Piše: Safet Mušić

Kad pomislimo da nas ne može iznenaditi neka nova reakcija ili aktivnost u vezi sa problematikom migracija u Bosni i Hercegovini, redovno nas ponovo iznenade događaji na terenu. Namjera migranata je jasna, nedvosmislena i neskrivena, ići prema zapadnoevropskim državama i stalno pokušavati, ne odustajati od sna i konačnog cilja. Proklamovane namjere i ciljevi državnih organa, kao i institucija na nižim nivoima vlasti su opet jasni, ali na terenu te stvari nisu vidljive.

Svi se deklarativno zalažu za zaštitu osnovnih ljudskih prava, ali toga u praksi nema dovoljno.

Međunarodne organizacije se takođe zalažu za pomoć i podršku migrantima i pokušavaju na terenu da urade nešto. Ali je to često nedovoljno i kao po pravilu pored ogromnih doniranih sredstava, međunarodne organizacije su redovno zatečene i iznenađene, bilo reakcijom i ponašanjem migranata, bilo reakcijama naših vlasti. Zbog čega najviše ispaštaju migranti, te postaju dodatnu frustrirani i često ne izdrže dodatni pritisak zbog loših uslova smještaja ili što nemaju osiguran smještaj uopšte. Takvom stanju doprinose i česte akcije kantonalnih vlasti na području Unsko-sanskog kantona (USK), ali i vlasti u entitetu Republike Srpske (RS) u cilju ograničavanja kretanja i uvođenja novih restrikcija i zabrana usmjerenih prema migrantima.

Navedene mjere i akcije su osuđene od UN-a, ali i EU i Ambasade SAD-a u BiH, međutim za sada se ne nazire adekvatno uređenje migracija na prostoru Bosne i Hercegovine.

Posljedice neadekvatnog utroška donacija

Pored najavljenih mjera i aktivnosti sa nivoa države, kao i pokušaja da se uvede red i povuku potezi koji bi stavili pod kontrolu migracijske tokove u Bosni i Hercegovini, stanje migracija je i dalje složeno sa trendom pogoršanja. Poseban rizik nosi činjenica da je prema podacima IOM-a oko 3.000 migranata van prihvatnih centara, oni borave u improvizovanim skloništima u napuštenim fabričkim halama, kućama ili jednostavno u šumama u okolini Velike Kladuše i Bihaća. Boraveći u takvim uslovima, bez redovne pomoći u hrani, odjeći i higijenskim potrepštinama, dolazi do pojačanih tenzija i pritiska među migrantima, što u konačnici rezultira i sukobima sa smrtnim posljedicama.

Do sada nisu zabilježeni napadi od strane migranata na lokalno stanovništvo, iako se građani u USK boje i takvog scenarija.

Jednostrane akcije vlasti USK-a su izazvale reakcije UN-a, međunarodne zajednice i ambasada u BiH, a stanje je i dalje neizvjesno. Situacija je dodatno naelektrisana pojavom većeg broja grupa i pojedinaca koji promovišu i pozivaju na nasilje prema migrantima, pa i onima koji im pomažu, naročito u Velikoj Kladuši. Razgovarajući sa građanima i aktivistima u Velikoj Kladuši i Bihaću, primjetni su donekle i različiti stavovi među njima, generalno većina se slaže da država ne čini mnogo za rješavanje stanja, odnosno da teret podnose i druga područja u BiH. Različiti stavovi se ogledaju u činjenici da su jedni za prijedlog da se bez odlaganja migranti dislociraju sa prostora USK-a, dok su drugi stava da im se obezbijede adekvatni uslovi smještaja i hrana, pa da se onda traže trajna rješenja. Takođe, ova podijeljenost stanovništva u USK-a, a vezano za stavove oko rješavanja migrantskog pitanja, potencijalno može voditi i do novih podjela, naročito je ta mogućnost indikativna za područje općine Velika Kladuša.

Politička situacija na mikro planu opterećena je dešavanjima iz prošlosti, te za dalju budućnost ovog grada i okoline nije poželjno bilo kakvo djelovanje koje može voditi u incidente ili nasilje, bilo da se radi o incidentnim situacijama prema migrantima ili incidentima među lokalnim stanovništvom.

Prema izjavama većine anketiranih građana u USK-a, kao jedan od presudnih faktora koji je doveo problematiku migracija u ovo teško održivo stanje, je problem netransparentnog utroška doniranih sredstava. Prema stavovima građana ali i aktivista, nevjerovatno zvuči da su utrošene desetine miliona eura, a da je stanje i dalje slično kao prije četiri godine. Aktivisti sa kojima smo razgovarali na području Sarajeva i Tuzle se takođe slažu da je ta količina doniranih sredstava bila dovoljna da se adekvatno upravlja migracijama, te da se to desilo ne bismo imali ovakve probleme na terenu, uključujući i nasilje među migrantima.

Gdje završavaju donirana sredstva?

Još prije tri godine na jednom od sastanaka organiziranom od strane Evropske komisije u BiH,  na kojem su prisustvovali i predstavnici institucija EU, aktivisti i istraživači migracijskih tokova u BiH postavili su pitanje zašto se novac od migracija donira IOM-u i drugim međunarodnim organizacijama, a ne institucijama BiH? To pitanje je postavljeno iz razloga što su na tom sastanku iznijete kritike na račun državnih institucija BiH, jer ne rješavaju problem migracija. Naravno da su te kritike opravdane, ali ne možete prebaciti svu odgovornost na nekoga, ko je zaobiđen u smislu finansijske podrške.

Propusti su evidentni i niko ih ne umanjuje kada je u pitanju nadležnost državnih institucija, posebno u organizacijskom smislu, izostanku planskog i preventivnog sistemskog djelovanja i uvezanosti svih nivoa vlasti.

Ali, kada se govori u najmanju ruku o neadekvatnom i netransparentnom utrošku ogromne količine doniranih finansijskih sredstava, onda se ne može govoriti o direktnoj odgovornosti institucija države BiH. Tako da je međunarodna zajednica u startu zauzela pogrešan stav i on egzistira do danas. Predstavnici EU to pravdaju da je u BiH korupcija jako izražena i prisutna na svim nivoima i da nemaju povjerenje u vlasti BiH da bi zakonito i ispravno vršili raspodjelu i trošenje doniranog novca za problematiku migracija u BiH.

Još početkom 2020. godine šef Međunarodne organizacije za migracije u BiH Peter van der Auweraert izvijestio je Ministra sigurnosti Bosne i Hercegovine Fahrudina Radončića o utrošku sredstava za pomoć migrantima. U Izvještaju stoji da je od juna 2018. godine do decembra 2019. IOM primio 30.798.032 EUR, u istom periodu potrošeno je nešto više od 20 miliona EUR (20.657.061 EUR), te da je na raspolaganju ovoj međunarodnoj organizaciji ostalo nešto više od deset miliona EUR.

Takođe, navedeni su i donatori, a najveći je Evropska unija koja je donirala nešto više od 37 miliona eura. Pored EU sredstva za pomoć migrantima donirali su i Razvojna banka Savjeta Evrope, Katarska Humanitarna organizacija te ambasade Velike Britanije i Švedske.

Novi ministar sigurnosti Selmo Cikotić je obavijestio Dom naroda Parlamenta BiH 1. septembra 2020. godine, da je EU od 2016. uplatila više od 70 miliona eura za migracije. Novac se trošio za plaćanje iznajmljivanje prostora, isplatu plaća uposlenika IOM-a u regionu ili sa prostora države BiH, za nabavku hrane i lijekova za migrante u privremenim prihvatnim centrima – rekao je Cikotić. Vezano za tu raspravu u Parlamentu BiH iz N1 su poslali upit IOM-u, na šta im je odgovoreno da su od septembra 2018. dobili 50 miliona eura, a da je do jula ove godine potrošeno 35 miliona eura

Evidentno je da se navedene cifre ne slažu, kontradiktorne su, a javnosti nisu predočeni konkretni detalji koliko je stvarno utrošeno na migrante, a koliko na administraciju i ostale prateće troškove. Nisu pojašnjenje procedure nabavke opreme, iznajmljivanja objekata, nabavke hrane i drugih potrepština, puno je nepoznanica oko utroška novca, puno pitanja bez odgovora. Niko nije izvršio posebnu i detaljnu analizu na koji način i u koje svrhe je utrošen toliki novac, posebno ako se uzme u obzir trenutno stanje migracija koje je i pored svega neriješeno i s stalnim izazovima i problemima. Što dovodi i do ubistava među migrantima, protesta lokalnog stanovništva te drugih incidenata i problema na lokalnom nivou, posebno na području USK-a.

Procjene međunarodnih organizacija koje prate migrantsku situaciju u BiH, kao i procjene aktivista na terenu govore da je za migracijsku problematiku u BiH utrošeno čak oko stotinu miliona eura.

Procjene se baziraju na činjenicama da su određena izdvajanja vršena i od institucija iz BiH, čak i od strane kantona, gradova i općina. Takođe, donacije u novcu ili sredstvima uručivane su od strane manjih međunarodnih organizacija, lokalnih humanitarnih organizacija, volontera, pa čak i pojedinci koji su željeli ostati anonimni. Međutim, ništa od tih sredstava nije posebno uvršteno u konačni iznos sredstava koja su utrošena za problematiku migracija u BiH. Nesređeno stanje u evidenciji i kontroli utroška sredstava doniranih za problematiku migracija u BiH dovodi i do posljedica koje sad imamo i pitanje je šta se može dalje dešavati. Stoga je neophodno uvođenje reda sa nivoa države BiH u sve finansijske i druge donacije, kako bi se moglo upravljati istima shodno procjenama i prioritetima.

Neophodno je postojanje evidencije utroška sredstava, zatim povećanje nivoa transparentnosti utroška, centralizovana procjena potreba migranata, uvid i kontrola načina nabavki opreme i sredstava, izvještavanje donatora o utrošenim sredstvima, kao i javno objavljivanje podataka o utrošku sredstava. Posljedice neadekvatnog utroška novca trpe građani, posebno oni na području USK-a, ali i sami migranti, kojima je BiH samo jedna tačka na putu ka zapadnoj Evropi.