Poraz košarkaša BiH od reprezentacije Rusije u sklopu kvalifikacija za Evropsko košarkaško prvenstvo je otvorio nove (stare) rane, a to su: svađa među reprezentativcima BiH, nesportsko ponašanje na terenu, nezalaganje neospornih košarkaških talenata, neprimjerene reakcije poslije utakmice i poplava raznih komentara, medijsko obraćanje na neprofesionalan način, itd., a nakon žalosne nesportske revije.  Na jednoj od konferencija poslije utakmice rečeno je da su to problemi od ranije, pa ako su postojali, to je moralo da bude ispravljeno ranije. Morao je neko, bar da pokuša reagovati, ispraviti. Ako se i nije moglo ili nije bilo hrabrosti onda se makar morao naći način da se to objavi u javnosti. Za ovakvo stanje ne može biti odgovoran samo jedan čovjek, npr. trener ili kapiten, već čitava linija ljudi iznad njih, do samog vrha Saveza. Morali su svi da budu više uključeni i prisutni, da više rade na kolektivizmu, u radu s ljudima, stvaranju kvalitetne interdisciplinarne podrške, da pomognu treneru koji nikada nije igrao za BiH, što ipak sa tačke poznavanja našeg mentaliteta – može biti vidljiv nedostatak.  Bolno i žalosno je bilo gledati da se naši reprezentativci svađaju i nasrću jedni na druge, to se zaista rijetko dešava u sportskom svijetu i obično je u rangu skandala. Tako da ne treba da nas čudi što se domaći mediji utrkuju da pišu o ovom skandalu, a ne zaostaju ni mediji u regiji.

Šta ide iza ovog sramotnog čina?

Vjerovatno će sada uslijediti mnogo kritika, optužbi, a sve na račun košarke, kojom smo se nekad dičili i od koje je ovaj napaćeni narod, s pravom i ovog puta očekivao radost. A, dobio je veliko razočaranje. Sada smo na dnu, osramoćeni porazom i ponašanjem, bez časti, bez gotovo ikakvih šansi za odlazak na EP, s potpuno pogrešnim odnosom pojedinaca prema dresu, bez ideje i rješenja čelnika za izlaz iz situacije… Dugo već nismo gdje smo mislili da jesmo, gdje objektivno i pripadamo. Zato, vjerovatno treba sve dobro analizirati i početi od vrha pa do zadnjeg pojedinca, da se srede stvari u Savezu i reprezentaciji.

Neki će reći, pa imamo pravo i da izgubimo, da se i ne plasiramo na EP, eto mnogo toga smo postigli do sada. Ali ne, to ipak ne ide, toga u sportu nema!

Očekujemo da će se odgovorni pokušati “vaditi” sa 1.000 objašnjenja tamo gdje ne smije da ih bude. Naprotiv, najmanje što mogu poslije trećeg uzastopnog blama je da ponude ostavku, ne bi li se u javnosti stekla slika da se neko osjeća, ne krivim, nego samo odgovornim za ove neuspjehe. Vjerujemo da makar neko ima toliko moralne odgovornosti da to i prizna ili da makar pojasni ko je i koliko odgovoran za ovu nacionalnu sportsku tragediju.

PSIHOLOŠKA ANALIZA

Još prije 2 godine, stručnjaci (psiholozi i stručnjaci sporta i sigurnosti) iz Centra za društvena istraživanja Global Analitika su se zvanično obratili KS BiH u namjeri da pomognu oko pripreme reprezentacije, jer je očito bilo da bh. košarkaškim reprezentativcima nedostaje psihološka priprema. Međutim, odgovorni iz Saveza nisu se udostojili ni odgovoriti, a kamoli pozvati na razgovor ili se zainteresovati za taj prijedlog. Ovaj sportski skandal je pokazao svu poraznost takvog odnosa i rada u smislu, “Hajmo pokušati, pa imamo talente, valjda će sve biti ok”. A tako se više ne razmišlja ni u jednoj reprezentaciji, a kamoli da radi, ni slično. Naime, BiH je jedina reprezentacija u regionu, a  vjerujemo i u Evropi koja nema stalno angažovanog psihologa i koja nema Plan psiholoških priprema, koja nema saradnju sa stručnjacima-psiholozima. Po mnogima, zadnjih 10, a pogotovo 5 godina, isključivi razlozi za loše rezultate bh. košarke su upravo u neadekvatnoj psihološkoj pripremi. Stalno imam jaku reprezentaciju, kojoj uvijek fali ono nešto malo, pa da bude tamo gdje joj je objektivno i mjesto, među 10 u Evropi. Za to imamo igrački potencijal, a i talenta i znanja sigurno imamo, što je vidljivo i u ovim kvalifikacijama. Vodili smo Rusiju sa 16 razlike, što jasno pokazuje da smo barem bili ravnopravni sa Rusima, očita je i razlika u kvalitetu igračkog kadra u odnosu na Šveđane, pa čak i Ruse, na većini pozicija. Zar treba onda biti stručnjak pa zaključiti da bh. reprezentativci imaju problem i to psihološke prirode. Psihološki stručnjaci iz Global Analitike ukratko pojašnjavaju neke pojmove i činjenice vezane za psihologiju u odnosima među ljudima, kao i psihologiju pojedinaca, čisto radi lakšeg razumijevanja kompleksnosti i značaja psiholoških priprema, ali i u cilju da budemo dio rješenja.

Razvoj emocija

Emocionalni razvoj je jedan od važnih procesa u razvoju ličnosti koji se odvija pod uticajem faktora sazrijevanja i socijalnog učenja. Emocionalne reakcije prate sve naše doživljaje. Možemo reći da su emocionalne reakcije psihički procesi kojim vrijednujemo saznato, izražavamo subjektivni odnos prema događajima, osobama i vlastitim postupcima. Pored subjektivnog (emocionalnog) doživljaja ove procese odlikuju organske promjene i emocionalno ponašanje. Ove psihološke i fiziološke promjene su u međusobnoj vezi. Kao dispozicije za ustaljene načine reagovanja emocije čine složenu strukturu ličnosti koja se naziva temperament. Upravo taj temperament, je vjerujemo ono što je pozadina svađe i konflikta Teletovića i Muse.

Emocije su sastavni dio svih složenih dinamičkih dispozicija ličnosti: motiva, stavova, vrijednosti (vrijednosnih orijentacija) i interesovanja. Moguće je razlikovati više tipova emocionalnih reakcija (pa možete i sami zaključiti gdje spada incident između Muse i Teletovića) :

• AFEKTIVNI TON – je najjednostavnija emocionalna reakcija izražena kao doživljaj prijatnosti ili neprijatnosti; ova osnovna emocionalna reakcija prati sve naše doživljaje (kognitivne, konativne), pa i složenije emocionalne reakcije.
• OSJEĆANJA ili emocije su više izdiferencirani subjektivni aktuelni doživljaji (radost, žalost, strah, ljutnja).
• SENTIMENT – je kompleksna dispozicija, složena emocija, trajni afektivni i konativni odnos prema nečemu (drugoj osobi, nekom objektu, apstraktnoj ideji). Od stavova ga razlikuje priroda i što, za razliku od stavova, sentiment ne zahjteva racionalno obrazloženje.
• AFEKAT – je vrlo intenzivno i relativno kratkotrajno emocionalno stanje praćeno izrazitim tjelesnim promjenama i burnim reakcijama (bijes, panični strah). Afekat često dovodi do “suženja svjesti” što ima za posljedicu neobuzdano a ponekad i neuračunljivo ponašanje.
• RASPOLOŽENJE – je prijatno ili neprijatno emocionalno stanje, koje duže traje i malog je intenziteta. Dominirajuća raspoloženja su psihička stanja karakteristična za određene tipove ličnosti i temperamenta.

Psihološke teorije razvoja emocija

Kada razmišljamo o konceptu kolektivne svijesti, ili u ovom slučaju o svijesti unutar reprezentacije, vrlo je lako zanemariti činjenicu da to nije svijest kolektiva ili nacije. Kolektiv, grupa ili nacija nemaju svijesti, svijest je karakteristika pojedinca. Kolektivna svijest su ideje i vrijednosti s kojima se reprezentativac može ili ne mora slagati i uzeti ih zdravo za gotovo. Ukoliko se većina s njima slaže i većina uzima ih zdravo za gotovo, dobije se dojam kako je to poseban entitet koji prožima cijelu naciju, što je netačno.

Kolektivna svijest predstavlja statističku sredinu vrijednosti i ideja koje su misao vodilja većini sportista, pa tako i naših reprezentativaca. Ali, kao što prosjek visine osoba u sobi može biti različit od visine bilo koje osobe u istoj sobi, tako i vrijednosti kolektivne svijesti ne moraju biti u skladu s vrijednostima pojedinačne osobe. Ukoliko one nisu u skladu s njegovom prirodom, tada njegovo nesvjesno reagira i stvara tendencije koje pokušavaju ispraviti uvjerenja nametnuta iz okoline koja ne odgovaraju njegovoj osobnosti. Te tendencije su na početku nesvjesne, a jedna od najvažnijih psiholoških činjenica je kako sadržaj kojega nismo svjesni u našoj psihologiji, pronalazimo u okolini kroz projekciju. Ta dinamika je posebno izražena kod konflikta, gdje istu onu nesvjesnu tendenciju koja nije u skladu s našim svjesnim stavom i teži da ga ispravi, pronalazimo u oponentu. (Da li se upravo ovakvo nešto desilo na utakmici sa Rusijom)?

ZAKLJUČAK:

Očito da našoj košarkaskoj reprezentaciji nedostaje kontinuirane psihološke pripreme koja bi podrazumijevala i ukljucivanje strucnjaka psihologa. Različiti psihološki profili igrača, različita profesionalna iskustva, moguće nedovoljno shvatanje igranja u timu i za tim, nedostatak kontinuiranog rada sa reprezentativcima, različito odrastanje i porijeklo, itd.,  dovode do gubitka kontrole, vidimo čak i kod iskusnih NBA košarkaša. Dodamo li  očitom i dokazanom talentu kojeg posjeduje naš Musa, njegovu starosnu dob i sve razvojne karakteristike koje ono sa sobom nosi, ne bismo trebali biti začuđeni njegovim ponašanjem na toj utakmici. Snažna potreba da ispolji talenat i pokaže uspjeh prirodna su reakcija mladog igrača. Pri tome, nenaučena kontrola emocija, prvenstveno ljutnje takođe su potpuno očekivane, uzmemo li u obzir njegove mlade godine. Postavlja se pitanje da li je mladi igrač spreman da se iznese sa starijim kolegama na terenu, uzimajući u obzir da bi njihove reakcije trebale biti uravnoteženog karaktera. A jesu li? Kako god, naša mlada kosarkaška nada je, s obzirom da je s puno manje kapaciteta i razvijenih mehanizama nošenja sa stresom, s posljednje utakmice izašla s terena znatno psihološki ranjivija nego njegove starije kolege. Mozda je sve ovo posljednji alarm za očito rješavanje nekih dubljih problema u košarkaskom savezu i osvještavanje važnosti adekvatnih psiholoških priprema košarkaša (ali i ostalih sportista) koje su od  ključne važnosti za dobar rezultat u svakom sportu, pa i u životu.