Piše: Safet Mušić
Osim nasilja u porodici, sve više se govori i o nasilju u vezama i ukratko ga opisujemo kao obrazac prisilnih i nasilnih taktika koje koristi jedna osoba u vezi kako bi stekla moć i kontrolu nad drugom osobom.
U većini slučajeva su muškarci ti koji su nasilni, ne samo na našim i balkanskim prostorima, već u svijetu uopšte.
Nasilje u vezama može imati različite oblike, uključujući fizičko nasilje, prisilu, prijetnje, zastrašivanje, izolaciju i emocionalno (psihološko), seksualno ili ekonomsko zlostavljanje. Ono uključuje, ali nije ograničeno na, seksualno ili fizičko zlostavljanje ili prijetnju takvim zlostavljanjem. Takođe, potrebno je znati da nasilje u vezama ne uključuje radnje obuhvaćene definicijom nasilja u porodici.
Emocionalno i (ili) psihičko zlostavljanje
Često i sami istraživači nasilnih pojava imaju dilemu oko toga da li je emocionalno zlostavljanje isto što i psihičko? Postoje neka istraživanja koja sugeriraju da postoje male razlike između te dvije vrste nasilja. Prema nekim teorijama emocionalno zlostavljanje je šire i zato se psihološko zlostavljanje često smatra jednim od oblika emocionalnog zlostavljanja. Specifičnost zbog same riječi psihološko zlostavljanje-uključuje korištenje verbalnih i društvenih taktika za kontrolu nečijeg načina razmišljanja, što nije nužno za neke druge oblike emocionalnog zlostavljanja. Prema američkim istraživačima, emocionalno zlostavljanje je svako ponašanje koje iskorištava ranjivost, nesigurnost ili karakter. Takva ponašanja uključuju kontinuiranu degradaciju, zastrašivanje, manipulaciju, ispiranje mozga ili kontrolu drugog na štetu pojedinca.
Lenore E. Walker u svojoj knjizi „Pretučena žena“ piše o preživjeloj zlostavljanoj ženi koju je intervjuisala: “Jedna žena je opisala po život opasne fizičke napade, od kojih je jedan rezultirao slomljenim vratnim pršljenom. Imala je fizičke bolove mjesecima nakon ovog premlaćivanja. Međutim, kada je zamoljena da opiše najbolniji incident prebijanja, rekla je da joj je muž naredio da stane na koljena i ispušta zvukove poput životinje. Ova psihička degradacija bila je mnogo više ponižavajuća i bolnija od fizičkog zlostavljanja koje je pretrpjela. Pretučene žene u više navrata navode psihičko poniženje i izolaciju kao svoje najgore iskustvo batinanja, bez obzira da li su ikada bile fizički zlostavljane ili ne.”
Emocionalno i psihičko zlostavljanje uključuje uglavnom nefizička ponašanja koja zlostavljač koristi da kontrolira žrtvu, izoluje ili uplaši.
Često ga nasilnik koristi da sruši samopoštovanje i ponos kod one osobe koja trpi nasilje, kako bi stvorio psihološku ovisnost o njemu/njoj. Emocionalno i psihičko zlostavljanje su oblici zlostavljanja koje je teško prepoznati jer se zlostavljanje širi kroz vaše svakodnevne interakcije. Za razliku od fizičkog zlostavljanja, često nema izolovanih incidenata ili jasnih fizičkih dokaza na koje se poziva. Emocionalno i psihičko zlostavljanje može početi iznenada ili može polako početi da ulazi u svaku vezu. Neki zlostavljači se u početku ponašaju kao dobar partner, a zlostavljanje započinju nakon uspostavljanja veze. Kada dođe do ove promjene u ponašanju, žrtva se može osjećati šokirano, zbunjeno, pa čak i posramljeno. Međutim, zlostavljanje nikada nije krivica žrtve, čak i ako zlostavljač kaže da jeste ili ako članovi porodice ili prijatelji krive žrtvu što je „dozvolila“ zlostavljanje.
Često je teško odlučiti jesu li određena ponašanja emocionalno ili psihički nasilna ili ne, posebno ako ste odrasli svjedoci zlostavljanja.
U novije vrijeme česta je pojava korištenja interneta u svrhu nasilja u vezama i to nisu rijetki primjeri ni u BiH, što zbog otežanog dokazivanja i pritiska na žrtvu takođe može spadati u jednu vrstu emocionalnog nasilja. Cyber bulling ili digitalno zlostavljanj je ona vrsta nasilja kada zlostavljač insistira na znanju lozinki partnerovih društvenih računa, e-pošte i drugih elektronskih uređaja u svrhu praćenja partnera i praćenja aktivnosti na društvenim mrežama partnera. Stalno slanje poruka o tome s kim je partner ili prijeteće poruke u cilju provjeravanja, važno je shvatiti ozbiljno. Takođe i neka vrsta ucjene sa fotografijama, video snimcima i slično, spadaju u ovu vrstu emocionalnog nasilja.
Ciklus zlostavljanja
Još 1970-ih, već pomenuta psihologinja Lenore Walker razvila je teoriju društvenog ciklusa poznatu kao ciklus zlostavljanja, koja je identificirala specifičan obrazac koji slijedi većina nasilnih veza. Ove četiri faze su evidentne u većini nasilnih veza i ponavljaju se iznova i iznova, bez obzira koliko puta nasilnik obećava da će se ‘promijeniti’ ili ‘prestati’:
- Faza izgradnje napetosti
To je kada se stres i napetost počinju gomilati između para neposredno prije nego što se dogodi nasilni čin. Ponašanje nasilnika može postati pasivno agresivno, a on/ona može postati loš (ili lošiji) u komunikaciji. Žrtva će znati da postoji velika mogućnost da bi “njihovo ponašanje” moglo “pokrenuti” nasilnu reakciju u ovoj fazi, pa žrtva može pokušati promijeniti svoje ponašanje kako bi spriječila svog partnera da postane nasilan.
- Incident u fazi zlostavljanja
Tada se dešava čin nasilja. Zlostavljač će počiniti radnje zlostavljanja kao što su udaranje, udaranje nogama, guranje, ujedanje i/ili bacanje predmeta na svog partnera, ili druge vrste zlostavljanja poput seksualnog, psihičkog ili emocionalnog zlostavljanja, uhođenja, zanemarivanja, zastrašivanja ili prakticiranja bilo koje druge vrste ekstrema kontrolno ponašanje.
- Faza pomirenja
Ovo je takođe poznato kao faza medenog mjeseca. Nasilnik postaje skrušen i izvinjava se za svoje ponašanje. Mogu biti pretjerano pažljivi ili privrženi; oni mogu pokušati da ignorišu ono što se dogodilo, ili čak mogu pokušati da okrive žrtvu za nasilje. Često obasipaju svoju žrtvu poklonima i/ili pretjeranom ljubaznošću, i vjerovatno će izgledati kao da se kaju i tužno. Neki zlostavljači mogu zaprijetiti samoubistvom kako bi spriječili žrtvu da ode. Vjerovatno će se zakleti da se nasilno ponašanje nikada više neće ponoviti.
- Mirna faza
Ova faza se smatra produžetkom faze pomirenja. Tokom ovog perioda, nasilnik se trudi da pokaže ljubaznost prema žrtvi i da se odupre želji da se vrati u nasilno ponašanje. Odnos izgleda mirno. što navodi žrtvu da vjeruje da se zlostavljač zaista ‘promijenio’ i da će ovoga puta stvari biti drugačije. Međutim, nažalost, novi sukobi se neizbježno pojavljuju, a obrazac zlostavljanja počinje ponovo u fazi izgradnje napetosti.
Koji su efekti emocionalnog i psihičkog zlostavljanja?
Prema podacima Ureda za zdravlje žena, emocionalnog i verbalnog zlostavljanja Ministarstva zdravlja SAD-a, emocionalno i psihičko zlostavljanje može imati ozbiljne kratkoročne i dugoročne posljedice. Ova vrsta zlostavljanja može uticati na fizičko i mentalno zdravlje. Može se iskusiti osjećaj zbunjenosti, anksioznosti, srama, krivnje, čestog plača, pretjeranog pokoravanja, nemoći i još mnogo toga.
Može se desiti da žrtva ostane u vezi i pokuša se cjenkati sa zlostavljačem ili pokuša promijeniti ponašanje zlostavljača, često prebacujući krivicu na sebe, iako nije kriva.
Ako žrtva ima posla s teškim i stalnim emocionalnim zlostavljanjem, moguće je da izgubi sav osjećaj za sebe i počne sumnjati u svoju vrijednost ili svoje sposobnosti, što može dodatno otežati napuštanje veze. Dugotrajno emocionalno zlostavljanje također može dovesti do nekoliko zdravstvenih problema, uključujući depresiju, anksioznost, zloupotrebu supstanci, kronični bol i još mnogo toga.
Kako pomoći žrtvama psihološkog/emocionalnog nasilja
Najbolji način da se pomogne žrtvi je da ponuda otvorene podrške koja uključuje ohrabrenje i spremnost na otvoreni razgovor. Niko ne zaslužuje da se prema njemu loše postupa niti je kriv što postane dijelom nasilne veze. To nema nikakve veze sa inteligencijom ili osobnom vrijednošću, svako ima pravo da se osjeća sigurno sa partnerom po svom izboru.
Ako se kao roditelj ili prijatelj suprotstavimo nasilniku, takva reakcija može biti dodatni razlog partneru da drži vašu voljenu osobu još dalje ili da prekine kontakt. Zato treba učiniti sve što možemo da naša voljena osoba ostane u bliskom kontaktu s nama. Nekim osobama će možda trebati sigurnosni plan u smislu kako da napuste nasilnika u čemu im trebamo biti podrška. Adolescentima je posebno potrebna podrška da lakše prepoznaju kada su zapravo u nasilnoj vezi. Osvještenost je ključ za samoodržanje i sposobnost da se pomogne drugima da izbjegnu ili pobjegnu od nasilja u vezi.
Nasilnik nikada neće promijeniti svoje ponašanje, ali onaj ko trpi nasilje može odabrati da promijeni svoj odgovor na njega. Mora prekinuti ciklus nasilja, počevši odmah.
„Objavljivanje ovog teksta podržala je Ekumenska inicijativa žena iz Omiša, Hrvatska. Sadržaj teksta odražava isključivo stavove autora/-ica i ne predstavlja nužno i službene stavove EIŽ-a.“
