Pojam ekološki kriminal odnosi se na sve radnje kojima se krše odredbe ekoloških propisa i kojima se pričinjava značajna šteta ili ugrožava životna sredina i zdravlje ljudi.
Ekološki kriminal može podrazumijevati ilegalno odlaganje otpada, ilegalni ribolov, nelegalnu sječu šuma, ilegalnu trgovinu ugroženim vrstama i sl. Ovaj oblik kriminala kao takav može imati ozbiljne posljedice na ekosistem i ljudsko zdravlje. Prema raznim istraživanjima, ono što ga razlikuje od drugih oblika kriminala jesu stalni porast, nejasni pokazatelji, organizovanost, kriminal „bijelog okovratnika“, povezanost sa korupcijom i činjenica da je to ozbiljan vid međunarodnog organizovanog kriminala.
Kao i većina evropskih država i Bosna i Hercegovina se suočava sa različitim izazovima u borbi protiv ekološkog kriminala, uključujući nedostatak resursa za sprovođenje zakona, nedovoljnu edukaciju i svijest građana o važnosti zaštite okoliša, kao i složeno političko uređenje i kompleksne administrativne strukture koje otežavaju koordinaciju. Sudeći po karakteristikama ekološki kriminala, to je i vrsta organizovanog kriminala.
Historijski posmatrano organizovani kriminal pojavljuje se na početku XX vijeka najprije u ekonomski razvijenim zemljama. Retrospektivno gledajući, organizirani kriminal je prošao niz određenih metamorfoza i modaliteta, a u svemu tome dobijao je različite oblike i forme. U tom kontekstu, moguće je, kao jednu novu formlu (organizovanog kriminala) izdvojiti ekološki kriminal. Ono što je najznačajnije, svakako je sadržano u tvrdnjama da je „organizovani ekološki kriminal, kao supstrat štetnog djelovanja na sveukupni ekosistem, dio ukupnog kriminala, jedna od njegovih novih komponenti, proisteklih upravo iz društvenog razvoja.“
Kada se govori o nekim osnovnim karakteristikama organizovanog ekološkog kriminala moguće je izdvojiti sljedeće parametre: visoka stručnost i profesionalnost u postavljanju poslova i realizaciju kriminalnih akcija, zaštita krupnog kapitala, učešće većeg broja lica koja učestvuju u izvršavanju ovog oblika kriminala, visok stepen prekogranične mobilnosti, lociranje u onim oblicima ekološkog kriminala gdje je interes zaraditi za veoma kratak period, vještina prilagođavanja novonastalim društveno – ekonomskim i političkim odnosima.
Zagađenje zraka u Bosni i Hercegovini
Zagađenje zraka spada u sveobuhvatno zagađenje okoliša: hemijskim, fizičkim ili biološkim sredstvom koje mijenja prirodne karakteristike atmosfere. Kućni uređaji, motorna vozila, industrijski objekti i šumski požari su najčešći izvori zagađenja zraka. Zagađivači javnog zdravlja uključuju čestice, ugljični monoksid, ozon, dušikov dioksid i sumporov dioksid. Vanjsko i unutarnje onečišćenje zraka uzrokuje respiratorne i druge bolesti te je važan izvor obolijevanja i smrtnosti.
Podaci Svjetske zdravstvene organizacije pokazuju da gotovo sva svjetska populacija (99%) udiše zrak koji prelazi granice smjernica Svjetske zdravstvene organizacije i sadrži visoke razine zagađivača, pri čemu su zemlje s niskim i srednjim dohotkom najviše izložene. Prema podacima ove organizacije Ujedinjenih naroda (UN), devet od deset osoba udiše zrak koji sadrži visok nivo zagađujućih materija.
Kada govorimo o Bosni i Hercegovini, ona je peta zemlja po smrtnosti zbog zagađenog zraka. Uzrokom se smatra ponajviše sagorijevanje uglja koje čini dobar dio emisije stakleničkih gasova i uzrok klimatskih promjena. Upravo komentar istraživača ove oblasti glasi: “Zastarjelo oslanjanje na ugalj u Bosni i Hercegovini ubija na hiljade ljudi svake godine, a vlasti malo čine da taj problem spriječe ili makar upozore ljude na rizik po njihovo zdravlje”, kaže Felix Horne, viši istraživač u oblasti okoliša pri organizaciji Human Rights Watch.
Utjecaj zagađenog zraka na zdravlje
Činjenica je da se u posljednje vrijeme sve više ljudi javlja sa simptomima respiratornih oboljenja, prije svega to su hronične opstruktivne bolesti astma i bronhitis. Također, astma se sve češće javlja kod djece. Sa napadima bronhitisa javlja se sve veći broj starijih koji čak bivaju hospitalizirani. S druge strane kardiovaskularna oboljenja dolaze vrlo često uz respiratorna pa su uglavnom neizostavna u zagađenim područjima.
Stanovnici u okolini termoelektrana tvrde kako su njihovi prijatelji, porodica i poznanici već oboljeli od kardiovaskularnih ili plućnih bolesti, ali najviše karcinoma pluća. Zdravstveni radnici također svjedoče o povećanim stopama respiratornih problema u područjima u blizini termoelektrana.
Poteškoće u rješavanju ovog problema nastupaju u samom startu zbog složenosti administracije i poteškoća u koordinaciji. Ne postojanje nacionalnog tijela za zaštitu okoliša je prepreka sa kojom se moramo suočiti uz neadekvatno koordinisanje različitih nivoa vlasti iako standardi i propisi postoje. Oba entiteta u Bosni i Hercegovini imaju vlastite pravne okvire, organizacijske strukture i mreže za kvalitetu zraka, što otežava koordinaciju u pristupu upravljanju kvalitetom zraka. Komplikovano političko uređenje naše države kao u mnogim drugim oblastima negativno utiče i na zaštitu okoliša. Zvanični podaci na stranici koja vodi evidenciju o zagađenosti zraka u različitim gradovima jasno pokazuje kako aparati za mjerenje često ne rade ili podaci koje prikazuju nisi tačni, posebno u Republici Srpskoj, a trenutačno je to slučaj i u Živinicama.
Zagađenje zraka može biti i kriminalno djelo
U nekim slučajevima zagađenje zraka je posljedica nestručnog upravljanja postrojenjima ili se incidenti dešavaju iz nehata, ali kakogod takvi slučajevi imaju za posljedicu krivičnu odgovornost. U pojedinim slučajevima dešava se da dođe i do namjernog zagađenja zraka u cilju veće zarade u određenim proizvodnim procesima ili u namjeri da se počinioci domognu nekih drugih materijalnih resursa.
Slučaj koji je skrenuo pažnju za zagađenje okoliša, prvenstveno zraka bio je zahtjev sprovođenja krivične istrage protiv privrednog društva Arcelor Mittal d.o.o. Zenica što nažalost nije sproveden do kraja, prema pisanjima medija. Prema zvaničnim podacima, po nalogu Kantonalnog tužilaštva u Tuzli je uhapšen direktor koksare koji se sumnjiči za isto krivično djelo. Na osnovu podataka od strane federalnog hidrometeorološki zavoda, koncentracija prašine u zraku u Zenici je znatno više prekoračila prag u odnosu na koncentraciju čestica prašine koje je proizvela koksara. Također, incident koji se vezuje za Arcelor Mittal bio je aktuelan kada se javilo umorstvo velike količine ribe zbog zagađene vode gdje su uzorci regularno uzeti. Federalno vodni inspektorat je ocijenio da se radi o zamućenoj, ali ne i o nečistoj vodi pa je cijeli slučaj zaboravljen.
Sljedeći primjer se veže za termoelektranu Stanari u Republici Srpskoj koja je puštena u pogon nakon tužbe vezane za ekološku dozvolu. U Federaciji BiH, aktivisti su skretali pažnju na Termoelektranu u Tuzli kojoj su navodno obezbijeđena sredstva u svrhu aerozagađenja zbog sagorijevanja nekoliko miliona tona uglja bez adekvatnog odsumporavanja, ali moramo naglasiti da se termoelektrane štite u okviru njihovih okolinskih dozvola.
Sudeći po zvaničnim podacima možemo reći da se zakoni provode parcijalno i šturo. Također, od pojedinaca iz ekoloških grupa vrlo često u medijima saznajemo pojedinosti o istragama, gdje je proces navodno ograničen na odgovorna lica Arcelor Mittala, dok se sumnja da su postojali učesnici iz različitih nivoa vlasti. Mada, pomenuti proces nikad nije sproveden do kraja.
Zaključak bi bio da je problem na višim nivoima vlasti i pravosuđa gdje se mnogo toga gura „pod tepih“ uz sve jasne, zvanične podatke od strane hidrometeorološkog zavoda FBiH, kao i u nekim slučajevima kada aktivisti dostave podatke. Pošto su oni na žalost i najaktivniji u nekim slučajevima su izrazili sumnju u laboratorije i njihove nalaze o analizi ispravnosti vode. Kao što vidimo po mnogobrojnim primjerima, postoje sve zvanične informacije koje svjedoče o aerozagađenju, ali ipak nisu evidentirane presude za ekološki kriminal kojim je došlo do zagađenja zraka. Vjerovatni razlozi su što je to djelo i namjeru teško dokazati, ali i zbog ne davanja prioriteta u istragama, kao ni u sankcionisanju djela koja se odnose na zagađenje zraka. Evidentno je da nedostaje i dovoljno svijesti o ovom problemu, ali i obučenosti i opremljenosti istražnih organa, kao i organa pravosuđa u Bosni i Hercegovini.
Ovaj tekst je izrađen uz podršku projekta „Misli o prirodi!“ koji implementira Centar za promociju civilnog društva, a finansijski podržava Švedska. Sadržaj ovog materijala je isključiva odgovornost Global Analitike i ne odražava nužno stavove Centra za promociju civilnog društva i Švedske.