Piše: Safet Mušić

Stanje migracija u Bosni i Hercegovini je i dalje vrlo složeno te predstavlja izazov u humanitarnom, zdravstvenom, ali i u sigurnosnom smislu. Posebno je i dalje pogođen prostor Unsko-sanskog kantona, gdje policija svakodnevno reaguje u cilju održavanja javnog reda i mira. Izdvaja se nekoliko faktora koji utiču na migrantsku situaciju koja na prostoru USK ima sve više elemenata krize, a to su prije svega plansko i centralizovano upravljanje migracijama sa nivoa države. Zatim, ponašanje pojedinih migranata u nekim slučajevima otežava postupanje policijskih i drugih organa koji su zaduženi za kontrolu i podršku migracijskim tokovima. Takođe, i kriminalizacija migracija je dodatno uticala na usložnjavanje cjelokupne situacije, jer je sve više zabilježenih slučajeva krijumčarenja migranata, zatim su registrovani slučajevi nabavke i konzumiranja narkotika od strane migranata, kao i drugih krivičnih djela za koja su odgovorni migranti.

Još uvijek država Bosna i Hercegovina nije uspjela iskoristiti finansijsku podršku Evropske unije, kako bi izgradila savremene, višenamjenske prihvatne centre za migrante, tako da neadekvatni uslovi smještaja migranata dodatno utiču na njihovo psihološko stanje i ponašanje. Što je vidljivo u posljednjim incidentima u Bihaću i na Ilidži, gdje su migranti sami izazivali požare i fizički se međusobno sukobljavali, te su pojedini konzumirali droge.

Evropska unija, kao i naša država su uglavnom zaokupljeni reagovanjem zbog trajanja pandemije COVID-19, te su težišno usmjereni na ublažavanje posljedica pandemije, koje se računaju u hiljadama milijardi eura, tako da je pitanje migracija u drugom planu. Očekivati je da dosadašnja pomoć EU koja je pristizala za Bosnu i Hercegovinu, bude umanjena, a poteškoće i mnogi nedostaci u rješavanju problematike migracija u BiH ostaju. Posljednja dešavanja vezano za usvajanje budžeta institucija Bosne i Hercegovine su pokazala da političari u našoj državi još uvijek ne doživljavaju ozbiljno situaciju sa migracijama. Zastupnici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH odlučili su da se budžet institucija Bosne i Hercegovine od 996 miliona konvertibilnih maraka neće usvajati po hitnom postupku. Jedna od stavki budžeta je grant podrška za finansiranje postupaka koje provode pravosudni organi u USK prema migrantima koji na ovom području ilegalno borave. Neusvajanjem budžeta naročito su razočarani u Unsko-sanskom kantonu, koji skoro tri godine nose najveći teret migracija u BiH.

Ovako nesređeno stanje, bez konkretnih poteza u smjeru stvaranja adekvatnih smještajnih uslova, odnosno kontrolisanih migracija dodatno utiče na psihozu koja je sve više prisutna među migrantima, ali i među lokalnim stanovništvom, kako zbog samih migranata na ulicama, tako i zbog pandemije.

Porast nervoze među migrantima

Razgovarajući sa migrantima na više lokacija u Bosni i Hercegovini, došli smo do saznanja da dio njih već drugu godinu boravi u Bosni i Hercegovini, neki su ilegalno na prostoru BiH, dok drugi imaju određenu dokumentaciju koja se odnosi na to da su prijavljeni kod nadležnih državnih institucija ili posjeduju dokumente da borave u prihvatnim centrima. Određeni broj migranata nema nikakve identifikacione dokumente, što predstavlja problem pri dokazivanju identiteta, ali i ostaje sigurnosna nepoznanica i prepreka u smislu zakonitosti migracija. Istražujući slučajeve migranata koji duži vremenski period, mimo svog očekivanja, borave u BiH, vidljivo je da zatečeni migranti ne žele govoriti o svome pravnom statusu niti o nekim drugim detaljima, dio njih ne želi reći ime niti se fotografisati.

U Mostaru smo razgovarali sa Muhamedom iz Damaska, glavnog grada Sirije, on je čak pristao i da se fotografiše, ali je upitao za koga je to i gdje će se koristiti. Iznenađenje je bilo kada je nastavio razgovor na bosanskom jeziku, kojeg je kaže naučio tokom boravka u Bosni i Hercegovini. Muhamed je često na ulicama Mostara gdje uz karakterističan osmijeh i moderno odjeven traži sitnog novca, kako bi mogao platiti kiriju.

Autorska slika: Muhamed iz Damaska

“Ja sam već godinu i šest mjeseci u Bosni i Hercegovini, moja supruga i sin su u Njemačkoj u Kelnu. Ranije sam i ja boravio u Njemačkoj, ukupno šest godina, te sam naučio i njemački. Moj osnovni cilj je da odem u Njemačku i spojim sa svojom porodicom”, navodi Muhamed. Na pitanje kako mu je u BiH i da li je imao problema u Mostaru kaže da je najteže prelazak državnih granica, da nije imao većih problema u BiH, ali da je privođen od strane mostarske policije. Nije želio komentarisati postupanje policije prilikom privođenja i obrade u policijskoj stanici.

Vezano za smještaj u Mostaru, navodi da je u posljednje vrijeme smješten u privatnoj kući gdje iznajmljuje sobu koju plaća 15 konvertibilnih maraka po danu. Govoreći o razlozima napuštanja Sirije, kaže: “Poznajem dosta migranata iz Sirije, neki bježe iz područja pod kontrolom režima Bašara al-Asada, dok su drugi bježali od ratnih dejstava iz područja pod kontrolom pobunjeničkih snaga. Održavam povremene kontakte sa porodicom i prijateljima i niko nije zadovoljan stanjem u mjestu življenja, te bi većina napustila Siriju ukoliko im se pruži prilika”.

Na kraju je zaključio da čeka pravu vezu da se prebaci do Njemačke, jer ne namjerava ostati u BiH, mada je svjestan da je sve teže preći granicu sa Republikom Hrvatskom.

Ulfat, Sajid i Tarak su afganistanci sa kojima smo razgovarali u Sarajevu, a njihova priča je slična kao većine migranata iz ove države – otkako su rođeni u toj državi je neki sukob ili rat, generacije ne znaju za trajni mir. Kao mladi ljudi koji prate internet i dešavanja u ostatku svijeta svjesni su da se van Afganistana bolje živi, te su poželjeli otići u Evropu, sakupili su novac za putovanje i sve je  bilo lako do Srbije. Tu su prvi put uhvaćeni nakon što su ih krijumčari ostavili u blizini granice sa BiH, bez novca, nakon privođenja od policije vraćeni su u kamp, odakle su ponovo sa krijumčarima dogovorili prebacivanje u BiH, sa još trojicom afganistanaca. U BiH su ušli u maju 2019. godine i nakon par neuspjelih pokušaja prelaska hrvatske granice, vratili su se u Sarajevo.

Sajid koji jedini govori engleski jezik kaže: “Ja sam uspio da dobijem sredstva od rođaka iz Njemačke, pa tako mogu da pokušam ponovo ući u Hrvatsku, ali moji prijatelji su bez novca, pa čekam da dobiju novac od prijatelja. Mi smo većinu vremena proveli u prihvatnim centrima u BiH, već smo više od godinu u BiH, teško nam je, ali to shvatamo kao predzadnju stepenicu do ispunjenja snova”. Oni često izađu iz kampa, jer je neuslovno, ali i kako bi ostvarili kontakte i podigli ili razmjenili novac, jer su na taj način korak bliže Hrvatskoj.

“Izgubili smo dvije godine života i potrošili svu ušteđevinu, ali ne žalimo i ne odustajemo od naših snova, ako treba ostati ćemo u BiH još dvije godine, ali samo da uspijemo ući u EU”, poručuje Sajid.

Autorska slika: Ulfat, Sajid i Tarak

Jahid je iz Bangladeša, (nije želio da se fotografiše) bio je smješten u dva kampa na području Bihaća, ali zadnjih mjesec dana, nakon dva neuspjela pokušaja prelaska hrvatske granice, boravi van prihvatnih centara. Kao razlog navodi da su mu hrvatski policajci oduzeli dokumenta, te da mu nakon bijega iz kampa nije dozvoljen povratak. I on se u BiH nalazi od 2019. godine, a boravio je na području Sarajeva oko tri mjeseca, nakon čega je boravio u Bihaću.

“Moj cilj je domoći se Italije, gdje imam rođaka, a za dalje ne znam, volio bih u Švedsku, ali mi ne smeta da ostanem u Italiji. U BiH sam više od godinu dana i to je postalo frustrirajuće, često sam depresivan, naročito u zimskom periodu”, kaže Jahid. Kaže da je imao problema sa policijom u Srbiji, ali i u BiH, mada najviše u Hrvatskoj, kada je uhvaćen u blizini granice. “Ne razumijem hrvatsku policiju, niko od nas ne želi ostati u toj državi, a oni su najgrublji prema nama. prvi put kada su me uhvatili oduzeli su mi mobitel, dokumenta i pasoš, ali su ih vratili prilikom vraćanja u BiH. Drugi put su mi oduzeli mobitel i novac i nisu nas vodili u stanicu, već su nas odmah prebacili na teritoriju BiH uz stalno udaranje palicama i nogama.” Na kraju Jahid navodi da je on smršao oko 10 kg, da je već na izmaku snage i ako ne uspije ovog ljeta ući u Hrvatsku da ne zna kako će dalje, jer osim fizičke iscrpljensti, osjeća i psihičke probleme, ne spava, nervozan je i često depresivan.

Psihologinja Sanja Dabović, koja se zadnjih godina prati problematiku migracija kaže da je logična posljedica boravka u neadekvatnim smještajnim uslovima te dužeg boravka na prostoru BiH, negativan uticaj po psihičko zdravlje migranata. “Već su mnoge studije pokazale da migranti nose traumu tokom samog putovanja, ali se ona pojačava tokom njihovog dužeg čekanja na usputnim tačkama.”

“Prisutni su anksioznost, neurotičnost, depresija, razvijaju se razni strahovi, te me uopšte ne čudi kada vidim informacije da je došlo do nereda među migrantima ili kada pokažu neposlušnost”, navodi Dabović.

Navedene informacije o stanju migracija u BiH, kao i izjave migranata su jasni pokazatelji da koliko god imali različita mišljenja o migracijama, koliko god nam smetali migranti ili ih ne razumijemo, moramo biti svjesni činjenice da migranti ne žele ostati u BiH, te da trebamo ukazati na poštivanje međunarodnih normi poštivanja njihovih prava. Stoga apelujemo na političke strukture u Bosni i Hercegovini da na realan način i uz uvažavanje činjenica sagledaju stanje migracija i donose pravovremene odluke koje će voditi trajnom, zakonskom i pravednom rješavanju migracija na prostoru Bosne i Hercegovine.