Prostor između Crnog mora i Mediterana, nazvan Balkan, je često tokom historije bio predmet interesa velikih sila, nekada kao prioritet, a nekada manje značajan, ovisno o historijskim okolnostima. Kako god Balkan nikada nije bio ostavljen na miru i nikada nije iskreno podržan od velikih sila, uvijek su te sile prvo gledale svoj ineteres, pa onda šta je dobro za narode koji su naseljavali ovaj prostor. Sada čak i stihovi poznate pjesme „Balkane,Balkane moj, budi mi silan i dobro mi stoj…“ ne zvuče stvarno i realno, jer niti je Balkan silan, a i ne stoji baš najbolje. Ostvareni su snovi i težnje većine ideologa iz 90-ih godina, a po nekim procjenama i želje barem 50% stanovnika Balkana, da imaju svoje kakve-takve državice, uglavnom nacionalno omeđene. Koliko su svi na Balkanu sretni i zadovoljni zbog takve situacije je posebna tema.

• Balkan i jugoistočna Evropa

Trenutno je Balkan ponovo u fokusu interesa globalnih sila. Razlozi leže u sigurnosnim izazovima i energetskim interesima, koje različito vide i pokušavaju da upravljaju istima, Rusija i Zapad.

Ipak, obje strane pokušavaju kupiti utjecaj sa investicijama i energetskim projekatima, a sa internim političkim izazovima prijete da potkopaju napore da Balkan postane razvijena i mirna regija. Velike sile koriste svoju finansijsku i političku snagu da steknu utjecaj na Balkanu, istovremeno slabe lokalne samouprave i dalje će balansirati između konkurentskih zemalja.

• Uticaj Zapada na Balkanu

Zapad nudi prednost pristupa fondovima za razvoj i odbranu, sredstva koja se mogu podijeliti među državama Balkana kojima su neophodna za dalji ekonomski rast. Države kao što su Srbija i Makedonija će se vjerovatno pridružtii Evropskoj uniji u narednih deset godina, ali ih u tom procesu opterećuju unutrašnje podjele i postojanje protivljenja priključenju od nekih sadašnjih članica EU. Ipak, oni i dalje imaju pristup EU fondovima, pa tako između 2014. i 2020. godine, Evropska unija planira dati 1,500,000,000.00 € Srbiji, kao potencijalnoj članici EU, dok Bugarskoj kao članici EU planiraju dati 1,140,000,000.00 €. Ovaj podatak dovoljno govori koliko je Zapadu stalo da Srbiju „otme“ iz zagrljaja Rusije.

• Rusija i Balkan

Sa svoje strane, Rusija je koristi svoj uticaj na Balkanu, gdje ima bliske historijske i kulturne veze sa državama poput Grčke i Srbije, da prijeti zapadnim interesima. Međutim, interes Kremlja u regiji u prošloj godini proizlazi velikim dijelom iz pogoršanih odnosa sa Zapadom. Cilj Rusije na Balkanu je da se spriječi širenje vojnog uticaja i vojne infrastrukture u regiji; uz održavanje dovoljne sposobnosti za sprovedbu strateških energetskih infrastrukturnih projekata.

Iako Zapad ima više sredstava za investiranje na Balkanu, Rusija ima nekoliko regionalnih energetskih resursa i ima veliki broj otvorenih kreditnih linija datim državama Balkana. Moskva je uspijela zadržati dobre diplomatske odnose s nekim lokalnim oligarsima, posebno u Bugarskoj, Srbijij i entitetu Republika Srpska u Bosni i Hercegovini. U 2008. godini, Gazprom je kupio većinski udio u naftnoj državnoj kompaniji Srbije.

Da bi se pomoglo ruskom Gazpromu da dovede naftu doevropskog tržišta, Rusija se zalagala za izgradnju naftovoda koji bi prolazio preko Grčke, Makedonije, Srbije i Mađarske. Osim Turske, ove četiri zemlje su u centru ruske diplomatske ofanzive. Ipak, Rusija koja se bori sa internim finansijskim i političkim izazovima, nema dominantnu ulogu i njen uticaj na Balkanu je relativno ograničen.

• Turski interesi na Balkanu

Turska ima svoje kulturne veze i ekonomske interese na Balkanu, ali trenutno Turska nema tako velike resurse i vojne moći da parira Rusiji i Zapadu.

Jedan od strateških ciljeva Turske je održavanje utjecaja u Crnom moru. Samim tim, ovaj cilj podrazumijeva uticaj na stanje i odnose s drugim državama Crnog mora i na Balkanu. Međutim, Turska takođe pokušava da se približi Bosni i Hercegovini, gdje Ankara želi da poboljša svoj uticaj kroz kulturne i istorijske veze. Ove veze su važne, naime muslimani Bošnjaci počeli su da odlaze u Tursku u 17. stoljeću, a nekoliko miliona turskih građana i danas tvrde da imaju bošnjačke korijene. Ovaj etničke afinitet je dodatno popularisan kroz vladine inicijative za investiranje u Bosni i Hercegovini.

Turska ne može odgovoriti na nivo finansijskih ulaganja zapadnih sila i Rusije na prostoru Balkana. Ali, pošto ima pristup do Crnog mora, a kao članica NATO-a, Turska igra značajnu ulogu u naporima Bugarske i Rumunije na jačanju odbrambene saradnje u odgovoru na krizu u Ukrajini. Osim toga, Turska je bila u mogućnosti da koristi finansijske i političke alate da se dodvori Bosni i Hercegovini. Tako da je Turska među prvih pet investitora u Bosni i Hercegovini.

Zaključak

Bez obzira na to koliko vremena i vanjskopolitičke moći je uloženo na Balkanu, uspjeh ovisi o prisustvu jake, stabilne uprave odnosno države. Ali Balkanske vlade su notorno slabe. U Bugarskoj, socijalni nemiri u 2013. prisilili su vladu da podnese ostavku. Od tada, država je prošla kroz nekoliko slabih, kratkotrajnih vlada koje su opterećene unutrašnjim sporovima. U međuvremenu, u Bosni i Hercegovini, politička paraliza je spriječila uvođenje prijeko potrebne ekonomske i političke reforme. Protesti zbog korupcije u 2014. godini naglasiili su nesposobnosti bosanskohercegovačkog političkog sistema za rješavanje inherentnih problema u zemlji. Narušena sigurnosna situacija u maju 2015. godine u Makedoniji (borbe u Kumanovu) i protesti opozicije nakon toga, takođe su pokazali da vlast nije dorasla da vodi državu.

U vrevi balkanske politike i nesposobnosti vlada i dalje omogućuje stranim silama da vrše određeni prodor, jačajući njihov utjecaj kroz finansijsku i političku podršku za lokalne samouprave. Ali krhkost balkanskih država i korumpiranost vladajućih struktura ih dodatno stimuliše da šire svoj utjecaj. Kao i drugi narodi u pograničnim područjima Evrope, mnoge od balkanskih zemalja su pokušali zadržati stepen neutralnosti. Balansirajuća strategija znači da vlade na Balkanu mogu pristupiti i koristiti prednost ekonomskih sporazuma i paketa finansijske pomoći, ali i istovremeno koristiti i političku podršku velikih sila.

Geopolitička rivalstva i lokalni historijski sporovi u regiji su formirali eksplozivnu kombinaciju, te mnogi analitičari procjenjuju da će Balkan ostati geopolitički trusno područje, na kojem se dodatno potpiruju nacionalizam i ekstremizam.

Dok Zapad, Rusija, pa i Turska žele da nastave pumpati kapital u regiji Balkana, prije svega za poboljšanje svoje ekonomije; slabe vlade na Balkanu će nastaviti balansiranje između velikih sila.

Ovaj tekst predstavlja autorsko djelo člana istraživačkog tima GA. Niti jedan dio sadržaja ovog teksta nije dopušteno kopirati niti prenositi bez pismenog odobrenja autora. Svako neovlašteno kopiranje bilo kojeg dijela teksta ili u cijelosti predstavlja povredu Zakona o zaštiti autorskih prava te za sobom povlači pravne posljedice.