Piše: Anesa Balić 

Sigurnosna situacija u regiji Zapadnog Balkana relativno je stabilna u smislu da ne postoje vidljivi potencijali njene značajne destabilizacije. Međutim, to ne mijenja činjenicu da je sve više potencijalnih opasnosti za stabilnu sigurnost ovog područja. Neriješena politička pitanja, visok stepen korupcije, prisutnost organizovanog kriminala, siromaštvo, nedostatak perspektive, velika nezaposlenost, samo su neki od trendova i opasnosti koji ugrožavaju sigurnost i stabilnost ove regije. Zapadni Balkan se kroz historiju suočavao sa nizom sigurnosnih izazova, a trenutno su to izbjeglička i migrantska kriza, krijumčarenje migranata, trgovina narkoticima, pranje novca i slično, sve su to povoljni uslovi za organizovani kriminal. Shodno navedenom može se reći da je organizovani kriminal ozbiljna prijetnja zemljama zapadnog Balkana.

Globalna inicijativa protiv transnacionalnog organizovanog kriminala (GI-TOC) u izvještaju navodi da je zapadni Balkan raskrsnica trgovine mnogim ilegalnim robama i geografsko je središte krijumčarenja migranata koji pokušavaju ući u zapadnu Evropu.

Prema procjenama, od 2015. godine je kroz zemlje Balkana prošlo oko 1,5 milion azilanata i migranata, uglavnom sa Bliskog istoka i sjeverne Afrike. Kretanje migranata obuhvata raznolike tipove migracija, odnosno, nelegalni ulazak i boravak stranih državljana i lica bez državljanstva u zemljama Zapadnog Balkana, međunarodnu zaštitu u zemljama Zapadnog Balkana, povratak državljana zemalja Zapadnog Balkana na osnovu sporazuma o readmisiji, trgovinu ljudima i krijumčarenje migranata.

Dakle, ovaj izvještaj rasvjetljava mračan broj miješanih migrantskih tokova kroz zapadni Balkan, cijene koje plaćaju za krijumčarenje, kao i troškove droge u regiji. Da bi to postigao, koristi pionirski pristup u dva prethodna izvještaja Globalne inicijative protiv transnacionalnog organiziranog kriminala o organiziranom kriminalu na zapadnom Balkanu, naime tačno utvrđivanje i gledanje na ono što se događa na odabranim žarištima, posebno u velikoj količini izlazne rute kojima se krijumčare migranti i ključni čvorovi trgovine drogom.

Porast broja kretanja migranata iz zemalja van regiona, u tranzitu kroz Zapadni Balkan, takođe je poslužio da se poveća broj i opseg kriminalnih organizacija koje se bave krijumčarenjem migranata. Migracijski tokovi koji pogađaju zemlje regije sa sobom donose različite izazove kao što su trgovina ljudima i krijumčarenje. Tokom tranzita kroz zemlje zapadnog Balkana migranti prvenstvemo prolaze na neregularan način, shodno tome pribjegavanje krijumčarenju je na neki način norma. U prilog tome ide i činjenica da savremeni režimi migracije ograničavaju mogućnost prelaska granica sigurno i zakonito. Pribjegavanje krijumčarskim mrežama čini migrantsku populaciju podložnijom opasnostima, kao što su nasilje, eksploatacija ili trgovina ljudima.

Krijumčarenje migranata izuzetno je unosan posao, pri čemu kriminalne mreže profitiraju od niskog rizika otkrivanja i kažnjavanja. Krijumčari postupaju s migrantima kao s robom, slično kao s drogom i vatrenim oružjem kojima trguju istim rutama. Vrlo brzo mijenjaju rute za krijumčarenje kako bi se prilagodili sigurnosnoj situaciji u tranzitnim zemljama ili odgovoru tijela za provođenje zakona, ali i zloupotrebljavaju i postupke za zakonit ulazak i boravak.

Iako je krijumčarenje migranata ilegalno, moguće je čuti mnogo priča od migranata i ljudi koji žive ili su upoznati sa žarištima šverca migranata o tome kako policija i graničari često učestvuju u tome. Uz naknadu, oni se mogu dogovoriti da ne budu na određenom mjestu u određeno vrijeme ili da prevoze azilante i migrante preko granice. Korumpirani policajci i granični zvaničnici uhapšeni su na više lokacija – u BiH, Albaniji, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji…

Fokusiranje na ilegalne aktivnosti na ovim žarišnim tačkama pruža izbliza pogled na pokretače i omogućavanje organiziranog kriminala. Istovremeno, analiza ovih žarišnih tačaka u regionalnom kontekstu daje pokazatelj obima ilegalne trgovine i potencijalne dobiti.

Globalna inicijativa region predstavlja kao tranzitni koridor za krijumčarenje droge, oružja i ljudi, a veliki problem predstavlja široko rasprostranjen kriminal i korupcija. Iz globalne perspektive, međutim, zapadni Balkan je relativno stabilno mesto. Ova oblast predstavlja malo tržište za nelegalnu robu i usluge – veliki novac, kako su otkrile neke kriminalne grupe sa zapadnog Balkana, pravi se na drugom mjestu.

U dijelu o ilegalnoj trgovini drogom, izvještaj nudi detaljne mape krijumčarskih puteva, ističe promjene u cijeni narkotika dok prelaze preko granica i prikazuje veleprodajne i maloprodajne cijene droga u ključnim žarištima u regionu, koja su istovremeno i čvorišta krijumčarenja ili tržišta narkoticima.

Novi trendovi na regionalnom tržištu droga ukazuju:

• povećana je kultivacija kanabisa (posebno u zatvorenom prostoru) u zemljama osim Albanije, poput Bosne i Hercegovine, Severne Makedonije i Srbije,
• veliki je protok kanabisa sa Zapadnog Balkana u Bugarsku,
• snažan je priliv kokaina iz nekoliko pravaca, uključujući Hrvatsku, Grčku i crnomorske luke u Bugarskoj i Rumuniji,
• uvećana je proizvodnja, ali i konzumiranje sintetičkih droga.

Mnoga identifikovana žarišta u ovom izvještaju, koja se najčešće nalaze u pograničnim oblastima, karakterišu se kao polikriminalna – istovremeno su prisutne različite kriminalne aktivnosti, poput ilegalne trgovine drogom i pranje novca, uz krijumčarenje migranata.

Jedan od primjera je i Gornji Vakuf-Uskoplje, to je mali grad u Bosni i Hercegovini, ali logističko čvorište, u blizini glavnih puteva, te ga čini strateški smještenim, ali neupadljivim žarištem za krijumčarenje. Ovaj slučaj Gornjeg Vakufa-Uskoplja ilustrira da žarišna mjesta za krijumčarenje droge ne moraju biti samo glavni i veći gradovi – urbane sredine ili socijalno-ekonomski ugroženi gradovi, već i logistička središta duž ključnih ruta trgovine.

Međutim, iako su ove lokacije dobro poznate, male su zapljene droga – izuzev kanabisa – ili su rjetka hapšenja glavnih kriminalaca što sugeriše da postoji “ekonomija zaštite” koja dopušta i zarađuje od postojećeg stanja stvari.

Izvještaj zaključuje da “tokovi ljudi, droge i novca kroz Zapadni Balkan nisu prave linije poput vektora na mapi. Oni se kreću, često na malim udaljenostima, različitim putevima u zavisnosti od prepreka i prilika”, kaže Walter Kemp, jedan od autora izvještaja.

Osobama koje trguju ljudima, krijumčare ili peru novac privlačan je region zbog niskih rizika da pređu preko granica ili koriste preduzeća i bankarske sisteme. Većina transakcija u kriminalnom “podzemlju” ne bi bila moguća bez saradnika na “vrhu”.

I dok Zapadni Balkan ima lošu reputaciju za pranje ilegalne dobiti, nema puno informacija o gradovima i sektorima u kojima je to problem. Izvještaj takođe razmatra sektore i žarišta pranja novca. Na primjer, relativno mala količina novca pere se u firmama koje više posluju gotovinom, poput restorana, pekara, kafića, barova, klubova, hotela, suvenirnica, benzinskih pumpi, taksi kompanija, sportskih klubova, piljara i kompanija za iznajmljivanje. Veći novac se sliva u građevinsku industriju i nekretnine, kockanje i turizam.

U izvještaju se ističe da se ilegalna dobit koja je stečena na zapadnom Balkanu najčešće i pere u regionu, dok kriminalne grupe sa Zapadnog Balkana zarađuju veliki novac (posebno od trgovine drogom) van regiona.

Dakle, pored toga sto su zemlje Zapadnog Balkana tako pozicionirane da su oduvijek bile važno raskrsnica, na primjer, trgovine heroinom balkanskom rutom ili glavno čvorište za krijumčarenje migranata, takođe su i pogodne za pranje zarade od kriminala širom regiona. Kao što je već pomenuto, poseban uticaj ima na nekretnine i izgradnju – tako što utiče na rast cijena uprkos tome što ne postoji povećanje prihoda. Ostale popularne metode pranja novca su kroz turističku industriju, kockanje, call centre, mjenjačnice i novčane doznake iz inostranstva.

“Prljavi novac koji se zarađuje i pere u regionu održava ekosistem kriminala i korupcije”, kaže Kristina Amerhauser, jedna od autorki izvještaja.

Iako izvještaj pruža detalje o cijenama i rutama za krijumčarenje migranata i droga, kao i nezakonite finansijske tokove, takođe naglašava da su potrebne dodatne informacije, posebno iz zvaničnih izvora.

“Upadljivo je koliko malo nadležne institucije ili znaju ili žele da podijele podatke o cijenama narkotika, njihovoj čistoći, zapljenama i navikama potrošnje, kao i o pranju novca”, kaže jedan od autora izvještaja Ruggero Scaturro.

“Za javne politike koje bi bile zasnovane na činjenicama, potrebno je više javno dostupnih informacija – ne samo na nacionalnom nivou, već i u žarišnim tačkama i na regionalnom nivou”.

S obzirom na gore navedeno Zapadni Balkan je na neki način centar ove trgovine – kao tranzitni region, mjesto za regrutaciju pješadinaca za ove grupe; sigurno mjesto za sakrivanje i investiranje ili pranje novca stečenog kriminalnim aktivnostima, ali glavna akcija se odigrava u inostranstvu.

Ono što je još važno istaći jeste činjenica da da pandemija korona virusa (COVID-19) nije značajno omela nedozvoljene tokove u zemljama Zapadnog Balakana.