Često ne razmišljamo da li smo ljubazni jer to želimo ili smo ljubazni zato što smo tako odgojeni i ne razmišljamo sve do momenta dok nas ljubaznost ne počne ugrožavati i dok se ne počnemo osjećati nezadovoljno.

Ljubaznost ne košta ništa, a donosi puno.

To je krilatica koju u toku odrastanja slušamo od roditelja, nastavnika i okruženja. Ta krilatica nam daje garanciju da ćemo imati dobre i kvalitetne odnose u okruženju. „Osjećaš se sretnije kad si ljubazan“, „ako si neljubazan to je pokazatelj lošeg odgoja, nekulture i nisi dobro prihvaćen od okruženja“.

Treba dodati činjenicu da se prema podacima iz istraživanja ljubaznost kao osobina više vezuje za ženski nego za muški spol.

Postavlja se pitanje kako ostati ljubazan i ne trpjeti zbog ljubaznosti?

Ljubaznost nije prihvatanje svega što nam neko kaže i činjenje svega što neko traži od nas. Ako činimo sve što neko od nas traži iako nam se to ne sviđa onda prelazimo u dio trpljenja, ako više godina trpimo onda se uglavnom takav odnos završi neslavno ili konfliktom. U toj ljubaznosti, naučenoj i prihvaćenoj, najčešće se desi da trpimo izvan granica koje možemo podnijeti. Imali bi šta za reći drugima, međutim to ne kažemo, „ne želim biti neljubazan, da ne ispadne da sam nekulturan!“. U dobrim i kvalitetnim odnosima ne trpimo, nego u istim zadovoljavamo svoje potrebe, pratimo svoje zahtjeve i činimo ono što i sami želimo.

Ljudi žele živjeti u skladnom okruženju u kojem se ljubaznost vidi u ljubaznim ponašanjima, kroz osmijeh, razumjevanje i prihvatanje.

Ključ za jasno postavljanje granice između ljubaznosti i trpljenja leži u dobrim komunikacijskim vještinama.

Uvijek i u svakoj situaciji na ljubazan način okruženju možemo poslati poruku šta prihvatamo, šta možemo i šta želimo. Ljubaznost je kada na lijep i strpljiv način drugom pošaljemo poruku da nam se nešto ne sviđa, da nam nešto ne prija i da to isto u datom momentu ne možemo uraditi.

Znati izboriti se za sebe i svoje potrebe i pri tom ne ugrožavajući druge na ljubazan način se u psihologiji zove asertivnost.

„Znati zastupati sebe i svoje potrebe, a pri tom ne ugrožavati druge je pozitivno i čuva mentalno zdravlje.“