Piše: Safet Mušić

Problematika migracija u Bosni i Hercegovini je i dalje priča bez kraja i igrajuća predstava bez režisera. S jedne strane su iscrpljeni migranti, dok s druge strane lokalne vlasti i stanovništvo u Unsko-sanskog kantona (USK), koji su najviše izloženi posljedicama neuređenosti u oblasti migrantskih tokova. Posljednjih godinu dana je primjetan znatno manji broj žena i djece migranata, međutim prema podacima međunarodnih i domaćih organizacija i dalje se među migrantima nalaze i ove osjetljive kategorije.

Izza Leghtas iz organizacije za ljudska prava Human Rights Watch, kaže da je nailazila na žene koje su putovale ili same ili s djecom kako bi se pridružile svojim muževima. Druge su opet ostavljale svoje muževe ili druge članove obitelji, kako bi prve došle u Evropu. Mary Honeyball je u izvještaju objavljenom ranije konstatirala da postoje “značajni nedostaci u tretmanu žena izbjeglica, koje traže azil u EU-u”. U njemu se osvjetljava niz hitnih pitanja, od nedostatka prevoditeljica do potrebe za odvojenim smještajem i sanitarnim uređajima za žene i za muškarce i potrebe za zaštitom od zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja u kolektivnom smještaju. Potrebno je osigurati brigu za djecu tokom intervjua u sklopu postupka za dobivanje azila, ali i savjetovanje odnosno terapiju za traumatizirane žene i žrtve seksualnog nasilja, a potrebna je i prenatalna i postnatalna njega.

Zabilježen je veći broj slučajeva seksualnog iskorištavanja žena, pa čak i djece na njihovom putu do odredišta, koji nekada traje i godinama. Mnogi slučajevi nikad nisu niti će ostati zabilježeni, niti će iko odgovarati zbog toga.

“Žene su izložene opasnostima specifičnim za njihov spol tokom putovanja po izbjegličkoj ruti: mete su seksualnog nasilja krijumčara ljudi, pripadnika lokalnih vlasti, muškaraca koji s njima putuju i trgovaca bijelim robljem”, kaže Catherine Woollard, glavna tajnica Evropskog vijeća za izbjegla lica i prognanike. Kako su izbjeglički centri u potpunosti pretrpani rezultat toga je da žene i djeca s muškarcima dijele smještaj i uvjete koji ne ispunjavaju osnovne pretpostavke za njihovu sigurnost. Malo se zna i još manje govori  o spolnom zlostavljanju i iskorištavanju žena i djece izbjeglica i migranata na putu kroz Evropu.

Razgovarajući sa dvije žene koje su smještene u kampu u USK-a i sa jednom ženom smještenom u kampu na području Sarajeva, potvrđene su informacije o pokušajima i silovanju žena migranata. U oba slučaja, žene migranti su rekle da ne žele javno govoriti o problemu silovanja, ali su navele da su putujući od Turske pa do BiH boravile u više kampova te su doživjele pokušaje silovanja od strane migranata, ali i osoblja tih kampova. Takođe, navode i da su slušali ispovijesti drugih žena da su doživjeli silovanja unutar kampova, ali da o tome ne žele pričati niti se žaliti, prvo zbog moralnih osuda u vlastitom okruženju, a zatim i zbog ličnih uvjerenja.

Ovakav odnos žrtava prema problemu silovanja, pogoduje izvršiocima ove vrste nasilja, te su svjesni da to mogu nastaviti raditi nekažnjeno i bez bojazni da budu procesuirani.

UNHCR je dobijao mnoge informacije o nasilju nad djecom i ženama migrantima, ono što je iznenadilo njihove aktiviste i javnost je to da su ta nasilja vršena u državama članicama EU, posebno u Mađarskoj, Grčkoj, Sloveniji i Hrvatskoj. Vjerovatno je slično stanje po pitanju nasilja prema migrantima i prilikom prolaska kroz druge države na zapadnobalkanskoj migrantskoj ruti. “Djeca izbjeglice i migranti pri prolasku kroz Evropu izloženi su povišenom riziku od nasilja i zlostavljanja, uključujući i spolno zlostavljanje, pogotovo u pretrpanim prihvatnim kampovima ili mnogim lokacijama gdje se izbjeglice i migranti okupljaju, poput parkova, željezničkih stanica, autobusnih stanica i uz ceste”, izjavila je glasnogovornica UNHCR-a Melissa Fleming na novinarskoj konferenciji u Ženevi.

Prema svjedočenjima i izvještajima postoje slučajevi djece koja se upuštaju u seks radi preživljavanja kako bi platili krijumčarima nastavak putovanja zato što im je ponestalo novaca ili su opljačkani.

Fleming je primijetila da su djeca zatečena bez porodica naročito ranjiva, jer nemaju zaštitu i brigu odrasle osobe. Isto tako, u nekim bi ih zemljama mogli smjestiti u pritvor s odraslima, što predstavlja veliku opasnost za njih. Žene izbjeglice i migrantice koje putuju same takođe su izložene povišenoj opasnosti dok putuju Evropom, ponekad i noću, nesigurnim putovima, ili ostaju na mjestima koja ne zadovoljavaju osnovne sigurnosne uvjete. Mnogi prihvatni centri su pretrpani i nisu adekvatno osvijetljeni niti imaju izdvojena mjesta za porodice s djecom i žene koje su same.

Zakonska i moralna obaveza je sigurnost djece migranata

U jednom od izvještaja na ovu temu, Centar za društvena istraživanja Global Analitika iz Sarajeva je navedeno: “Osigurati sigurnost i blagostanje u svijetu djece izbjeglica i migranata je imperativ iz mnogo razloga. Prvo i najvažnije, to je moralna stvar, jer nijedno dijete ne treba biti lišeno svoje budućnosti bez obzira što su rođeni u zemlji koja se bori s problemom bandi, nasilja, rata i siromaštva. Drugo, to je zakon. Prema međunarodnoj konvenciji, djeca imaju čitav niz prava da prežive i napreduju, a vlade su dužne da stave dječije potrebe kao prioritet i da djeluju u njihovom najboljem interesu. Što je najvažnije, pomaganje djeci nikada ne treba biti ispolitizirano. Bilo da ih zovemo migrantima ili izbjeglicama, oni su prije svega djeca i zaslužuju podjednaku brigu i podršku koju bi smo pružili bilo kojem djetetu, bez obzira gdje to dijete živi i zašto je bilo primorano da napusti dom. Zaštita migranata i izbjeglica djece je mnogo složenije od toga da im samo ponudimo sigurnost, hranu i sklonište. Često istraumatizirani nasiljem, oni bježe, i suočavaju se sa novim opasnostima na putovanju do sigurnosti i nade.”

Šefica kampa Bira u Bihaću, Amira Hadžimehmedović je skrenula pažnju o trgovini djecom u BiH. U ovom kampu postoji poseban dio koji se brine isključivo o djeci kojih ima oko tri stotine. Ona navodi kako je zakonom zabranjeno razgovarati sa tom djecom koja nemaju svojih roditelja ili staratelja. Djeca su uzrasta između 12 i 16 godina i većinom su iz Egipta, dijela koji se zove Fayyum. Ta su djeca, kao i sva druga, gladna, pothlađena i preplašena bila kad su ovdje stigli. Izazov sa kojim se suočavaju jeste činjenica da djeca, u većini slučajeva, ne žele da govore o svojim iskustvima. Ako kažu više podataka o nekome ko je trafiker ili o nekome ko ih je zlostavljao to, automatski, znači da se u sve uključuje lokalna policija i sudovi, te da ta djeca, do daljnjega ostaju ovdje, u Bosni i Hercegovini. To sve skupa znači da djeca ne žele da govore ovdje, što opet ne znači da neće ispričati cijelu istinu na krajnjoj destinaciji na koju su poslani. Dakle, ne boje se djeca toliko da kažu istinu, samo je ne žele reći ovdje.

Jedini legalni staratelji ovoj djeci u Bosni i Hercegovini su lokalni socijalni radnici, međutim ni oni nisu uspjeli do sada zadokumentovati niti jedan slučaj koji bi mogao ići tužitelju pod optužbom trgovina djecom.

Komesar policije Unsko-sanskog kantona Mujo Koričić je ipak uspio uraditi nešto po ovome pitanju: “Istražili smo i otkrili jednu ekipu koja je vozom iz Sarajeva u vagonu 1. razreda pokušala tajno prevesti sedmoro djece. Zadokumentovali smo slučaj i poslali na Sud BiH no nismo prošli. Tužitelj nije podržao naš predmet i vraćeni smo na Općinski sud. I sada čekamo šta će se dalje desiti. Morate znati da Policija USK zaista radi svoj posao na jako dobar način bez obzira što nam nedostaje, jednom riječju, sve – i ljudi i sredstva. No i dalje se nosimo sa problemom migranata na pravi način te i žiteljima USK i migrantima omogućavamo koliko-toliko normalan život što baš i nije jednostavno u ovim okolnostima”, rekao je Koričić za magazin Start.

Ujedinjeni narodi u Bosni i Hercegovini su izrazile zabrinutost zbog naglog zatvaranja Privremenog prihvatnog centra Bira (TRC) u Unsko-sanskom kantonu. Čak 87 djece, uključujući djecu bez pratnje i odvojenu djecu, policija je premjestila iz kampa Bira u kamp TRC Borići. UN skreće pažnju da su postojeći prihvatni centri u BiH već puni i nisu opremljeni za zimski smještaj.

Nakon svih informacija o nasilju i drugim problemima koje imaju žene i djeca među migrantima, primjetan je određeni senzibilitet od strane organizacija koje se brinu o migrantima. Međutim, uglavnom se i dalje sporo rješavaju generalna pitanja oko migracija na globalnom nivou, te nije isključeno da dođe i do novih talasa migracija u kojima će biti više žena i djeca. Stoga je važno da osim osuda iz UN-a i EU dođu i informacije da se pokušava globalno riješiti ovaj problem, a posebno da se zaštite djeca i žene koji su najranjiviji među migrantima.