Piše: Anesa Balić

Govor mržnje je složena pojava i vrlo često nailazimo na različita tumačenja i njegovu upotrebu. Granica između slobode govora i govora mržnje je tanka, ili čak upitna. Najčešće govorom mržnje smatramo upotrebu riječi, izraza, imena sa specifičnim značenjem i konotacijama. Najprostije rečeno to je upotreba riječi koje etiketiraju, odnosno imaju negativnu konotaciju. Govorom mržnje podstičemo diskriminaciju i segragaciju osobe ili društva na osnovu njihovih karakteristika, u smislu njihovog npr. nacionale, vjerske, rasne i etničke pripadnosti, seksualne orijentacije, invaliditeta, spola, izgleda, ponašanja, porijekla i tako dalje. Nažalost, u našem društvu govor mržnje je itekako zastupljen (da kažem čak i slobodan), jer u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji pravna odredba po kojoj se zabranjuje govor mržnje i po kojoj osoba (društvo) može biti kažnjeno na osnovu njihovih izjava o nečemu ili nekome.

Jedno od najtežih pitanja posljednjih godina je pitanje ograničavanja “govora mržnje” u školama. Škole moraju omogućiti pristup obrazovanju na nediskriminatornoj osnovi, spriječiti uznemiravanje koje ometa njihovu obrazovnu misiju i socijalizovati učenike da žive i rade u raznolikoj zajednici – i sve te stvari moraju raditi, istovremeno priznajući da pravo na slobodu govora ponekad znači pravo na izgovaranje stvari koje vrijeđaju druge.

Govor mržnje predstavlja zvono za društvenu uzbunu, jer ukazuje na disbalans i netrpeljivost prema ili između određenih skupina u društvu. Reagirajući na taj alarm, možemo dalje spriječiti nasilje ili eskalaciju nasilja.

Svijest o opasnosti i posljedicama govora mržnje u Bosni i Hercegovini nije dovoljno razvijena što pretpostavlja njeno formiranje i unapređivanje – od školskog sistema, medija, svakodnevnog javnog života, ali i efikasnije uloge državnih institucija, civilnog društva i regulatornih tijela.

Roditelji, učitelji i školska zajednica, također se smatraju važnom publikom zbog svoje uloge u izlaganju i zaštiti djece od govora mržnje. Za smanjenje govora mržnje ključno je osiguranje sistemskog i kvalitetnog obrazovanja. Vrlo važnu ulogu u borbi protiv govora mržnje ima obrazovanje, trebalo bi biti prije svih drugih sistema za borbu protiv govora mržnje. U Bosni i Hercegovini obrazovni sistem je vrlo kompleksan, ne postoji Ministarstvo za obrazovanje na nivou države, te samim tim nailazimo na neusklađenost u sistemima. S obzirom da je sistem kompleksan, osnovni problem jeste neusklađen plan i program, sadržaj  udžbenika,  kao  i  neprofesionalno  djelovanje odgovornih u obrazovanju i školama, svakako doprinosi i samoj pojavi, ali i širenju govora mržnje unutar učeničke populacije.

U stručnom radu na temu Obrazovani pristup u prevenciji govora mržnje navodi se da je neophodan dodatni napor da se omoguće mjerene i istraživačke smjernice za nastavnike i druge koji se bore za stvaranje sigurnih i afirmisanih okruženja za učenje u trenutnom društvenom kontekstu, gdje su primjeri govora mržnje i verbalno uznemiravanje u porastu. Prema tome, cilj je predstaviti okvir zasnovan na postojećem pravnom sistemu, te uspostavljenim školskim politikama i procedurama.

Sama edukacija o govoru mržnje i njegovom sprječavanju nije dovoljna, posebno u našoj zemlji kada postoji jasna separacija djece i mladih različitih vjerskih, nacionalnih i manjinskih grupa, pa do određene mjere i segregacija prema  imovinskom  statusu.  Jedan od načina  suprotstavljanja ovakvom narativu je masovnije kreiranje sportskih i edukativnih kampova, koji bi bili mješavina učenja i zabave na kojima bi učešće uzeli nastavnici/profesori i učenici iz različitih gradova Bosne i Hercegovine. U ovakve i slične aktivnosti potrebno je maksimalno uključivanje djece iz onih mjesta sa turobnom i teškom prošlošću, zatim iz područja gdje još uvijek postoje “dvije škole pod jednim  krovom”  ili  gdje  je  zapažena zastupljenost  netolerancije prema  manjinama,  odnosno primjeri govora mržnje.

Zbog složenosti i problema u sistemu obrazovanja u BiH, mnoge pojave dođu do učenika mnogo lakše jer sistem obrazovanja nije jedinstven, makar u dijelu koji bi spriječio govor mržnje, ali i vršnjačko nasilje i druge oblike maloljetničkog nasilja.

“Činjenica je da se govor mržnje iz škola prenosi i na društvene mreže, te je neophodno i u tom smjeru edukativno djelovati na mlade i djecu. Za  eliminaciju  govora  mržnje  iz  javnog  diskursa  potreban  je  zajednički  napor  svih segmenata  društva,  prije  svega  stvaranje  adekvatnog  zakonodavnog  okvira  koji  bi  tu  oblast kvalitetno regulisao. To je osnova za stvaranje uslova za razvoj adekvatnih strategija u oblasti obrazovanja.  Kod  učenika  je  potrebno  raditi  na  razvoju  informacijske  pismenosti,  kritičkog razmišljanja i razumijevanje potreba za etičkom upotrebom socijalnih medija. Poučavanje mladih ljudi da su mediji samo konstrukcije koje reprezentiraju stvarnost pomaže da postanu svjesni potrebe da shvate ko je iza onoga što vide; podučavajući ih da taj medij sadrži ideološke poruke – o vrijednostima, moći i autoritetu – koje imaju društvene i političke implikacije.” (Gagliardone, I., Gal, D., Alves, T. and Martinez, g. 2015)

Kada govorimo o važnosti djelovanja protiv govora mržnje treba spomenuti i aktivnosti koje imaju edukativni karakter, a koje se poduzimaju s ciljem sprječavanja. Odjel za mlade Vijeća Evrope i Odjel za borbu protiv diskriminacije zajedno su organizovali seminar osposobljavanja za govor bez govora mržnje. Seminar je transformisan u internetsku aktivnost učenja, djelomično otvorenu za ostale aktiviste i multiplikatore da sudjeluju u nekim od njegovih internetskih događaja. Internetski seminar ima za cilj ojačati kompetencije (znanja, vještine i stavove) multiplikatora, zagovornika i aktivista koji dijele i zainteresirani za promicanje standarda i pristupa Vijeća Evrope u borbi protiv govora mržnje, s posebnim fokusom na kontra i alternativne narative kroz obrazovanje o ljudskim pravima. Odjel za mlade Vijeća Evrope pokrenuo je kampanju bez govora mržnje s ciljem mobilizacije mladih za borbu protiv govora mržnje i promociju ljudskih prava na društvenim mrežama. 

Vrlo važno je znati šta je govor mržnje  i  koliko je štetan. Ključno je u javnom prostoru osigurati kvalitetno obrazovanje i educiranje i adekvatno razgovarati o samom pojmu govora mržnje, približiti pojam različitim dobnim skupinama djece i mladih, a i omogućiti prostor za interakciju o problematici govora mržnje.

Možda mržnju ne možemo u potpunosti iskorijeniti, ali možemo unaprijediti obrazovanje i podizati svijest kod mladih ljudi i samim time ograničiti rasprostranjenost govora mržnje.

Ovaj tekst je nastao u okviru projekta “Suzbijanje govora mržnje kroz osnaživanje mladih” (“Suppressing Hate Speech Through Empowerment of Youth”) je finansiran od strane Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Holandije u BiH kao dio MATRA (Društvena transformacija) programa. Projekat sprovode partnerske organizacije Inicijativa mladih za ljudska prava u BiH i Global Analitika.