Dana 30. septembra, otpočela je ruska vojna intervencija u Siriji, više od 50 aviona i helikoptera nalazi se u sastavu avijacione grupe Vazdušno-kosmičkih snaga Rusije, koja bombarduje objekte međunarodne terorističke organizacije Islamske države na teritoriji Sirije, saopštio je zvanični predstavnik Ministarstva odbrane Rusije Igor Konašenkov.

Rusko ministarstvo odbrane objelodanilo je dana 02.10.2015. godine, da u vojnim inetrvencijama u Siriji učestvuju isključivo ruski “suhoj” avioni, uključujući najpoznatiji Su-34 i dobro testirani Su-25 i Su-24 koji ciljaju mete tzv. Islamske države. Osim „suhoj“ aviona u operaciji u Siriji učestvuju i izviđačko-obavještajni avioni, te transportni avioni i veći broj borbenih i transportnih helikoptera.

Letjelice ruskih zračnih snaga koje učestvuju u vojnoj intervenciji u Siriji

• Zajednički rusko – sirijski zračni napadi

Specifičnost napadima daje činjenica da zračne napade izvode u istom zračnom prostoru i sirijske zračne snage, tj. sirijski piloti i sirijska avijacija, uz pomoć ruskog izviđanja. Tu nastaje konfuzija, jer navodno po izjavama ruski vojni planeri prave razliku u odabiru meta i biraju mete samozvane Islamske države, dok sirijske zračne snage ne prave razliku među oružanim grupama. Tako da je teško razaznati čiji avioni i koje mete napadaju.

Prema informacijama sirijske državne novinske agencije (SANA), prvi talas ruskog bombardovanja izvršeni su u saradnji sa sirijskim zračnim snagama, protiv ciljeva Islamske države u područjima Rastan, Talbiseh, al-Zaafran, Taloul Hamr, Aidoun, Deir faul, i područje nedaleko od grada Salamiya.

• Ko je stvarna meta ruskih napada?

Postoji mnogo konfuzije oko toga ko je stvarna meta ruskih napada u Siriji. Prethodni američki napadi u Siriji su uglavnom zametu imali ekstremiste iz sunitskih oružanih grupa, kao i ciljeve samozvane Islamske države i položaje Al-Kaide, te u manjem broju su napadani položaji ekstremne frakcije Ahrar al-Sham.

Zračni napad ruskih snaga na područje Rastan

U javnim porukama, ruska vlada je saopštila da su napadi usmjereni gotovo isključivo na položaje Islamske države i predsjednik Putin želi svijetu da se predstavi kao novi George W. Bush u stilu “rat protiv terorizma”. Svojim nastupom i dobro izreklamiranim vojnim akcijama Putin je pokupio sipmatije ne samo dijela javnosti, nego i nekih vodećih evropskih političara. Pomalo je degutantno da lideri nekih evropskih država sa simpatijama gledaju na rusku akciju u Siriji, a prije par mjeseci osuđivali su vojno miješanje Rusije u Ukrajini. Ali, najnoviji podaci sa terena govore da ruske snage napadaju i druge elemente osim položaja samozvane Islamske države.

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je spomenuo ekstremnu grupu Al-Nusra Front, koja je zvanični krilo Al-Kaide u Siriji (i slučajno rival Islamske države) i “druge terorističke grupe”. On je takođe naglasio da Rusija ne smatra Slobodnu sirijsku vojsku, (koju podržavaju SAD) kao terorističku grupu. Putinov glasnogovornik Dmitrij Peskov rekao je da ruske zračne snage bombarduje veliki broj sirijskih frakcija “izabranih u koordinaciji s oružanim snagama Sirije”, ne navodeći druge detalje.

Međutim grad Salamiya, koji je bio meta ruskih zračnih udara, je dom za mnoge pripadnike sirijske Ismaili manjine i dalje je u rukama vladinih snaga, te nije jasno koje mete su gađane u tom gradu.

Još jedan ruski napad je sporan, radi se o zračnom udaru na grad Latamneh, sjeverno od grada Hama. Ovaj grad je pod kontrolom pobunjenika koji su podržavani od zapadnih država i Turske, elementi samozvane Islamske države nemaju prisutnost na ovom području. Drugim riječima, Rusija je čini se bombardovala položaje pobunjeničkih grupa koje podržavaju SAD i zapadne države. Američki državni sekretar John Kerry je rekao da njegova vlada izražava “ozbiljnu zabrinutost” ako se ispostavi da su mete bile i položaji drugih pobunjeničkih grupa.

Rusko Ministarstvo odbrane je objavilo, dana 02.10.2015. godine da su u novim napadima gađani položaji samozvane Islamske države i to trening kamp i komandno mjesto u gradu Raka. Ipak, većina napada i dalje se odvijaju u području gradova Idlib, Hama, i Homs, gdje je Islamska država marginalna sila ili nije uopšte vojno prisutna. Nasuprot tome, do sada nije bilo ruskih napada na jugu Sirije, oko grada Damaska, ili u neposrednoj blizini grada Alepa. Takođe nijedan napad nije izvršen u cilju podrške Kurdima ili pro – Assadovim enklavama na Dalekom istoku, kao što je grad Deir Ezzor. Agencija Reuters je izvjestila da se u zamršeni sirijski sukob uključuju i iranske pješadijske snage, da podrže predstojeću kopnenu ofanzivu.

Nakon tri dana zračnih udara, teško da možemo skicirati jasan obrazac i odrediti mete ruskih napada. Po onome što je viđeno na terenu, očigledno da Rusija ni na koji način ne ograničava ofanzivu samo na položaje samozvane Islamske države. Naprotiv, do sada je većina napada bila na položaje drugih pobunjeničkih i naoružanih grupa, što navodi na zaključak da se ruska vlada prvenstveno bavi jačanjem pozicija svog saveznika, predsjednika Bashara Al – Assada. Ako je to cilj ruske intervencije, to će zahtijevati da ruske snage na spisak meta dodaju veliki broj oružanih grupa i široku lepezu drugih pobunjeničkih frakcija u Siriji.

U Moskvi smatraju da podupirući Asada, oni osnažuju osnov da se zaštiti ono što je ostalo od sirijske države i da će blokirati dalji napredak samozvane Islamske države u zapadnoj i južnoj Siriji. SAD su zauzele suprotan stav, te je predsjednik Obama javno obznanio da Assad ne može biti partner, jer on je ratni zločinac i zato što bi takav savez uništio odnose sa sunitskim frakcijama koje su potrebne za izgradnju održive alternative samozvanoj Islamskoj državi. Ova poruka je objavljena, 02.10.2015. godine, na međunarodnoj konferenciji koalicije za borbu protiv Islamske države, te je pozvana Rusija da “odmah prekine napade na položaje sirijske opoziciji i na civile”, i da se fokusiraju na položaje Islamske države.

Ruski zračni napadi u Siriji i stanje na terenu na dan 02.10.2015. godine

• Zaključak tima Global Analitika

Kakogod, najnovija eskalacija nasilja, novo gomilanje vojne tehnike i naoružanja, nikako ne doprinosi miru, niti će doprinijeti smanjenju broja novih izbjeglica i izbjegličkoj krizi, koja još traje. Ruski zračni napadi u Siriji su za neke bili iznenađenje, drugi su se pravili da su iznenađeni, neki su znali da se napadi pripremaju ili su ih priželjkivali, međutim teško je dati procjenu šta će se dalje dešavati. Mnogo je mogućih scenarija, a po onome šta se trenutno dešava, niko nema trajno rješenje niti se nazire neka zdrava snaga sa iskrenim namjerama da se u Siriji napokon radi za dobrobit naroda Sirije. Započete diplomatske inicijative su sada stavljene u stranu i svi računaju koliko je bomba palo na ionako razrušene sirijske gradove. Velesile se takmiče u tome koliko su uništili zgrada, koliko su ljudi ubili, koliko su novih oružja isprobali, tako da će vjerovatno ta militaristička retorika i aktivnost i biti nastavljena. Sirijskom narodu ostaje da i dalje trpi i pati, a gotovo polovina od 20 miliona Sirijaca, je u izbjeglištvu i van svojih domova, potpuno ovisna o međunarodnoj pomoći i bez nade za povratak u svoje domove. Što je dodatni motiv za pokušaj bijega u zapadne države.

Mnogi vojni i politički analitičari u BiH, regionu i svijetu, komentarišu rusku intervenciju u Siriji u smislu da ih izjednačuju sa američkim napadima u Siriji i time vide rusku intervenciju kao izazvanu reakciju. U tim komentarima i analizama se spočitava i činjenica da prethodne američke zračne udare na Siriju nije odobrio UN, da napadi nisu dali stvarnog efekta, da je američka akcija preduga i bez jasnog cilja. Međutim, analizirajući činjenice može se zaključiti da su ipak američki napadi pokazali da su imali za cilj položaje samozvane Islamske države i čini se da su mete brižljivo birane. Kada se analizira ruska vojna taktika i imajući u vidu praksu ruskih vojnih intervencija u zadnjem desetljeću, (u novijoj vojnoj terminologiji taktiku poznatu kao „sveobuhvatni opšti napadi“), ne ostavlja mnogo prostora za nadu da će Rusi pridavati puno pažnje odabiru meta. A to neminovno dovodi do još većeg broja nevinih žrtava, dalje destrukcije i mogućeg intenziviranja sukoba u Siriji.