosne i Hercegovine, a ne samo određene grupe ili profesionalci. Svako na svom ličnom primjeru te uticanjem i informisanjem drugih članova zajednice, može itekako doprinijeti boljem položaju osoba s invaliditetom. Razumjeti individualne razlike i specifičnosti svakog pojedinca te ih u punom kapacitetu uvažavati, jedna je od osnova opšteg društveno prihvatljivog obrasca kojeg bi se svi pojedinci morali pridržavati. Drugi dio priče poštivanja prava i unapređenja položaja osoba s invaliditetom jeste institucionalna odnosno borba za bolji sistem društvene brige za ovu populaciju kroz zakonske i druge resurse koji treba da se koriste.
Da li je pojam inkluzije u Bosni i Hercegovini iluzija ili nešto ipak dostižno?
Selmir Hadžić: Inkluzija u Bosni i Hercegovini je vrlo često pogrešno percipirana i ograničava se na obrazovanje. Opet u okviru obrazovanja ograničava se na uključenje djece s teškoćama u razvoju u redovni sistem školovanja bez da su se prethodno obezbijedili svi neophodni uslovi a prije svega stručni. Proces inkluzivnog obrazovanja u Bosni i Hercegovini je posljednjih godina značajno napredovao ali sasvim sigurno nije na nivou onoga kako bi trebalo biti u skladu sa realnim kapacitetima koje imamo. Daleko smo od priče o inkluzivnom društvu, jer skoro svakodnevno svjedočimo kršenju osnovnih prava ne samo osoba s invaliditetom, marginaliziranih grupa stanovništva ili pojedinaca nego i svih građana države.
Možete li nam pojasniti šta podrazumijeva rad defektologa sa osobama s invaliditetom?
Selmir Hadžić: Profesija defektologa podrazumijeva pokrivanje mnogih aspekata profesionalnog djelovanja. Obezbjeđenje adekvatne edukacijsko-rehabilitacijske podrške svakom pojedincu kojem je ta podrška potrebna bez obzira na vrstu i stepen invaliditeta, bez obzira na uzrast ili bilo koje druge uslove, svakodnevna je obaveza defektologa. Saradnja sa roditeljima, jačanje roditeljskih kapaciteta, saradnja sa svim drugim profesionalcima koji su uključeni u rad sa djetetom/osobom, kontinuirana doedukacija sa težnjom za praćenje savremenih oblika i metoda rada su samo od nekih područja i zadataka koji su pred profesijom defektologa.
Koji su to izazovi prilikom rada sa osobama sa poteškoćama u razvoju?
Selmir Hadžić: Defektolog je potreban u radu sa djetetom s teškoćama u razvoju od samog rođenja. Rana intervencija, predškolsko, osnovno školsko i srednjoškolsko obrazovanje, programi podrške odraslim osobama s invaliditetom su dijelovi odrastanja osoba s invaliditetom koji se ne bi trebali dešavati bez podrške defektologa. Nažalost u našoj državi se poseže sa različitim sistemskim rješenjima, ili nekim parcijalnim i povremenim procesima u kojima se zaboravlja da je jedan od osnovnih preduslova uspješnog rasta i razvoja svakog djeteta obezbjeđenje neophodne stručne podrške. S druge strane, nedovoljno ozbiljan pristup u tretiranju osoba s invaliditetom od strane države dovodi i do indirektnog uticaja na položaj struke defektologa u istom tom društvu. Trenutno je na sceni neadekvatan odnos nadležnih institucija i prema profesiji defektologa. Stoga je na svim profesionalcima koji rade s osobama s invaliditetom još veći teret i zadatak da se izbore za što bolje društvo u kojem će se jednako uvažavati sve individue bez obzira bili oni osoba s invaliditetom ili ne i bez obzira kojoj profesiji pripadaju.
