Radikalizacija ne predstavlja prijetnju društvu ukoliko nije povezana sa nasiljem ili drugim nezakonitim radnjama, poput potstrekavanja mržnje, kako se pravno definira u skladu sa međunarodnim pravom i poveljom UN-a o zaštiti ljudskih prava. Radikalizacija može zapravo biti snaga sa ciljem ostvarivanja korisne promjene. U svim demokratskim društvima pa i u Bosni i Hercegovini, naše ustavno pravo je da možemo biti radikalni, imati radikalne stavove, dok svojim djelovanjem ne ugrozimo druge ili dok radikalizam ne pređe u nasilje.

Na primjer, ljudi koji su se zalagali za ukidanje ropstva ili oni koji su zagovarali opće pravo glasa su svojevremeno smatrani radikalnim, jer su stajali nasuprot preovladavajućih stavova u njihovim društvima. Širenje ideja i izloženost idejama i narativima kojima se opravdava terorizam i koji ga čine privlačnijim su ključni poticajni faktori. Intelektualci smatraju da u društvima koja ne funkcioniraju, jer dominira kriminal i korupcija, ljudi, uglavnom mladi, isključeni su iz društvenih zbivanja. Zato su laka meta za regrutiranje ekstremista. Mnogi teroristi i nasilni ekstremisti vješto prilagođavaju, pakuju i šire svoje narative tako da dopru i odgovaraju pojedincu ili grupi koji predstavljaju cilj radikalizacije i regrutiranja. Postoji nekoliko različitih pristupa, koji se mogu koristiti za opravdanje i unaprjeđenje privlačnosti terorizma, uključujući:

• Korištenje logike da cilj opravdava sredstva, tvrdnjama kako je nasilje potreba u ostvarivanju nužnog socijalnog, ideološkog, političkog ili nekog drugog cilja te da ne postoji alternativa;
• Dehumanizacija određenih žrtava na osnovu netolerancije, mržnje i negiranja univerzalnog ljudskog digniteta;
• Predstavljanje terorizma kao nečeg uzbudljivog, protivkulturnog ili nekonvencionalnog;
• Razvijanje na karizmi i/ili percipiranoj legitimnosti terorista a posebno njihovih vođa.

Tvrda moć nije dovoljna da se suprotstavi nasilnom ekstremizmu na osnovu mržnje i neznanja. Kako obrazovanje može pomoći? Šta bismo trebali učiniti da izgradimo otpornost na propagandu među mladim ljudima, širom svijeta? Kako bi škole trebale rješavati ovaj problem? Da li bi nastavnici trebali imati nadzornu ulogu? Ovo su samo neka od pitanja postavljena u mišljenju Lynn Davies, prof. emeritus za Međunarodno obrazovanje na Univerzitetu u Birgmingham-u.

Može li obrazovanje pomoći u globalnoj utrci za sprječavanje nasilnog ekstremizma nije jednostavno pitanje. Polazimo od činjenice da ne postoji jedna međunarodno prihvaćena definicija ekstremizma, a ekstremizam ima mnogo različitih pojavnih oblika – vjerski, krajnje desničarski, neo-nacistički, krajnje ljevičarski, ekstremizam u borbi za prava životinja pa čak i ekstremizam aktivista o klimatskim promjenama. Što je još važnije, u okviru ovih pokreta postoji mnogo različitih i stalno promjenjivih varijanti sa mješanjem metoda i ciljeva. Dodatna komplikacija je ta što ne postoji samo jedan put ka radikalizaciji, pa tako jedan cilj ne možemo izolirati i uspostaviti protivmjeru. Siromaštvo može biti faktor, za neke, u slučaju kao što je država Somalija, ali ne postaju svi siromašni ljudi ekstremisti. Vanjske politike ne mogu zaista mnogo utjecati. Obrazovne institucije ne mogu se smatrati kao glavni igrači u obračunu sa terorizmom. Bez obrzira na to, ljudi koji rade na prevenciji nasilnog ekstremizma vjeruju da obrazovanje može učiniti nešto. To nema vojnu moć, ili pregovaračku moć; ali ima određenu moć u širenju i zadržavanju ideja. Obrazovanje može pomoći u izgradnji otpornosti na propagandu, otpornosti na beneficije ekstremističkih grupa, otpornosti na mitove i pojačati narative koji mogu biti privlačni.

Kako izgraditi otpornost?

Prvi podsjetnik je: ne graditi otpornost kroz oštre discipline i autoritarnosti. Nedostatak kritičkog razmišljanja i neupitna poslušnost pravila može nahraniti sve ekstremističke načine razmišljanja i prihvatanje nasilja kao rješenja problema. Također, ne graditi otpornost ni kroz „karakter“ obrazovanja: mnogi ekstremisti će pokazati hrabrost, osjećaj pravde, čvrstoću karaktera, odlučnost i sve atribute koji se promoviraju u trenutnoj modi karaktera i vrlini obrazovanja. Nasuprot tome, ne graditi otpornost od strane nekih blagih oblika obrazovanja za mir, propovijedanje ljubavi i unutarnje harmonije. Fundamentalistički pokreti često naglašavaju intenzivnu grupnu ljubav ili ljubav prema Bogu. Umjesto toga, možda kontra-intuitivna strategija je način da se stvori tenzija i pozitivni sukob. Da bi izbjegli crno i bijelo, brojčani pregled ekstremista, mladi ljudi moraju biti izloženi sudaru perspektiva, neslaganju, konstantnim mogućnostima biranja alternativa (što je suština demokracije). Najbolja vrlina je imati određeni stupanj cinizma.  Ne samo kroz princip „poštovanje različitosti“, mladim ljudima moraju biti date vještine i okviri da naprave procjene o tome šta treba tolerirati a šta ne treba tolerirati u društvenom u kulturnom svijetu.

Izgradnja povjerenja

U vrlo kratkom vremenu, možemo mlade ljude naučiti medijskim vještinama i uporabi društvenih mreža kao što je Twitter, tako da se mladi ljudi znaju suočiti sa tv kamerama i isporučiti argument na kontroverzno pitanje, ili koristiti društvene mreže za kampanje. Treba poduprijeti ovaj proces gradnje povjerenja posebno kod mladih ljudi koji nisu navikli da govore javno ili da pričaju svoje priče. Treba njegovati rješavanje zajedničkog problema sa policijom, tako da obje strane razumiju vrijednost angažmana zajednice u borbi protiv nasilnog ekstremizma. Radi se o širenju horizonata i mogućnosti za interakciju. Biti izložen različitim historijama je također važno – iz našeg istraživanja (istraživanje prof. L. Davies) s bivšim ekstremistima, kreirali smo video u kojem oni govore o svojim iskustvima, zašto su se pridružili i zašto su napustili. Istraživanje je pokazalo kako je njihovo razmišljanje postajalo sve više usko vezano za te pokrete a onda postalo kompleksnije kad su jednom počeli propitivati ideologije.

Vrijednost pluralizma

Slično tome, stručnjaci psiholozi na Cambridge Univerzitetu su razvili programe u oblasti „integrativna kompleksnost“ – osposobljavanje studenata da prigrle vrijednost pluralizma, učenje kako prepoznati i potvrditi širok spektar gledišta u sebi i drugima. U zemljama koje su udaljene kao što su to Škotska i Pakistan, studenti su upoznati sa „gorućim temama“ i niz stavova je nastao u sigurnom prostoru za diskusiju. Umjesto da se fokusira na sadržaj ideologije ili vjerovanja, fokus je na strukturi i većoj složenosti razmišljanja. Učesnici mogu vidjeti religiozne i sekularne, na primjer, ne kao neprijatelje, nego kao mogućnost da budu zaštićeni i da koegzistiraju.

Poznavanje prava

            Vrednovanje pluralizma ne znači jednostavno prihvatanje svih vrijednosti kao jednakih. Rad na prevenciji nasilnog ekstremizma treba biti postavljen u okvir razumijevanja prava. Ljudska prava su ono što se zove „omogućavanje ograničenja“: ljudska prava omogućavaju određene slobode – života, religije, govora, dostojanstva – istovremeno osiguravajući da se ta prava potvrde kroz ograničavajuću vladavinu prava. Objektiv prava omogućava mladim ljudima da razgovaraju o kontroverznim temama, kao što su sakaćenje ženskih genitalija ili gej brakova i pitanje ko ima pravo da odluči, a ko treba biti zaštićen zbog prava na određene slobode. Poznavanje prava (i razlikovanje apsolutnih, kvalifikovanih i ograničenih prava) pomaže ljudima da odlučuju o svom unutarnjem jezgru principa dok razumijevaju kako drugi ljudi možda vide svijet drugačije. Studenti se mogu oduprijeti ekstremističkom vrbovanju razumijevajući kako univerzalna ljudska prava znače da se nasilje, silovanje, mučenje i otmica ne mogu opravdati samo zato što je neko označen kao neprijatelj.

Mreže za borbu protiv ekstremizma

Nakon učenja o argumentima, stjecanju samopouzdanja i razumijevanja prava dolazi sljedeći aspekt preventivne uloge, koji koristi snagu komunikacijskih mreža. Mladi ljudi širom svijeta su vrlo umreženi – bilo da je u pitanju samo ćaskanje, postavljanje svojih fotografija ili traženje informacija. Pitanje je da li obrazovne institucije mogu iskoristiti ove kapacitete da ohrabre umrežavanje mladih ljudi u borbi protiv nasilja. Postoji sve veći broj međunarodnih mreža mladih ljudi koji se bore protiv ekstremizma, kao što su:  IzSD (Institut za strateški dijalog); YouthCan (Mreža civilnog aktivizma mladih) koji izbacuju inovacije u kojima stvaraju svoje kampanje. Oni se kreću od satiričnih videa o jedenju halal mesa do digitalnih stripova kako bi podigli svijest o pravima i ekstremizmu u Africi. Postoje međunarodne platforme za učenje kao što su E-twinning, koja se tiče upotrebe ove platforme u borbi protiv nasilnog ekstremizma. UReport je rastući pokret u kojem mladi ljudi koriste SMS poruke za istraživanje njihove zajednice i montiranje kampanja protiv svih oblika nepravde. Ovo je prvo  počelo u Ugandi a sada ima međunarodnu jačinu. Mladi ljudi također stvaraju sopstvene materijale, na primjer filmovi o propagandi kroz organizaciju Digitalni Poremećaj kao što je satirična Vampirska Urota. Također, postoje sadržaji koji povećavaju humor u indonežanskoj seriji Osvetnica s burkom, gdje super junakinja pomaže u borbi protiv nepravde i uključuje se u snažne akcije kao što je očuvanje škola za djevojčice. Ali ako studenti žele osnovati svoju mrežu, potreban je veliki broj vještina – kako dizajnirati kampanju, kako lobirati, kako upravljati finansijama, kako izgraditi savezništva, koja su zakonska ograničenja i kako osigurati održivost kod mladih ljudi? Sve ovo bi trebalo biti dio dobrog političkog ili svjetskog građanskog obrazovanja.

Bedem protiv propagande

            Uključivanje u društvene akcije može biti neka vrsta bedema protiv avanture i uzbuđenja koje obećavaju ekstremističke grupe. Konačna nota opreza povezana je sa mogućom ulogom nastavnika u identifikaciji onih „rizičnih“ pojedinaca. Da li nastavnici trebaju imati nadzornu ulogu? U zemljama kao što je Velika Britanija ovo je dio školske dužnosti, ali je dovelo do kritiziranja rezultata zbog nekih nesporazuma i pretjerivanja i stigmatiziranja muslimanskih zajednica. Stvarnost je da ne postoji samo jedan put ka ekstremizmu, niti jedan set znakova ugroženosti, niti samo jedna posebno opasna zajednica. Povećano raspravljanje, drugačiji stil oblačenja, aktivnost na društvenim mrežama ili postajanje više religiozan ili političan može biti tipično za bilo kojeg tinejdžera koji je u potrazi za svojim identitetom. Ipak, postoje signali koji zajedno mogu biti razlog za alarm, na primjer, kada učenici izražavaju polarizirajuće, paranoidne stavove, stavove mržnje, kada postaju izolirani, kada tvrde da su žrtve, kada odbijaju autoritet zasnovan na ideološkim osnovama, kada provode vrijeme na računaru tražeći ekstremističke grupe ili postavljanje fotografija boraca na Twitteru i kada počnu podržavati nasilje. Osim kad su znaci odmah alarmirajući (ako je poznato da je učenik uzeo učešća u ekstremističkoj grupi, bavi se regrutiranjem drugih, planira nasilne radnje, uči o oružju i planira putovanje u konfliktnu zonu) ključna strategija je razgovor sa kolegama, roditeljima, liderima u zajednici kao i razgovor između samih učenika prije upućivanja nadležnima.

Stanje u BiH

Primjetne su  aktivnosti nevladinog sektora, posebno udruženja mladih u Sarajevu, Banja Luci i Mostaru, u sklopu nevladinih udruženja i asocijacija studenata i srednjoškolaca u cilju suprotstavljanju nasilju, govoru mržnje, kulturi dijaloga i sl. Međutim istraživanje koje je realizovao Centar za društvena istraživanja “Global Analitika” je ukazalo da su mladi u ruralnim područjima u BiH, znatno uskraćeni po pitanju neformalne edukacije i informisanja po pitanju aktuelnih tema, a posebno od razumijevanja opasnosti ekstremizma, radikalizacije i pozivanja na nasilje. U nedostatku pravih informacija i drugog kvalitetnog sadržaja, mladi u ruralnim područjima se okreću onome šta im se nudi, a to su često ljudi sa ratnim narativom, nerijetko osuđeni ili traženi ratni zločinci, kriminalci ili ekstremisti koji podržavaju terorističke organizacije, zatim navijačke nasilne grupe i sl.

Kroz svoje aktivnosti na prevenciji nasilnog ekstremizma i radikalizma u BiH, CDI Global Analitika je razvio i program rada sa mladima u sklopu kojeg se provode aktivnosti na prostoru cijele BiH. Tako su u toku projekti koji su osmišljeni po modelu interaktivnih radionica i kombinovanih predavanja, kako bi podsjetili na ulogu i značaj angažovanja mladih u daljem prenošenju iskustava i informacija o opasnostima nasilnom ekstremizma i radikalizma prema drugim mladim osobama. Važno je da se ovaj projekat nastavi, ali s posebnim akcentom u ruralnim područjima u BiH, gdje po pravilu pristup uglavnom imaju upravo ekstremna udruženja i lica sa ekstremnim ideologijama.

BiH je 2015. godine usvojila Strategiju za prevenciju i borbu protiv terorizma 2015-2020. u cilju nastavka suzbijanja terorizma i s terorizmom povezanih pojava. Ova Strategija predstavlja izraz kontinuiteta i spremnosti BiH za dalje jačanje nacionalnih kapaciteta u oblastima prevencije i borbe protiv terorizma, ali i suzbijanja, svih drugih, s terorizmom povezanih pojava. Ovaj dokument je i jasan izraz spremnosti BiH da nastavi aktivnosti koje se provode od 2001. godine kada je BiH postala članicom Antiterorističke koalicije. Bitno je istaći kako je Strategija donijeta u vremenu kada se na globalnoj razini intenziviraju sigurnosni izazovi, poput: stranih terorističkih boraca, nasilnog ekstremizma i zločina i govora iz mržnje, te zlouporaba Interneta u terorističke svrhe, te je stoga u ovom dokumentu poseban akcenat dat na izazove nove dinamike terorizma i s terorizmom povezanih pojava. Bitno je naglasiti kako je Strategija rađena uz konsultacije sa predstavnicima nevladinog sektora, posebno akademske zajednice, udruženja građana koje se bave pitanjima sigurnosti, te predstavnicima vjerskih zajednica u BiH i međunarodnih organizacija prisutnih u BiH. Na ovaj način ostvareni su principi transparentnosti i otvorenosti, opće društvene prihvaćenosti dokumenta i potpune buduće inkluzije svih relevantnih segmenata društva u implementaciji strateških mjera. Kao poseban izazov postavljeno je rano detektiranje budućih terorističkih aktivnosti, uključujući i one koje za cilj imaju promoviranje terorizma, bilo od strane pojedinaca ili nasilnih ekstremističkih grupa. Paralelno sa suzbijanjem navedenog izazova nasilnog ekstremizma koji može voditi ka terorizmu, kao značajan sigurnosni izazov postavlja se prisutnost i velikih količina zaostalog oružja iz proteklog rata, posebno malog i lakog oružja, te minsko-eksplozivnih sredstava i relativno lake dostupnosti improviziranim eksplozivnim napravama. U preventivnom smislu akcenat je stavljen na otklanjanju svih uzroka koji mogu voditi nasilnom ekstremizmu i terorizmu, suradnji sa nevladinim sektorom, uključujući vjerske zajednice, te ostvarenju podrške i aktivne uključenosti najšire društvene zajednice posebno mladih u procese suzbijanja govora mržnje, zločina iz mržnje i terorizma.

Zaključak

Nasilni ekstremizam je pojava koja prati sudbinu čovjeka na Zemlji. U 19. stoljeću nasilni ekstremizam je imao eminentno političko obilježje revolucije, ekstremizam najvećih mogućih razmjera bio je u 20. stoljeću i nauka mu je dala strašne razorne moći. U svjetlu 21. stoljeća, nasilni ekstremizam okrenuo se religiji kao pokriću, izvoru legitimacije i, naravno, u tom nastojanju korištenja religije za druge ciljeve došlo je do radikalizacije religija. Ta radikalizacija nije mimoišla ni naše prostore i kao posljedicu toga imali smo nekoliko vrlo strašnih terorističkih akcija sa smrtnim ishodima. Ovakvom društvenom i političkom fenomenu neophodno je odgovoriti preventivnim djelovanjem, a ne silom. Nasilni ekstremizam je problem koji se ne može rješavati parcijalno ni izolirano. Ne možemo iskorijeniti nasilni estremizam tako što ćemo se samo riješiti boraca koji provode  nasilni ekstremizam već iskorjenjivanjem njegovih uzroka i posljedica. Lista uzroka počinje sa siromaštvom, nepravdom, neznanjem i nedostatkom odgovorajućeg obrazovanja, ali se ne završava s tim. Moramo uspostaviti elemente sveobuhvatnog pristupa i strategije razumijevanjem pokretačkih sila nasilnog ekstremizma i započinjanjem procesa zajedničkog stvaranja nacionalnih i regionalnih strategija nakon kojih će uslijediti obuka, dijalog, suradnja i istraživanje za borbu protiv nasilnog ekstremizma i svih njegovih snaga i pojava kao oblika podrške dugoročnim nacionalnim i globalnim naporima za sprječavanje i borbu protiv terorizma. Protiv ekstremizma postoje dva oblika borbe: jedan je policija, tužilaštvo i zakoni, ali to može biti samo u pojedinačnim slučajevima, pravi odgovor na ekstremizam je stvaranje općeg ambijenta u kojem svi ljudi ne prihvataju ekstremizam, u kojem se ektremisti nemaju odakle regrutirati. To je obaveza medija, političara, religijskih vođa, intelektualaca, da svojim ponašanjem i vrijednostima stvore novi okvir u kojem će ektremizam biti društveno neprihvatljiv, ne vještački već istinski.

Nasilni ekstremizam počinje tamo gdje društvo zajedničkih vrijednosti nestaje!