Razgovarao: Rinat Kevrić

U društvenoj stvarnosti Bosne i Hercegovine nije lako biti žena, posebno, u poslovnom kontekstu. Naročito se to odnosi na dobijanje prvih radniih iskustava, napredovanje u karijeri i sl. Shodno tome, patrijarhalni odgoj u manjim sredinama dolazi više do izražaja i u takvom okruženju nisu pružene iste šanse za muškarce i žene. Ali bez obzira na sve to naša sagovornica je uspjela nadvladati sve predrasude i stereotipna mišljenja i dokazati da žena itekako može biti uspješna, samo ukoliko joj se da prilika. Dragana Radovanović Čalija je uspješna žena iz Nevesinja, novinarka BH Radija1 i radi u ITC u Mostaru.

Kako je biti žena u Nevesinju, da li ta sredina u kojoj ste odrasli nameće tu distinkciju između muškarca i žene – odnosno da li je društvo od vas imalo drugačija očekivanja?

Dragana Radovanović Čalija: Dok odrastate u malim sredinama, niste svjesni da postoji različit tretman među dječacima i djevojčicama. A onda odrastete i vidite da postoje brojni šabloni i patrijarhalna uvjerenja kako djevojčica i djevojka smije, odnosno ne smije da se ponaša. Ako posmatramo obrazovanje, rekla bih da je tu situacija čak i najbolja i da su nam tu šanse jednake, možda se čak djevojčice i više sada podstiču da uče kako bi jednog dana bile ekonomski nezavisne.

Svaka mlada žena koja promisli kakva su to očekivanja sredine od nje i ima li sredina uopšte pravo da odlučuje u njeno ime, u stanju je da odbaci ta očekivanja, a ako to ne učinimo nećemo npr. otići ginekologu na preventivni pregled, jer je to sramota, koliko god to suludo zvučalo u ovom vijeku.

Možete li nam reći nešto više o Vašem poslu i šta smatrate uspjehom?

Dragana Radovanović Čalija: S obzirom da radim na BH Radiju1 to znači da nemam usku oblast koju pokrivam, nego da je to čitava lepeza tema – od politike, zdravstva, ekonomije, svijeta i kulture. Ono što mogu reći da je prednost ovog posla sigurno je učenje, iz brojnih izvora i od brojnih sagovornika naučim o temi o kojoj nisam znala mnogo na početku dana. Nakon toga je lakše razumjeti naše društvo, koje se susreće sa brojnim problemima, a smatram da rad na javnom servisu omogućava da damo doprinos rješavanju tih problema, odgovorno i bez senzacionalizma. Neskromno ću reći da to smatram uspjehom – činjenicu da nakon montaže znam da sam uradila najbolje što sam mogla.

Posao je tek jedan segment naših života i mada novinar ne prestajemo biti nakon kraja smjene, sa zadovoljstvom moram reći da oko sebe imam mnogo sjajnih ljudi i kvalitetne odnose koje gradim s njima takođe ubrajam u uspjehe. Vrijeme koje provodim sa roditeljima, mužem, ostalim članovima porodice, prijateljima, kolegama prava su investicija u očuvanje mentalnog zdravlja. Baš kao i hobiji, koji su za mene bijeg od stresne svakodnevice: čitanje, uzgoj sobnih biljaka, amatersko slikanje, heklanje torbica, šivenje, i čitav niz “uradi sam” projekata za koje uvijek imam ideju.

Kao mlada i uspješna žena, kako balansirate između karijere i braka?

Dragana Radovanović Čalija: To za sada nije problem, s obzirom da trenutno jedno ne utiče mnogo na drugo i nastojim da, koliko god je to moguće razgraničim posao i privatni život, da posao ne nosim kući. Što se tiče obaveza u kući, moj muž i ja podjednako nosimo “teret” kućnih poslova, koji, kad se podijele, idu mnogo lakše i brže. Bez obzira što nismo odrasli u porodicama koje su imale ovakvu podjelu poslova, ponosna sam što promjene počinju upravo od nas. Tako nam ostane više vremena za zajednički odmor i druženje. Znam da je mnogo teže mojim koleginicama koje imaju djecu, a namučile su se dok su našle mjesto u vrtiću za svoju djecu, nepredvidivo radno vrijeme utiče na njih, a one svejedno ostaju podjednako posvećene poslu.

Da li nam možete reći , kako je bilo odrastati, obrazovati se, zatim,  prva radna iskustva – nešto što pamtite i što Vas podsjeća u kakvom svijetu živimo od Nevesinja do Sarajeva?

Dragana Radovanović Čalija: Svijet se mnogo promijenio od vremena kad sam ja bila dijete u prvim poslijeratnim godinama, do danas. Čini mi se da djeca danas imaju više mogućnosti, počevši od više vannastavnih aktivnosti, pa do mnogo lakšeg dolaska do informacija, što im je omogućeno razvojem tehnologije, koja nama nije bila dostupna. Ali, to nosi neke druge probleme sa sobom. Obrazovanje je zaista bilo jedno zanimljivo putovanje, gdje sam imala priliku da učim od nekih ljudi koji su podsticali i inspirisali svoje učenike i studente, pa su i danas tu za nas. Traženje posla je već neka druga priča i tu mi se čini da nam je podjednako teško, širom Bosne i Hercegovine. U mom slučaju trajalo je godinu i po, nakon prijava na brojne konkurse, stigao je i poziv na audiciju, obuka, a potom i posao.

Svjesna sam da je rijetkost dobiti posao u struci i kako moj kolega kaže, u našoj državi, nažalost, to jeste uspjeh.

Smatrate li da živimo u “muškom svijetu” i koliko je,  zapravo, ženama teže da se dokažu u poslovnom svijetu?

Dragana Radovanović Čalija: Na ovo pitanje iz moje pozicije je teško odgovarati, pošto se novinarstvom uspješno bavi veliki broj žena, a radim tek tri godine i sada smatam da stvari idu svojim tokom. Ipak, različite analize kažu da muškarci lakše napreduju, bolje su plaćeni za iste poslove, što ide u prilog toj tvrdnji.

S obzirom da ste novinarka po zanimanju, da li nam možete reći sa kojim se to problemima suočavaju novinari u našem društvu, posebno žene?

Dragana Radovanović Čalija: Rekla bih da je najveći problem novinara, koji otežava, a često i onemogućava rad to što sagovornici do kojih pokušavamo doći nisu spremni za saradnju, davanje izjave ili informacija koje su nam potrebne. To je posebno problem kada se radi o ličnostima koje su građani izabrali da se u njihovo ime bore za njihove interese. Kao da nakon izbora prestaje njihova odgovornost i kao da nisu dužni građanima dati odgovore, koje u njihovo ime postavljaju upravo novinari. A kakve probleme imaju novinarke vidimo kada se isječak nekog seksističkog napada ili vrijeđanja zavrti društvenim mrežama. Ali i to se, nažalost, prebrzo zaboravi.

Kako gledate na društveni status žena koje su se probile u politički vrh u našoj državi, te da li se dovoljno zagovaraju za ravnopravnost spolova, odnosno unapređenje statusa žena u našem društvu?

Dragana Radovanović Čalija: Svaka od žena u politici je priča za sebe, ali je svaka podjednako pod povećalom javnosti, a dio javnosti ih najčešće unaprijed potcjenjuje. Želim da vidim više žena koje će glasnije pokazati svoje znanje, sposobnosti, stručnost, ideje, a da ne prepuštaju riječ svojim muškim stranačkim kolegama čak i kad one imaju šta da kažu. Takvih žena ima. I od takvih se čuje o ravnopravnosti polova, od njih počinju borbe za ravnopravnost, dok su neke druge znale odbiti inicijative koje idu u korist žena, poput povećanja sredstava za naknade za porodilje. Premalo se govori o pravima žena, a nije da nemamo o čemu da pričamo.

Kakvo je vaše viđenje našeg društva u kojem žena odrasta, obrazuje se i pokušava promijeniti na bolje ?

Dragana Radovanović Čolija: Već sam spomenula neke od aktuelnih problema sa kojima se suočavaju žene širom svijeta i mi imamo “sreću”, pa mi nemamo sve te probleme. Ali, to nije razlog da ostale shvatimo manje ozbiljno. I zato drugi dio neka glasi ovako – otvoreno pričajmo o problemima, izazovima, ali i uspjesima, znanju, sposobnostima, pa ćemo biti na korak do tih promjena o kojima govorimo, to možemo učiniti kao pojedinci, utičući na mikrosredinu.

Da li je, za Vas, opravdan fenomen i ciljevi feminizma ?

Dragana Radovanović Čalija: Šta opet one žene galame? Je li tako? Ovih dana je pala prva ženska žrtva novog zakona o abortusu u Poljskoj, prema tvrdnji demonstranata i aktivista u ovoj državi. (Tridesetogodišnjakinja je umrla od sepse, nakon što su ljekari predugo čekali da prestane kucati srce fetusa, za koji su utvrdili da se nije pravilno razvio). Još postoji genitalno sakaćenje. Broj ubijenih žena odavno je poprimio zabrinjavajuće razmjere, a institucije kod nas ne reaguju kada te žene prethodno prijave prijetnje. Nakon prijavljivanja seksualnog zlostavljanja mladih glumica, stotine žena su na različitim platformama iznijele svoja iskustva uzemiravanja i zlostavljanja. Baš kao i zastrašujuća iskustva vezana za akušersko nasilje.

Feminizam je izborio pravo na obrazovanje, pravo glasa, pravo na zaposlenje, zdravstvenu i socijalnu zaštitu, ali dok god postoje žene u bilo kojem dijelu svijeta koje nemaju pravo da odlučuju za sebe i koje se ne osjećaju bezbjedno, čini se da je još mnogo posla pred nama. Posebno, jer prava koja danas imamo, moramo čuvati. Ako vam izgleda da opet neke žene nešto galame, zamislite vama najbitniju ženu u toj nekoj poziciji. Ovo je loš put, svaka osoba je OSOBA, da li nekom bila draga ili ne, ali ne znam kako drugačije ukazati na probleme sa kojima se suočava bar pola svijeta – nego empatijom.

Koja je vaša poruka mladim ženama, šta je ono što biste voljeli da su vama rekle žene prije nego ste kročile u svijet odraslih ?

Dragana Radovanović Čalija: Mladim ženama poziv – hajde da preispitamo kalupe u koje su nas nesvjesno smjestile generacije koje su nas odgajale, da prigrlimo slobodu izbora, budemo sve ono što želimo i da brinemo o sebi. Starijim ženama od sebe veliko hvala što su nam dale mogućnost da nastavimo dalje na pravima koje su one izborile za sebe i za nas. Budimo jedna drugoj vjetar u leđa, bez osuđivanja. Dugujemo to nekim novim djevojčicama, ali i dječacima.

Ovaj tekst je objavljen u okviru projekta “Jake žene za jače društvo!”, koji je podržan u sklopu programa “Žene na izborima u Bosni i Hercegovini”. “Žene na izborima u Bosni i Hercegovini” finansira Švedska, a implementira Razvojni program Ujedinjenih naroda (UNDP) u Bosni i Hercegovini. Sadržaj ovog teksta, kao i nalazi prikazani u njemu, ne odražavaju nužno stavove Švedske, niti UNDP-a.

#ZeneNaIzborimaBiH #DemokratskoUcesce #ZeneLiderke #WomenInElections #WomenLead