Piše: Anesa Balić

Članak 1. Povelje o temeljnim pravima Europske unije navodi da je ljudsko dostojanstvo nepovredivo. Ono mora biti poštovano i zaštićeno. Članak 21. jamči pravo na nediskriminaciju uključujući i na temelju spolne orijentacije. Načelo jednakog tretmana predstavlja temeljnu vrijednost Europske unije koja osigurava poštovanje ljudskog dostojanstva i puno sudjelovanje na jednakoj osnovi u ekonomskom, kulturnom i društvenom životu. Međutim, činjenica je da smo svakodnevno svjedoci da u praksi i nije baš tako.

Govor mržnje predstavlja izražavanje mrzilačkih ili uvredljivih sadržaja, kojima se izražava, zagovara ili potiče mržnja, diskriminacija ili nasilje, ili koji izruguju, omalovažavaju, ponižavaju, dehumaniziraju ili obezvređuju. Takav mrzilački govor mora biti usmjeren protiv određenih ciljanih društvenih skupina i njihovih pripadnika, koji se mogu identificirati po određenim zajedničkim objektivnim značajkama kao što su rasa, boja kože, nacionalno ili etničko podrijetlo, vjera, spol, seksualna orijentacija, rodna pripadnost i slično. U svakodnevnom izražavanju govora mržnje podliježu razne skupine ljudi i mnogi pojedinci, najčešće su govoru mržnje izložene sve manjinske grupe i svaka različitost po etničkoj, gender i seksualnoj osnovi.

LGBTI je akronim koji označava osobe koje pripadaju lezbijskoj, gej, biseksualnoj, transrodnoj i interseksualnoj populaciji. Brojni pripadnici LGBTI populacije u svakodnevnom životu kriju svoju orijentaciju i rodni identitet.

Naravno sve to čine zbog straha od diskriminacije i negativnih reakcija u sredini, društvu ili porodici. Transrodne osobe i dalje se suočavaju sa sredinom obojenom predrasudama i medicinskim stavovima. Postoji strah da će saznanje o njihovoj orijentaciji i rodnom identitetu izazvati diskriminaciju, odbacivanje, verbalno uznemiravanje, ali i nasilje. Općepoznato je da su često lica koja pripadaju LGBTI populaciji izložena velikom riziku da postanu žrtve govora mržnje, raznih incidenata, zločina iz mržnje i najčešće se sve to dešava na javnom mjestu.

LGBTI osobe redovno se susreću i sa problemima prilikom pistupa zdravstvenoj zaštiti. Diskriminacija i uznemiravanje u vidu govora mržnje prema LGBTI osobama događa se i u sektoru zapošljavanja. Nerijetko se LGBTI osobe suočavaju sa problemima pri pristupu tržištu rada, jer je rijetko osigurana privatnost osjetljivih ličnih podataka vezanih uz njihov rodni identitet.

Međutim, govor mržnje u Bosni i Hercegovini usmjeren prema LGBTI osobama je u porastu i izražen zbog sve veće vidljivosti LGBTI osoba. U BiH većina izrečenog i iskazanog govora mržnje plasirana je na različitim web portalima i društvenim mrežama. Iako mediji uglavnom izbjegavaju direktno izražavanje i prenošenje govora mržnje, oni naizgled neutralnim izvještavanjem i navođenjem, te davanjem medijskog prostora homofobičnim i transfobičnim pojedincima da izražavaju svoje mišljenje, time pomažu širenju govora mržnje. Na ovaj način izvještavanja, mediji izbjegavaju vlastitu odgovornost za preneseni sadržaj, a istovremeno javnosti prenose pogrešnu sliku o LGBTI osobama. I takvim pristupom se pogoršava već postojeća slika, odnosto postojeći stereotipi i predrasude.

Govor mržnje usmjeren prema LGBTI osobama se izražava od netačnih tvrdnji i proglašavanja LGBTI osoba bolesnim i devijantnim, do pozivanja na diskriminaciju i nasilje, u najgorim slučajevima do prijetnji smrću, te doprinosi netolerantnom stavu bosanskohercegovačkog društva i marginalizaciji LGBTI osoba.

Ispoljavanjem govora mržnje, također se dovodi i do težih incidenata, pa čak i činjenja krivičnih djela i zločina iz mržnje. Koristi se i da bi se podržali počinitelji tih djela, te opravdala njihova djela, čime se šalje poruka LGBTI osobama i ostalim marginaliziranim grupama da nisu poželjni u bosanskohercegovačkom društvu.

Govor mržnje u online prostoru je postao toliko čest i svakodnevan da je gotovo i prihvaćen do mjere da se na mnoge upućene uvrede i prijetnje, online javnost više i ne obazire. Prije svega, online prostor nije izolovan dio svijesti društva pa da značajano odstupa od kolektivnog stava istog. S druge strane, online sfera, kao nekontrolisana i neuređena, a bosanskohercegovačka javnost nenaviknuta na demokratiju koja podrazumijeva i odgovornost, ne nužno samo krivičnu, predstavlja pritom i plodno tlo.

Primjera govora mržnje prema LGBTI populaciji, Klix.ba

Govor mržnje je prisutan u javnom prostoru, bez ikakve kazne ili slobodno možemo reći samo simboličnom kaznom. U tom smislu LGBTI osobe doživljavaju da nisu sigurne ni poželjne u društvu, u smislu da svoj život žive otvoreno i slobodno. LGBTI osobe vrlo često su na meti govora mržnje i kada su posrijedi javna okupljanja, s ciljem iskazivanja svojih stavova. Iako bi trebala da se poštuje sloboda udruživanja, okupljanja, i izražavanja svih, LGBTI populacija gotovo uvijek nailazi na govor mržnje, nasilje i diskriminaciju. Posebno je to izraženo u BiH, a i u zemljama regiona.

Govor mržnje za jednu od glavnih posljedica ima to da LGBTI osobe odlučuju da je velik rizik živjeti otvoreni život. Zbog toga, većina ove populacije ima probleme s mentalnim zdravljem, krenuvši od anksioznosti i depresije do mnogo ozbiljnijih psiholoških poteškoća, koje imaju tinejdžeri i tinejdžerke koje su LGBTI, što dovodi do niza drugih problema.

Posljedica toga je da LGBTI osobe osjećaju da je veliki rizik autovati se i živjeti otvoreno svoj život. Sve to ima najdirektniji i najočitiji uticaj na mentalno zdravlje, a potom i na odluke koje LGBTI osobe donose. Da li neko ko je transrodna osoba želi svoj život da nastavi u BIH ili će pokušati da živi svoj život u inostranstvu ili negdje drugo?

Diskriminatoran i zapaljiv jezik usmjeren protiv LGBTI populacije, uključujući jezik političara i vjerskih ličnosti, pojačava problem i utire put za klimu u kojoj ne samo da se mržnjom motivirani incidenti događaju bez ikakve snažnije javne osude, već se i odobravaju. U takvim slučajevima država bi trebala intenzivirati napore u borbi protiv mržnje prema LGBTI populaciji. Dešava se da LGBTI osobe nedovoljno prijavljuju govor mržnje, iz opravdanog razloga, jer nemaju povjerenje u institucije.

Homofobičnu i transfobičnu mržnju treba izričito uključiti kao moguće motive u državne zakone kojima se reguliraju zločini motivirani predrasudama i govor mržnje. Zločini usmjereni protiv pojedinaca ili skupina zbog njihove percipirane ili stvarne seksualne orijentacije i rodnog identiteta trebaju biti kažnjivi, a motiv predrasude treba uzimati u obzir kao okolnost.

Da bi obezbijedila poštivanje prava i sloboda, kao i dostojanstvo svih svojih građana i u potpunosti dokazala da osuđuje netoleranciju, mržnju, diskriminaciju i nasilje, Bosna i Hercegovina bi trebala ustanoviti i javno diseminirati odgovarajuću i sveobuhvatnu definiciju govora mržnje koja, između ostalog, uključuje i seksualnu orijentaciju i rodni identitet kao zabranjene osnove za govor mržnje. Adekvatnu zabranu govora mržnje treba propisati Krivičnim zakonima u oba entiteta i Krivičnim zakonom Brčko distrikta. Zabranom govora mržnje treba obuhvatiti i medije kao moguće počinioce, državne institucije i sve ostale pravne i fizičke osobe. Tek tada bi Bosna i Hercegovina postala ravnopravna za sve osobe koje žive u njoj, te bi pružila adekvatnu podršku marginaliziranim grupama koje su najčešće žrtve govora mržnje.

Ovaj tekst je nastao u okviru projekta “Suzbijanje govora mržnje kroz osnaživanje mladih” (“Suppressing Hate Speech Through Empowerment of Youth”) je finansiran od strane Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Holandije u BiH kao dio MATRA (Društvena transformacija) programa. Projekat sprovode partnerske organizacije Inicijativa mladih za ljudska prava u BiH i Global Analitika.