U modernom globaliziranom svijetu nemoguće je zamisliti život bez kompjutera, smart ”pametnih” telefona i interneta. Svakodnevnim širenjem informacijskih mreža, korištenje interneta postaje dostupno gotovo svakom čovjeku, što s druge strane medalje predstavlja svojevrstan izazov, ali i prijetnju. Svi smo čuli o postojanju tzv. cyber kriminala čije su žrtve obično državne, političke, finansijske i mnoge druge institucije.

Cyberstalking ili proganjanje/uhođenje u virtuelnom svijetu je jedna od takvih pojava koja predstavlja prijetnju za sve korisnike, kako pojedince tako i grupe i organizacije. To podrazumijeva krađu identiteta i ličnih informacija, nadgledanje i praćenje, vrebanje maloljetnika u seksualne svrhe, javno optuživanje, klevetu i sadržaj kojim se prijeti i uznemirava osoba, čak i s ciljem da je se ponizi i posrami radi ostvarivanja ličnih interesa ili samo radi zastrašivanja. Posljedice mogu biti vrlo pogubne poput gubitka lične sigurnosti, gubitka posla, narušavanja radnih i društvenih navika i odnosa.  Nedostatak dovoljnog pravnog regulisanja cyber prostora direktno doprinosi rasprostranjenosti cyber proganjanja.

Ova vrsta pojave, u mnogim državama tretirana kao krivično djelo, se pojavljuje kroz tri primarna oblika:

• internet proganjanje (društvene mreže, web stranice, forumi…)
• kompjutersko proganjanje (neovlaštena kontrola kompjutera druge osobe)
• proganjanje putem emaila (direktni oblik komunikacije putem poruka)

Internet proganjanje

U Sjedinjenim Američkim Državama, agenti Federalnog istražnog biroa (FBI) s ciljem da izmame cyber pedofile su 1997. godine, u 14 pedofilskih grupa/chatova/soba postavili ime, godište i broj telefona djevojčice, zajedno sa lažnim seksualnim porukama. Također, u Kaliforniji, 1999. godine, uhapšen je muškarac koji je iz osvete djevojci, jer je odbila njegovo udvaranje, napisao oglas na internetu u kojem se traže muški partneri za proživljavanje fantazija grupnog silovanja, pri čemu je dao njeno tačno ime, adresu i broj telefona, čak i instrukcije kako da se zaobiđe njen kućni alarm. Nekoliko muškaraca je telefonskim pozivima odgovorilo na taj oglas i posjetilo njenu kuću.

Ovi primjeri samo pokazuju koliko je opasno i rizično javno objavljivati svoje lične podatke, brojeve telefona, email adrese i dr., što nije rijedak slučaj, a koji se mogu vrlo lahko zloupotrijebiti i dovesti nas u nepovoljnu situaciju. Postoji izražen trend da se internet proganjanje „preseli“ u fizički prostor, a zabilježeno je nekoliko slučajeva koji su imali krajnje ozbiljne ishode, uključujući i ubistvo. Ne treba se zavaravati da proganjanje koje bi ostalo samo u virtuelnom području ne može imati dalekosežne posljedice.

Kompjutersko proganjanje

Progonitelj može direktno da komunicira sa ciljanom žtrvom onog trenutka kada se žrtvin kompjuter konektuje na Internet. Na taj način, on može da uspostavi kontrolu nad žrtvinim kompjuterom i jedina odbrambena opcija je diskonektovanje i napuštanje trenutne internet adrese. Situacija je slična saznanju da svaki put kada se podigne slušalica telefona, progonitelj je na vezi i ima kontrolu nad telefonom. Jedini način da se izbjegne progonitelj je potpuno diskonektovanje, i ponovo konektovanje sa potpuno novom IP adresom. Primjer ove tehnike je situacija u kojoj je žena je primila poruku koja glasi ”Uhvatiću te”, a zatim je uljez daljinskim putem otvorio njen CD-ROM drive kako bi joj dokazao da ima kontrolu nad njenim kompjuterom.[1]

Proganjanje putem emaila

Internet ”progonitelj” je vrlo teško zaustaviti, ukoliko se ne reaguje pravovremeno i strukturalno. Jedan od mnogobrojnih primjera žrtava cyber proganjanja je bio i američki univerzitetski profesor Scott Bonn, koji je u junu 2017. godine postao žrtva ovakvog tipa cyberstalking proganjanja.[2] Neka nepoznata žena je došla do njegovog privatnog emaila i počela mu slati, doslovno bombardovati ga emailovima od seksualnog eksplicitnog sadržaja do prijetnji i onih sa nerazumnim i nastranim sadržajem iz kojih se dalo zaključiti da se radi o mentalno bolesnoj i neuravnoteženoj osobi. Svaki direktan odgovor na ovakve emailove treba izbjegavati, jer isti samo ohrabruju takve napadače, a to je ono što upravo i žele, da nastave sa istim napadima, vjerovatno u još većem intenzitetu. Profesor je blokirao dotičnu osobu na svim društvenim mrežama, uključujući i dolazne emailove. Međutim to nije urodilo plodom – emailovi su se spremali u ‘junk box’, a bilo ih je i do dvadesetak dnevno, dok je iste objave nastavila dijeliti javno po društvenim mrežama.

U tom slučaju sljedeći korak je da se takvi nasilni sadržaji prijave administratoru te društvene mreže. Twitter je jedna od društvenih mreža koja zaista vodi brigu o takvoj vrsti nasilja i poduzima brze akcije da to spriječi i ukloni. Međutim situacija na Facebook platformi po tom pitanju nije na zadovoljavajućem nivou, s obzirom da odbijaju ukloniti većinu takvih sadržaja pod objašnjenjem da ne krše pravila i uslove korištenja usluge. Youtube također postupa ravnodušno, te je na video zapise, koji su sadržavali lične podatke i lažima nanosili štetu spomenutom profesoru, reagovao da oni u navedenom slučaju ne krše pravila privatnosti. Nekoliko mjeseci kasnije, napadač (žena  u ovom slučaju) je još više povećala intenzitet uznemiravanja, te je bilo potrebno poduzeti ozbiljnije korake u svrhu zaštite vlastitog integriteta i ličnosti. Radne kolege i prijatelji profesora su se uveliko zabrinuli za njegovu sigurnost i javni imidž.

Navedeni slučaj je prijavljen policijskoj upravi i odmah je pokrenut krivični postupak protiv te osobe. Poslije sudskog ročišta ne manje od 24 sata profesor je dobivao još veće prijetnje i napade putem poruka. Kršenjem pravilnika o nekontaktiranju povučena je kaucija i slučaj je rezultirao hapšenjem. Utvrđeno je da je osoba napadač slabije mentalne stabilnosti, a sudski postupak je još uvijek u toku.

U ovakvim slučajevima neizbježno je pokrenuti ovakve ozbiljne korake i mjere zaštite, a ne se oslanjati na indiferentnost rukovodilaca društvenih mreža naspram ovog problema.

Mjere predostrožnosti

Da bismo se zaštiti od ovahvih i sličnih napada, proganjanja, ugrožavanja ličnog života i privatnosti potrebno je da povedemo brigu ili poduzmemo određene mjere u sljedećim stvarima:

• Strogo čuvati tajnost ličnih podataka: Ne objavljivati javno informacije iz vlastitog života, posebno lične podatke poput imena, datuma rođenja, broja telefona, naziva kompanije u kojoj smo zaposleni, adrese stanovanja, email adrese i sl. Na forumima i tzv. chat rooms-sobama ne otkrivati čak ni vlastito ime.
• Izbjegavati fizičke sastanke sa nepoznatim osobama, odnosno osobama koje smo upoznali putem društvenih mreža jer nemamo pouzdane garancije o tačnosti identiteta osobe. Ukoliko je sastanak neophodan, a radi se o maloljetnom djetetu neophodno je da s njim uvijek ide roditelj.
• Ukoliko maloljetna osoba postane žrtva virtuelnog proganjanja (cyberstalking) treba da kažu roditeljima ili da se obrate nekoj informatički stručnijoj osobi u koju imaju povjerenja.
• Sačuvati kopije komunikacije (poruke, emailove, slike, dokumente, fajlove) u elektronskom obliku bez ikakvih izmjena kako bi poslužili kao dokazni materijal u slučaju podnošenja tužbe.
• Mnoge družtvene mreže nude opciju blokiranja (block), te na taj način spriječimo svaku vrstu komunikacije sa takvom osobom.
• Osoba koja je predmet takve malverzacije može razmotriti mogućnost promjene IP adrese, promjene broja telefona, promjena emaila ili korištenje nekog zaštitnog softvera.

Šta učiniti ako…?

Ukazali smo na mjere predostrožnosti koje se trebaju poduzeti kako bismo izbjegli ili smanjili mogućnost da budemo predmet i žrtva cyberstalkinga. Ipak, nekada se uprkos svemu može dogoditi da dođemo u takvu neugodnu situaciju, te se postavlja pitanja šta uraditi, kako se zaštiti od cyberstalking napadača?!

• Korak 1: Ignorisanje – Osoba napadač većinom želi da nas uplete u komunikaciju, što otvara veći prostor za ucjenu, ponižavanje i razvijanje strategije za manipulisanje. Ukoliko ignorišemo osoba napadač odustane od svojih namjera i svoju pažnju preusmjeri na ”ranjiviju” žrtvu.
• Korak 2: Opomena – Ukoliko se uznemirujući napadi pojačaju može se iskoristiti strategija da se napadač (pismeno) opomene da će snositi pravne i krivične sankcije za vlastite nezakonite aktivnosti ukoliko ih nastavi. Nakon toga se nikako ne upuštati u dodatnu komunikaciju sa progoniteljem.
• Korak 3: Blokiranje – Ukoliko napadi i dalje nastave najbolje je iskoristiti opciju ”block”, koju nude većina društvenih mreža i portala, a koja će softverski onemogućiti osobi napadaču da nastavi komunikaciju sa osobom koju uznemirava. Ova opcija je također dostupna na email platformama kojom se može spriječiti dolazak e-poruka u dolaznu poštu.
• Korak 4: Prijava administratoru – Nekada osoba napadač ukoliko ne može direktno komunicirati sa osobom koju napada može jednostavno nastaviti da širi klevete, laži i dezinformacije o vama javno na portalima i društvenim mrežama, što svakako može da naruši integritet i kredibilet ličnosti. Takvi sadržaji mogu se prijaviti administratorusa zahtjevom da ih ukloni.
• Korak 5: Prijava slučaja policiji – Nakon što smo iscrpili predhodne korake i administrator odbije ukloniti prijavljeni sadržaj (pod izgovorom da ne krši ”pravila korištenja”), ne postoji druga mogućnost da bi se zaštiti nego da se obratimo policiji ili drugim organima zaduženim za sigurnost.
• Korak 6: Tužba – Posljednja mogućnost je podnošenje sudskog zahtjeva za tužbu protiv osobe napadača.

[1] ”Sajber proganjanje – Cyberstalking”, https://cybermislilica.wordpress.com/2013/06/22/sajber-proganjanje-cyberstalking/

[2] ‘’Cyberstalkers are difficult to stop’’, https://www.psychologytoday.com/blog/wicked-deeds/201712/cyberstalkers-are-difficult-stop