Autor: Mirnes Bakija
Pojavom korona virusa i medijskim izvještavanjem o ovoj temi, vrlo brzo je stvorena panika među stanovništvom širom svijeta. Jedan od najboljih besplatnih referentnih portala Worldometar, objavio je da je ove godine od posljedica sezonske gripe umrlo 92,345 ljudi, a od korona virusa 4,027 osoba. Ipak, statistika govori da nema razloga za veliku brigu, što ne znači da se ne trebamo pridržavati svih izdatih preporuka Svjetske zdravstvene orgabizacije (WHO) i nadležnih službi. No, ono što je zasigurno neprofesionalno izvještavanje i širenje lažnih vijesti o ovoj temi donijelo je stigmu prema osobama istočnoazijskog porijekla, ali i migrantima.
Pojavom korona virusa u Kini, mediji su sve više izvještavali o bolesti koja se širila u gradu Wuhan. Svjetske medijske kuće nisi bile toliko zainteresovane da govore o ovoj temi na samom početku epidemije, ali kako se virus širio, medijski prostor su u značajnoj mjeri zauzeli tekstovi i prilozi o brojkama smrtnih slučajeva. Brzo širenje ovog virusa uznemirilo je ljude širom svijeta, ali prvenstveno zbog medijskog izvještavanja o jačanju svijesti o opasnostima od bolesti. Međutim, razlika između javne budnosti i prekomjernog reagiranja brzo su postale zamagljene.
Kod prosječnog čitatelja brojke o smrtnim slučajevima su izazivale strah i paniku, te smo kao reakciju imali panično kupovanje životnih namirnica u pojedinim dijelovima svijeta, pa i u Bosni i Hercegovini.
Kreatori medijskih sadržaja kada su primijetili da ovakvo selektivno izvještavanje o bolesti, odnosno izvještavanje samo o broju umrlih, dovodi do panike u javnosti, počeli su izvještavati na drugi način. Pa tako smo u medijima mogli pronaći tekstove koji govore o vrlo malom procentu smrtnosti kod osoba zaraženih ovim virusom, ali i tome da osobe mlađe od 50 godina uglavnom prebole virus bez težih komplikacija.
Tehnologija, a samim tim i online mediji se sve brže razvijaju, te je sve teže razlučiti lažne vijesti od vjerodostojnih informacija. Širenjem epidemije i povećavanjem interesovanja javnosti o ovoj temi, mnogi proizvođači lažnih medijskih sadržaja su zadovoljno trljali ruke, te smo se i kroz širenje korona virusa uvjerili u ozbiljnost globalnog problema – fake newsa.
Korona kao sredstvo za širenje stigme
Nekoliko američkih medija izvještavalo je o tome kako je korona virus utjecao na javnost, zbog širenja lažnih informacija. Tako je u kineskim restoranima zabilježen gubitak poslovanje od 50% do 70% od pojave epidemije. Zabilježen je i slučaj pada posjećenosti cijele kineske četvrti zbog lažnih glasina koje su se širile na WhatsAppu o tome da je jedan od vlasnika pekare zaražen korona virusom.
Od pojave virusa, predrasude i rasizam su u velikoj mjeri okrenute prema kineskim turistima. Samo kašljanje u javnosti bi ih ubrzo moglo okarakterisati kao prenosioce bolesti. Počeli su se razvijati negativni stereotipi o tome kako su sve osobe istočnoazijskog porijekla nosioci virusa.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) odlučila je da proglasi pandemiju, jer virus je potvrđen u 114 zemalja, a 118.000 osoba širom svijeta je zaražen. Turizam je već počeo da ispašta zbog virusa, a zabilježeni su slučajevi da mnogi Azijati nose majice s natpisom da nisu iz Kine, ne bi li se ljudi prema njima odnosili prijatnije i srdačnije.
Medijski naslovi uveliko pospješuju širenje stigmatizacije prema Kinezima, pa su tako jedne francuske novine imale naslov “žuta uzbuna”, a zabilježeno je nekoliko slučajeva napada na Azijate u vozovima u Italiji i Francuskoj.
Italijanski desničar Matteo Salvini optužio je vladu zbog spašavanja čamca na kojem je bilo 276 migranata iz Afrike, navodeći da te osobe mogu prenijeti korona virus. Guardian navodi da su ovakve optužbe Italije neosnovane i da se migranti iskrcavaju duž obale Italije već nekoliko godina, te da nisu doprinijeli nikakvom širenju bolesti. Pri tome ističu da je mnogo migranata umrlo na moru zbog nedostatka volje da ih se spasi, te da je u Africi povrđen znatno manji broj pozitivnih na ovaj virus u odnosu na Evropu.
Sigurnosni aspekti širenja pandemije
Panika uvijek ima utjecaja i na opštu sigurnost, a prema onome što smo do sada imali priliku vidjeti, mediji nisu direktno širili paniku. Dr. Safet Mušić, stručnjak za sigurnosna pitanja, kaže da se medijska odgovornost najviše ogleda u tome da mediji ponekada ne provjeravaju istinitost informacije, odnosno pouzdanost i referentnost sagovornika, često kvazistručnjaka.
“S druge strane imamo primjer Albanije, tema virusa je bila skroz zanemarena, što je možda doprinijelo i sa zakašnjelim preventivnim mjerama i panikom koja se pojavila prije dva dana, nakon što je potvrđen korona virus u ovoj državi”, dodaje Mušić.
Mediji svakako igraju važnu ulogu u formiranju stavova o ispravnom reagovanju na sve pojave koje mogu ugroziti zdravlje građana, kao i sigurnost.
“Zbog prvih informacija o pojavi korona virusa u Kini, nastala je i kriva slika i optuživanje kroz medije ili kroz komentare na društvenim mrežama o Kinezima, ali uopšteno i o Azijatima. Pojedinci u našem društvu su podlegli histeriji, pa možemo vidjeti na ulicama gradova da se dobacuje grupama turista iz azijskih zemalja, kao i pojava verbalnog vrijeđanja. Što znači da je ipak prisutno neodgovorno ponašanje pojedinaca i tu se ne mogu tražiti isključivo krivci u medijima i izvještavanju”, kaže Safet Mušić.
Svjetska zdravstvena organizacija je izdala preporuke kojih se trebaju pridržavati i svi građani i građanke Bosne i Hercegovine, te je potrebno i samu javnost na iste napominjati. Redovno pranje ruku sapunom i vodom minimalno 20 sekundi, održavanje socijalnih distanci, izbjegavanje dodirivanja usta, nosa i očiju, te prilikom kašljanja i kihanja prekriti usta i nos unutarnjom stranom lakta ili jednokratnom maramicom.
