Savremeni život nametnuo je ubrzan stil života i samim tim veću izloženost stresu i depresiji od kojih boluju stotine miliona ljudi u svijetu. U najboljem slučaju jedna trećina od njih potraže ljekarsku pomoć, a samo ih 10 – 20 posto dobije odgovarajući tretman. Depresija je izlječiva nervna/živčana bolest, ali privoljeti osobu s depresijom na odlazak ljekaru i to još psihijatru u većini slučajeva je ”nemoguća misija”. Pošto se psihijatri stereotipno dovode u vezu sa “liječenjem ludila”, ljudi im rijetko i nerado odlaze, odgađajući problem, koji će se neminovno zanemarivanjem vremenom pogoršati.
Odlazak i provođenje vremena u šumi i prirodi pozitivno utječu na moždani i nervni sistem. Istraživanje o utjecaju prirodnog i šumskog okruženja na tijelo još je 90-ih godina prošlog stoljeća proveo dr. Yoshifumi Miyazaki s Chiba Univerziteta u Japanu. Otkriveno je, između ostalog, da šetnja šumom smanjuje hostilnost, što znači da su oni koji više vremena provode u prirodi u biti manje agresivni i rjeđe pokazuju kriminalno ponašanje.
Tajna uspjeha ”šumske terapije” leži u reduciranju stresa, te se time smanjuje mogućnost bolovanja od glavobolje, visokog krvnog pritiska, problema sa srcem, dijabetesa, astme i artritisa, a čiji je uzrok zapravo dugoročno gomilanje stresa. Znanstvenici odjela psihijatrije s Mie Sveučilišta u Japanu su čak otkrili da je šetnja šumom efikasnija od običnog liječenja antidepresivima. Smatra se da većina današnjih bolesti dolazi od premalog boravka na otvorenom u prirodi što je svim živim bićima prirodno stanište.
Istraživači iz medicinske škole u Tokiju utvrdili su da jednodnevni izlet u šumu ili po nekoliko sati tokom tri dana donosi bolji učinak na imunitet nego jednake duge šetnje gradom. Šetnja šumom samo pola sata dnevno značajno smanjuje nivo kortizola, hormona stresa, reguliše pritisak, usporava rad srca, pojačava rad parasimpatičkog nervnog sistema koji je zadužen za kontroliranje odmora i probave u organizmu, te umiruje simpatički sistem koji se aktivira u stresnim situacijama.
U Japanu se ”šumska terapija” koristi kao metoda liječenja s ciljem relaksacije i upravljanja stresom. Japan ima stotine terapijskih šumskih staza i taj broj stalno raste. Međutim, u Bosni i Hercegovini još nije zaživjela ta kultura u smislu izgradnje organizovanih i sistemskih mjesta za antistres šumsku terapiju. Bosna i Hercegovina posjeduje bogat šumski i prirodni potencijal koji se u ovom slučaju može individualno koristiti za relaksaciju i odmor. Ipak, treba biti oprezan pri izboru šumskih okolina, jer su neke od njih još uvijek ostale zagađene minama i drugim eksplozivnim sredstvima. U tom slučaju se ne preporučuje odlazak na nesigurna i neprovjerena mjesta.
”Šumska terapija” u sedmici nakon posjete šumske okoline značajno povećava broj prirodnih NK stanica[1], dok pozitivni efekti traju i do mjesec dana nakon odlaska u šumu, pokazalo je istraživanje na Medicinskom fakultetu Nippon u Tokiju. Prirodne NK stanice proizvodi tijelo i dio su imunološkog sistema organizma. NK stanice djeluju tako da prepoznaju stanice zaražene virusom i doslovno ih ubijaju. Ovakav značajan porast tih stanica u organizmu nakon šetnje šumom znanstvenici pripisuju esencijalnim uljima fitoncidima koja proizvode biljke, posebno crnogorična i zimzelena stabla. Biljkama služi kao odbrambeni mehanizam od insekata, dok u ljudima potiče bolji rad imuniteta.
Ukoliko je otežan pristup zelenilu otkriveno je da i uređenje doma s puno biljaka koje asocira na šumu i prirodu može do određene mjere pomoći. Upotreba stabala u uređenju enterijera čini razliku. Važno je samo da stablo ne zauzima više od 45 posto površine stana. Kod takvog postotka zabilježeni su slični benefiti kao pri šetnji šumom, tačnije osjećaj opuštenosti, te niži puls i krvni pritisak.
U šumi tražite područja u kojima drveće pokriva najmanje petinu neba iznad glave. Isključite se i krećite se polako, jer šetnja šumom nije zamišljena kao kondicijski trening, nego kao odmor i opuštanje. Što su stabla gušća, ljekoviti efekt je bolji.
[1] NK-stanice (“natural killer”) su limfociti koji imaju urođenu sposobnost citotoksičkog ubijanja onih ciljnih (npr. tumorskih) stanica s kojima s u dodiru.
